Premijera igrano-dokumentarnog filma „Doclea – grad tišine“, autora Miodraga Bola Boškovića, biće upriličena sjutra od 21.30 h u Duklji.
„Doclea – grad tišine“ je prvi igrano-dokumentarni film realizovan u Crnoj Gori, u potpunosti posvećen ovom izuzetno, za crnogorsku istoriju važnom lokalitetu, koji je kroz razna vremenska razdoblja mijenjao svoje ime u Diolkia, Doklea, odnosno Duklja. Film je, nakon deset godina raznih oblika priprema (izrade sinopsisa, scenarija, dnevnika snimanja, obilazaka terena), kontinuiranog rada (snimanja samog lokaliteta, snimanja igranih sekvenci, offline montaže, montaže, komponovanja autentične muzike, čitanja off-a, montaže), konačno finalizovan (odrađena kompletna AV postprodukcija), što se u konačnom ogleda u jedinstvu teksta sa nepobitnim istorijskim činjenicama, originalne muzike i autentičnih kadrova ovog lokaliteta“, saopštio je autor Bošković.
Lik Dioklije, mističnog ženskog lika (kojeg u filmu glumi Marija Bošković), kontinuirano nas vodi kroz čitav film, preko kojeg saznajemo mnoge istorijske činjenice i fakte, u mnogo čemu po prvi put na ovakav način prezentovane široj javnosti.
Ime Dioklija vezuje se za nastanak grada koji je bio sagrađen prije nego što su Rimljani sagradili Dokleu. Oni su razrušili Diokliju i izgradili svoj grad. Ovu priču priča njeno sjećanje, koje seže daleko prije rimskog… Boškovićev film „Doclea – grad tišine“ su priče i slike iz odabranih trenutaka toga vremena. Lik Dioklije sniman je na preko dvadeset lokacija sadašnje oblasti na kojoj se proteže Duklja. Ti segmenti filma obrađeni su u posebnom „old movie“ efektu, sa određenom dozom animacije. Kroz film se takođe prepoznaje i činjenica da kultura sjećanja, s jedne, a posredno priča o našoj nebrizi za očuvanje spomenika kulture, s druge strane, duboko podsjeća na identitetske korijene ljudi sa ovih prostora.
U kritici najnovijeg Boškovićevog ostvarenja, reditelj Branko Baletić ističe: „Na sebi svojstven i krajnje originalan način, crnogorski kompozitor i autor velikog broja igrano-dokumentarnih filmova inspirisanih istorijom i prirodnim ljepotama Crne Gore, Miodrag Bole Bošković, u svom novom filmskom ostvarenju „DOCLEA – Grad tišine“ analizira nepobitne istorijske činjenice vezane za pojam Dioclie, Doclee i Duklje, kako grada tako i države. Izbor iskusnih saradnika na scenariju, istoričara i pisaca, koji su se u okviru svojih profesija dokazali baveći se istom temom, Bošković po ko zna koji put znalački skreće pažnju na ono što bi mogli definisati kao razotkrivanje sjenki dalekih predaka.
Kultura sjećanja, s jedne, a posredno priča o našoj nebrizi za očuvanje spomenika kulture, s druge strane, duboko podsjeća na identitetske korijene ljudi sa ovih prostora.
Ono što razlikuje originalnost Boškovićevog pristupa od suvoparnog dokumentovanog kazivanja o gradu ili državi Duklji jeste upravo taj poseban i prijemčiv pristup dokazanim istorijskim faktima prošlosti. Film obiluje kako prelijepim panoramskim kadrovima Duklje, tako i scenama određenih pojedinosti, detalja ovog vrlo značajnog kulturno-istorijskog spomenika Crne Gore. U tom smislu Bošković, kao autor krajnje originalne i autentične muzike upravo inspirisane crnogorskom istorijom iz vremena Duklje, Prevalisa i Zete, vješto potcrtava istorijske momente, ne podliježući ni u jednoj sekundi romantizmu ili mitomaniji. Još jedna od vrijednosti Boškovićevog filma „DOCLEA – Grad tišine“ jeste i ta što autor vraća na istorijsku scenu vrlo važna, odavno zaboravljena, a istorijski dokazana imena onih koji su upravo tu istoriju i stvarali…“
U samom filmu, kako sa zemlje tako i iz vazduha, obuhvaćena je kompletna teritorija danas sačuvanih ostataka samog grada Duklje, kako opštepoznati centralni forum sa svim pripadajućim elementima (trgovima, termama itd.), tako i manje poznati djelovi sakralnih objekata, prije svega crkava, ali i odbrambenih kula – pirgova koji se nalaze sa lijeve obale rijeke Siralije. Takođe, posebni djelovi filma posvećeni su manje poznatom lokalitetu crkvenog kompleksa, zdanja koja se nalaze istočno od foruma, ali i širem prostranstvu koje je pripadalo nekadašnjoj Duklji (ostaci mnogih sakralnih objekata, grobovi, djelovi manje palate i krstionice sa pripadajućom crkvom na današnjoj Zlatici itd.).
Svojevrsni osvrt na Boškovićev igrano-dokumentarni film „Doclea – grad tišine“ dao je i reditelj Blagota Eraković: „…Rijetke su civilizacije i narodi koji svoje najznačajnije činjenice zapostavljaju ili ih čak ostavljaju za sprdnju zlonamjernih. Mogli bi samo u Crnoj Gori nabrojati desetine artefakata koji o tome svjedoče, ali da se nešto što cijeli svijet priznaje i afirmiše, kao što je država i grad Duklja, mislimo da je jedinstven primjer u svjetskoj istoriji. Uporni istraživač naše prošlosti, modernim medijima kao što su slika i muzika, crnogorski kompozitor i autor mnogih dokumentarnih filmova, Bole Bošković to na najbolji način demantuje. Njegov najnoviji prikaz o Duklji slikom i muzikom i moćnom riječju, koji nam, uz pomoć vrsnih poznavalaca Duklje i njene istorije, Vojislava D. Nikčevića i Miraša Martinovića, na jedan nepretenciozan, ali ubjedljiv način, kroz svoje najnovije djelo modernim jezikom slike, riječi i muzike prezentuje ono što bi čak i u osnovnim školama moralo da se zna. Nažalost, većina tzv. intelektualaca o svim činjenicama koje se mogu vidjeti u ovom Boškovićevom filmu nema pojma ili neće da ima pojma i ono što je nedopušteno u civilizovanom svijetu, s tim se posprdjuje.“
Bole Bošković moćno slikom, riječju i muzikom demantuje svakoga ko pokušava izmjestiti državu Duklju i grad Duklju iz bića i istorije Crne Gore. Znalački, slikom od detalja pa do snimaka iz vazduha, on pokazuje koja je moć i ljepota Duklje bila, a nepretencioznom riječju potkrepljuje činjenice koje snažno i istorijski tačno potvrđuju veličinu i slavu Duklje. Sve je to ilustrovano veoma originalnom, dinamičnom muzičkom pratnjom koja na ubjedljiv način sjedinjuje sliku i tekst.
Ovakvi projekti bi morali naći u savremenoj Crnoj Gori značajno mjesto i biti prezentovani na televizijskim i filmskim medijima, a uz to i kritičkim raspravama o svemu onome što izvanredno djelo Bola Boškovića ilustruje…“ ističe Eraković.
Napominjemo da je za ovaj film posebno komponovana i autentična namjenska muzika koja je izašla kao šesti samostalni Boškovićev CD – „DOCLEA I DRUGE PRIČE“, sa pet instrumentalno-ambijentalnih kompozicija („Doclea“, „Prevalis“, „Zeta“, „Titograd – povratak u budućnost“ i dodatni bonus track „Jelena di Savoia“). Ovaj originalni soundtrack upravo daje dodatnu dinamiku kompletnoj priči, koja se prije svega drži potcrtavanja istorijskih momenata, trudeći se da ne podliježe ni romantizmu ni mitomaniji.
U recenziji ovog Boškovićevog muzičkog projekta, ugledni novinar, publicista i rok kritičar koji je dobrim dijelom kreirao ex YU pop i rock scenu, Petar Peca Popović ističe: „…Šesti samostalni CD instrumentalne muzike „Doclea i druge priče“ Miodraga Boleta Boškovića samo potvrđuje znano: beskompromisnu artističku dosljednost i jedinstvenu autorsku poziciju na prostoru crnogorske kulture. Novim kompozicijama Bošković svoj umjetnički i istraživački angažman usmjerava ka temi zavičaja u kontekstu istorije. Četiri kompozicije čine putovanje kroz četiri epohe prostora koji autora, kroz čitavo stvaralaštvo, neiscrpno nadahnjuje. Doclea kao antički rimski grad, carska provincija Prevalis, srednjovjekovna oblast Zeta u doba Crnojevića i toponim Titograd–Podgorica doživljeni su u tipičnom Boškovićevom senzibilitetu u kome se prepliću i dopunjavaju melodična melanholičnost, razigrana folklorna radoznalost, katkad elegični citat, sve u namjeri panoramisanja mitske čudesnosti jednog krajolika. Čuvajući lokalne kolorite, ne bježeći od naglašene atmosfere Mediterana, on svoje stvaralaštvo stavlja u širi civilizacijski i moralni kontekst.
Za Boškovića patriotizam nije ideologija, već stvar kućnog vaspitanja. To rodoljublje se upravo zbog toga ogleda časnim uključenjem u nužnu podjelu kulturnih dobara sa stavom zasnovanim na ličnom ponosu i kompetentnom znanju prilikom osvjetljavanja svog etosa. Svojim posebnostima uspostavljati stvaralački odnos prema drugim sredinama, iskustvima i ukusima – ima li većeg zadatka u umjetnosti?!
To višeslojno komponovano tkanje je zvučni dokument o značajnom poprištu istorije i života na mjestu hiljada neispričanih drama. Čuvanje zlatnog trunja svog zavičaja od definitivnog zaborava kroz postmodernizam u muzici, nagrađene dokumentarne filmove i istorijsku radoznalost odlikuju karakter Boškovićeve kreativnosti. Taj zanosni koktel piksela i frekvencija, više prepoznat u svijetu nego u samoj Crnoj Gori, istovremeno je vrijedno uspostavljanje ravnoteže između sakralnog i profanog, prostog i uzvišenog. Upravo tamo gdje rodoljublje i samosvijest najviše imaju smisla – u sferi svjetovne kreativnosti! Tamo gdje duh nikad ne umire. Bole Bošković pripada crnogorskoj kulturi, ali najviše sebi kao ličnosti rijetke svestranosti. Prosto, za ovog čovjeka stalno upotpunjavanje slike Crne Gore isto je što i disati – trajni glagol…“ završava Popović.
Film je realizovala ekipa u sastavu: tekst – Vojislav D. Nikčević, Miraš Martinović, Miodrag Bole Bošković; tekst čitala – Andrijana Pekić; statistkinja – Marija Bošković; stilistkinje – Ljilja Banović, Marina Banović; muzika – Miodrag Bole Bošković; snimatelj – Dejan Vlahović; montaža – Miodrag Bole Bošković; saradnik u montaži – Branko Gazdić; rimski legionari – Royality 4K Stock Video Story Blank; scenario, režija i produkcija – Miodrag Bole Bošković. Film je posvećen Vojislavu D. Nikčeviću.
„…Želim da se zahvalim svim ljudima dobre volje koji su pomogli da se realizuje ovaj film. Oni znaju ko su. Postprodukcija je urađena zahvaljujući podršci Ministarstva kulture i medija CG, a ove premijere ne bi bilo da nije bilo dobre volje, naklonosti i profesionalizma Sekretarijata za kulturu Podgorice. Moje zadovoljstvo je još veće, budući da nikoga od pomenutih ljudi dobre volje nijesam poznavao…“ ističe Bošković.
Premijera se održava u organizaciji Sekretarijata za kulturu Glavnog grada.
Foto: Privatna arhiva
