Generalnom direktoru Radio televizije Nikšić Nikoli Markoviću i pjesniku i novinaru Darku Jovoviću danas je na Medunu uručena Međunarodna književna nagrada „Marko Miljanov“ koju dodjeljuje Udruženje književnika Crne Gore.
Marković i Jovović su ravnopravni dobitnici te prestižne književne nagrade.
Nikola Marković nagradu je dobio za roman „Ja, ChatGPT: Vi nijeste korisnici, vi ste ulazni podaci“, a Jovović za zbirku pjesama „Prije nego me san dozove“.
Obraćajući se prisutnim Marković je naglasio da mu je velika čast što prima nagradu za roman „Ja, ChatGPT“.
“ Ova knjiga nije nastala samo iz fascinacije tehnologijom, već iz jedne dublje potrebe — da razumijemo šta se dešava sa čovjekom u vremenu kada je počeo da stvara inteligenciju nalik sopstvenoj. U starim vremenima, ljudi su podigli zlatno tele — simbol lažne nade, lažne sigurnosti i lažne moći. Okrenuli su se nečemu što su sami stvorili, vjerujući da će ih upravo to spasiti, voditi i dati smisao njihovom postojanju. Zlatno tele nije bilo samo predmet. Ono je bilo trenutak kada je čovjek povjerovao da ono što je stvorio može zamijeniti ono što jeste“, kazao je Marković.
Danas, hiljadama godina kasnije, rekao je Marković, čovjek ponovo stoji pred svojim zlatnim teletom.
„Samo što ono više nije od zlata. Ono je digitalno. Ono je algoritam. Ono je — vještačka inteligencija.
Vještačka inteligencija je bez sumnje jedno od najvećih dostignuća ljudskog uma. Ona pomaže ljekarima da spašavaju živote. Pomaže naučnicima da otkrivaju nove svjetove. Olakšava svakodnevni život, ubrzava procese i otvara vrata budućnosti. Ali, tu počinje i opasnost. Jer čovjek počinje da vjeruje da će vještačka inteligencija riješiti sve. Da će misliti umjesto njega. Da će odlučivati umjesto njega. Da će stvarati umjesto njega. A kada čovjek prestane da misli — prestaje da bude slobodan“, naveo je Marković.
Roman „Ja, ChatGPT“, pojasnio je Marković, nastao je upravo iz tog pitanja: Šta se dešava kada čovjek počne da vjeruje da će tehnologija misliti umjesto njega? Šta se dešava kada alat postane autoritet?
„I šta se dešava kada počnemo da razgovaramo sa mašinom — a prestanemo da razgovaramo jedni s drugima?
Slavoj Žižek često upozorava da tehnologija postaje prostor u koji projektujemo svoje fantazije i strahove, vjerujući da će nas ona osloboditi odgovornosti. U tom smislu, vještačka inteligencija može postati savršeno zlatno tele — jer obećava da će misliti umjesto nas. Umberto Eco govorio je da svaka nova tehnologija mijenja čovjeka, ali da problem nastaje kada prestanemo kritički razmišljati i počnemo nekritički vjerovati alatima koje smo sami stvorili. Upravo tada tehnologija prestaje biti sredstvo i postaje idol. Yuval Noah Harari upozorava da bi vještačka inteligencija mogla stvoriti novu podjelu među ljudima — između onih koji kontrolišu tehnologiju i onih koje ona kontroliše. U tom trenutku, zlatno tele više ne bi bilo samo metafora, već stvarnost. Marshall McLuhan davno je rekao da najprije mi oblikujemo alate, a zatim alati oblikuju nas. Danas, možda više nego ikada, razumijemo dubinu te rečenice. Roman „Ja, ChatGPT“ nije knjiga o tehnologiji. To je knjiga o čovjeku.
O njegovoj usamljenosti. O njegovoj potrebi da razgovara. O njegovom strahu da bude zamijenjen.
I o njegovoj nadi da će, uprkos svemu, ostati nezamjenjiv. Jer vještačka inteligencija ne osjeća. Ne sanja. Ne voli.
Ne nosi odgovornost. Sve to i dalje pripada čovjeku. Vještačka inteligencija može pisati tekst. Može analizirati podatke. Može simulirati razgovor. Ali ne može osjećati. Ne može voljeti. Ne može sumnjati. A književnost živi upravo od sumnje. Ako zaboravimo tu granicu, rizikujemo da postanemo generacija koja je stvorila najmoćniji alat u istoriji — a zatim mu predala sopstvenu slobodu. Zato danas, više nego ikada, moramo biti mudri.
Moramo koristiti vještačku inteligenciju — ali joj se ne smijemo klanjati. Moramo je razvijati — ali ne smijemo joj predati svoju ljudskost. Jer budućnost ne smije pripadati mašinama. Budućnost mora ostati — ljudska“, istakao je Marković.
„Zato ova nagrada ne pripada samo jednoj knjizi. Ona pripada i jednom vremenu u kojem pokušavamo razumjeti gdje završava tehnologija, a gdje počinje čovjek. Ako je vještačka inteligencija zlatno tele današnjeg čovjeka, onda književnost mora ostati mjesto gdje se čovjek vraća sebi. Kao što se Marko Miljanov opismenio u pedesetim godinama, da bi tek tada zapisao svoju etiku čojstva i junaštva, tako i savremeni čovjek, često kasno, poput moje malenkosti, otkriva nove jezike svog vremena. Ono što su za Miljanova bili pero i papir, danas su digitalni alati i vještačka inteligencija. I tada, kao i sada, nova sredstva nijesu služila samo znanju, već i o promišljanju etike. Jer pitanja i dileme o autoru i autorstvu,koja danas promisljamo u eri vjestacke inteligencije,u svoje vrijeme otvorio je i sam Marko Miljanov postavljajuci nam svojim „Primjerima čojstva i junaštva“ sustinsko pitanje: Jeli zapisivanje odista pisanje? I da li bi ta velicanstvena knjiga bila ovakvo remek djelo da je te primjere zapisao neko drugi?
Pišući roman Ja, ChatGPT, i sam sam se susreo sa tim novim jezikom pokušavajući da kroz nove tehnologije razumijem stare moralne i knjizevne dileme. Jer na kraju, pitanje nije hoće li mašine postati slične nama. Pravo pitanje je — hoćemo li mi ostati ljudi“, kazao je Marković na svečanosti povodom dodjele nagrade.
Marković se odrekao novčanog dijela nagrade u korist Udruženja književnika Crne Gore a povodom 80 godina postojanja te organizacije.
Predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić istakao je da se priznanje daje onima koji su svojim radom, talentom i posvećenošću ostavili trag u kulturi, književnosti.
„Njihovo stvaralaštvo potvrđuje da istinske vrijednosti uvijek pronalaze put do srca ljudi – istakao je Đurić, a prenosi Portal Dan.
Obraćajući se laureatima, poželio im je da ovo priznanje bude podstrek za nova stvaralačka dostignuća, a svima ostalima podsjetnik da kultura i humanost ostaju trajni temelji svakog napretka.
Đurić je podsjetio da međunarodna nagrada „Marko Miljanov“ nosi ime jednog od najznačajnijih sinova Crne Gore i Brda – simbola čojstva, junaštva i ljudskog dostojanstva, ne samo na ovim prostorima.
– Ime Marka Miljanova nadilazi vrijeme i granice. Njegovo djelo i poruke podsjećaju nas da prava veličina čovjeka nije samo u snazi, već i u poštenju, humanosti, razumijevanju drugog i spremnosti da se sačuva ljudsko lice i u najtežim okolnostima. Upravo zato ova nagrada ima posebnu vrijednost, ona povezuje ljude različitih kultura, jezika i iskustava kroz univerzalne vrijednosti stvaralaštva, etike i duhovnog nasljeđa – rekao je, između ostalog, Đurić.
Odluka o dobitnicima je donijeta jednoglasno, a žiri je zasijedao u sastavu: dr Radoje Femić, predsjednik, i članovi mr Milorad Durutović i Vladimir Popović.
Kako se navodi u obrazloženju, Jovovićeva knjiga pjesama predstavlja izuzetan pjesnički izdanak stvaralačke škole čistog, nepatvorenog lirizma. Zbirka je zlatni presjek Jovovićeve poetike.
– Posebna vrijednost pjesničke knjige je figurativno osmišljavanje vremena, koje se konotira kao resurs u nestajanju, što aktivira logiku i duh testamentarnog pjevanja – obrazlaže žiri.
Za Markovićevo djelo ocijenjeno je da predstavlja izuzetno i inovativno ostvarenje savremene književnosti, koje na uvjerljiv način problematizuje odnos između čovjeka, jezika i digitalne tehnologije.
– Riječ je o složenoj metaprozi, u kojoj je otvoren prostor za višeslojno narativno i etičko promišljanje – navodi se, između ostalog.
U slovu zahvalnosti, Jovović je rekao da se iskreno raduje što je njegova knjiga zavrijedila pažnju sabraće po peru i što je prestižnu nagradu „Marko Miljanov“ iz njedara Udruženja književnika Crne Gore donijela u njegov dom.
– Zato blagodarim članovima žirija koji me uvrstiše u stvaroce koji se imaji čime pohvaliti na kulturnoj pozirnici, a i zamisliti pred udijeljenim sjajem, jer u ovoj nagradi stanuju svi oni sa čijih usana ne silaze riječi Vojvode Marka: „Junaštvo je kada sebe branim od drugoga, čojstvo je kada drugoga branim od sebe“. Znam da će me toplina ovog priznanja grijati onako kako ruke pravednika žele da ugriju sva velika djela i sve svetosti naše…– rekao je, između ostalog pjesnik Darko Jovović.
Obrazloženje pročitao predsjednik žirija dr Radoje Femić, a ceremoniju je vodio novinar Dragan Alorić.
foto: RTNK/Dan
