Žiri za dodjelu književne nagrade „Dragan Radulović“ u sastavu: Šimo Ešić, predsjednik, Zorana Opačić, članica, Svetlana Kalezić-Radonjić, članica, Ana Vitanova-Ringačeva, članica i Valentina Radulović, članica, nakon razmatranja dvadeset i sedam knjiga pristiglih na Konkurs, na elektronskoj sjednici održanoj 21. aprila 2023. godine jednoglasno je odlučio da se nagrada dodijeli romanu Mika autorke Jelene Angelovski.
Iako je na ovogodišnji konkurs dospio značajan broj veoma uspjelih književnih djela za djecu i mlade iz cijele regije, od kojih bi još nekoliko njih moglo ponijeti ovo lijepo priznanje, roman Mika, Jelene Angelovski, izdvojio se nesumnjivim kvalitetima.
Glavni junak ovog romana, adolescentski nesigurni dječak Mika odrasta u dijaspori, u multikulturalnoj sredini pokušavajući da razriješi sopstveno osjećanje praznine i nepripadnosti. Pričom o dječaku čija je „supermoć azbuka“, ovo djelo u trideset poglavlja (od kojih je svako rezervisano za određeno slovo u azbuci) ispreda zanimljivu pripovijest o namjeri mladog junaka da – prolazeći kroz trusno područje puberteta – postane neko i nešto, objedinjujući svoja dva kulturološki različita identiteta. Ova izuzetno inteligentna i duhovita knjiga obrađuje čitav niz važnih tema – od opismenjavanja, preko ekologije, do društvenog aktivizma i porodičnih odnosa. Uz obilje podataka iz nauke i popularne kulture ovaj, u najboljem smislu riječi zabavno-edukativni roman, kod svojih čitalaca, pored izuzetnog estetskog zadovoljstva, podstiče i razvoj čitavog niza kompetencija od kojih su možda najzanimljivije interkulturalne, što nije tako čest slučaj u savremenoj književnosti ovih prostora.
Naime, u romanu Jelene Angelovski oblikovan je pravi kaleidoskop različitih kulturnih obrazaca, odnosno nacija koje zajedno žive u Švajcarskoj, što često proizvodi brojne komične nesporazume, ali formira spoznaju o ljepoti različitosti. Takođe, slika svijeta zasnovana je na razumijevanju različitih generacija koje nisu odeljene generacijskim jazom (premda odrasli junaci imaju nešto djetinjastih crta), već, naprotiv, svoje raznorodne generacijske pozicije koriste da se međusobno uče i dopunjuju. Završetak procesa koji prati odrastanje mladih junaka ispunjen je sviješću o neophodnosti razumijevanja drugog i o važnosti prijateljstva.
Dječak, imenjak čuvenog pjesnika Miroslava Antića koji se u romanu pojavljuje kao neka vrsta dječakovog imaginarnog zaštitnika, svojevrsnog alter-ega, (pomažući mu stihovima punim životne mudrosti), prolazi kroz najrazličitije situacije u školskom i porodičnom okruženju. Nakon niza događaja, Mika najzad shvata da je najveće umijeće prihvatiti sebe te da njegova supermoć nije azbuka (to, u zapadnom svijetu, egzotično pismo), već sposobnost da se „više ne plaši da bude isti i poseban, i kukavica i hrabar, i moćan i nemoćan, i bezbojan i u svim bojama sveta“. On savlađuje asertivnost kao jednu od najsuptilnijih socioemocionalnih kompetencija uz čiju pomoć se trudi da živi život po mjeri vlastitog bića, a da pritom – nikog ne povrijedi. Prihvatajući vlastito nesavršenstvo i nesavršenstvo svijeta u kom živi, on uči da bezuslovno voli život i njegove neobične mijene bez straha od neuspjeha.
Posebno uspjeloj recepciji ovog romana doprinose i izvrsne ilustracije Luke Tilingera koje na razigran način vizuelno dopunjuju sam tekst romana Jelene Angelovski. Kada se tome doda činjenica da je urednica ovog vanserijskog izdanja književnica Vladislava Vojnović, reklo bi se da je Mika jednostavno – bio predodređen za uspjeh.
izvor,foto:CDM
