Premijera duodrame „U Edenu, na Istoku“, Borislava Pekića, biće održana u sali šavničkog Centra za kulturu, sport i medije, u četvrtak – 30. maja, sa početkom u 20 sati.
Riječ je o praizvedbi ove Pekićeve drame u Crnoj Gori, čiju režiju i dramatizaciju potpisuje Milo Vučinić, kome je ovo ujedno i praktični dio master rada na odsjeku za pozorišnu režiju Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje, u klasi prof. Radmile Vojvodić. Uloge tumače Dejan Ivanić i Stefan Vuković.
Scenografiju i kostime je osmislila Mina Đurović. Dizajn zvuka potpisuje Matija Jovanović, koji je i asistent režije. Dizajn svjetla uradio je Danilo Malović.
U rediteljskoj bilježnici, Vučinić navodi da je autor ovo djelo sagledao kao optimističku farsu, koja poetski, intelektualno i komično propituje paradoks odnosa progonjenog i progonitelja, kao univerzalnih i svevremenih socijalnih relacija pojedinca i društva.
„U Edenu, na Istoku“ – kao sukob progonjenog i progonitelja – za mene je bio putovanje kroz kompleksne i zamršene dubine ljudske psihe, gdje su iluzije i opsesije postale stvarnost. Rad na ovoj duodrami, praktični je dio mog završnog master rada na odsjeku za pozorišnu režiju Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, a proces je bio istraživački u svojoj suštini. Proučavali smo hermetičnost Pekićevog svijeta, tražeći načine da označimo ne samo sukob u tekstu, već i nijanse usamljenosti koja ga hrani.
Proces rada bio je demokratičan, zajednički poduhvat u kojem smo glumci i ja zajedno dolazili do većine rješenja. Fascinirala nas je kompleksnost odnosa između likova – progonjenog i progonitelja, dvije strane istog novčića, utkane u bezvremeni ples moći i nemoći. Pokušali smo i da označimo kako njihove usamljenosti i iluzije izobličuju stvarnost. Ovo je i portret svijeta u kojem se i najgore stvari dešavaju najboljima, i obrnuto. Takođe, riječ je i o parodičnom portretu jedne opsesije, gdje se ironija i tragika isprepliću u prikažu ljudske manije.
Kroz intenzivne probe, istraživali smo psihološke nijanse likova, tražeći autentičnost u svakom pokretu, svakom pogledu. Cilj je bio da gledalac osjeti težinu njihove egzistencije, da proživi njihove iluzije i strahove, uz minimalizam scene i fokus na lica i geste.
Zaključujući, vjerujem da smo uspjeli da barem zagrebemo kompleksnost i dubinu Pekićevog svijeta, ističući vječiti sukob progonjenog i progonitelja kroz prizmu lične opsesije i usamljenosti. „U Edenu, na Istoku“ nije samo drama, već odraz univerzalne ljudske borbe za ostvarenjem i prepoznavanjem u svijetu iluzija“.
Centar za kulturu, sport i medije Šavnik ovaj projekat realizovao je uz podšku: Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Fakulteta dramskih umjetnosti, Crnogorskog narodnog pozorišta i Opštine Šavnik.
foto: Centar za kulturu, sport i medije Šavnik
