10 godina IDFaktora, 20+ godina iskustva i jedna poruka: vodi sebe – da bi mogao voditi druge.
Ivana, maj je mjesec rođendana tvoje firme. Kada pogledaš iza sebe, šta ti danas znači ova decenija?
Ne slavim samo broj. Slavim ono što se ne vidi u brojkama – priče, lekcije, promjene.
Bila je to decenija u kojoj sam rasla zajedno s klijentima.
Radila sam s liderima, timovima, mladima – i svaki susret me učio.
Tvoj profesionalni put je raznolik: korporacije, javni sektor, preduzetništvo. Šta te je svaka faza naučila?
U korporacijama sam se učila dodatnoj disciplini, strukturisanju procesa i načinu na koji se sistem gradi i održava.
Rad u javnoj upravi naučio me je kako da ostanem autentična i svoja – čak i kada su zahtjevi okruženja drugačiji od mojih ličnih vrijednosti.
Preduzetništvo me naučilo da vjerujem – i kada ne znam kako će se završiti. Da ne čekam potvrdu, već da slušam i djelujem.
A rad u porodičnom biznisu me učio odgovornosti koja ne dolazi kroz titulu, već kroz prisutnost, raspoloživost i stvarno vođenje.
Znanje se u svim tim iskustvima taloži. Iskustvo se akumulira. I koliko god da je izazovno – sve što prođeš, gradi te, oblikuje i vodi u jasnoću.
Kako balansiraš majčinstvo, brak i odgovornu karijeru?
Uz osmijeh kažem – balans ne postoji u klasičnom smislu.
Postoje faze. Trenuci. Periodi kada si posvećenija jednom više nego drugom.
Nekad planiraš – i bude po planu. Nekad ne. I to je život.
Ključno je da znaš šta ti je važno u tom trenutku i da se pojaviš na najbolji način – tamo gdje si.
Majka sam dva tinejdžera – dva momka koji me svakodnevno podsjećaju na važnost prisutnosti, fleksibilnosti i stabilnosti.
Kao žena, ćerka, majka, supruga, liderka, sestra – i mnoge druge uloge koje živim svakog dana – sve su prisutne.
Ne takmiče se međusobno. Smjenjuju se po ritmu života.
Radim ono što mogu – s punim prisustvom. I to je moj balans.
Jesi li imala strahove kada si započinjala preduzetnički put?
Ne bih to nazvala strahom – jer gdje je strah, to možda i nije vaša priča.
Bilo je trenutaka zabrinutosti, neizvjesnosti, ali u sebi sam nosila pokretačku snagu.
Oduvijek sam bila puna ideja, planova u glavi, i energije da zamislim više nego što je trenutno moguće.
Imala sam taj osjećaj da se može – i da će se otvoriti, ako kreneš.
Po prirodi sam osoba koja pokreće druge da razmišljaju i da vjeruju u ono što nose u sebi.
Svi imamo dar, potencijal, nešto što nas poziva – samo treba da ga čujemo.
Kada sam pokretala svoj posao, nisam imala sve odgovore, ali sam imala unutrašnju sigurnost da koraci dolaze kad ideš sa svrhom.
Vjerujem u ono: „Kucaj – otvoriće se.“ I kada kreneš sa svrhom, koraci ti dolaze u susret.
Šta je tvoja najveća snaga kao liderka i mentorka?
To je fazno – ono što hraniš, to pobjeđuje.
Moja snaga je da prepoznam suštinu – i kod sebe, i kod ljudi, i u organizaciji.
Znam da slušam da čujem. Znam da pokrenem, podstaknem i motivišem.
Ako osjetim da se to neće desiti – ja ne ostajem u toj priči.
Radim tamo gdje se rast dešava.
Kako vidiš liderstvo danas, posebno među ženama u Crnoj Gori?
Sve više žena prepoznaje da ne mora da vodi na tuđi način.
Autentičnost je vrijednost.
Potrebna je podrška, zajednica, prostor gdje se ne takmičimo – nego osnažujemo.
I to se, korak po korak, gradi. Ja to vidim i vjerujem u to.
Kako se mijenja odnos prema biznisu kroz godine – i šta danas vidiš drugačije nego na početku?
Vremenom shvatiš da rasteš zajedno sa firmom.
Na početku, posmatraš je kao dijete – njeguješ, vezuješ se, štitiš svaki njen korak.
Osjećaš da si ti njen ritam, njena energija, njen život.
I istina je – ti jesi duša, znanje i iskustvo koje stoji iza svega.
Ali to ne ostaje u firmi.
To nosiš sa sobom.
I onda dođe zrelost. Shvatiš da ti nisi firma – ti si izvor koji je firmu stvorio.
Zato, čak i ako dođe zastoj – pa šta?
Ako se firma proda – ti se nisi prodala.
Jer ono što vrijedi – tvoje znanje, tvoje zdravlje, tvoja sposobnost da tragaš, učiš i stvaraš – ostaje s tobom.Snaga nije u strukturi. Snaga je u tebi.
Firma može da se promijeni, zatvori, preraste, ali tvoja svrha i unutrašnja jasnoća – ako su zdrave – rađaće nove forme.
I to je najveća sloboda koju preduzetništvo donosi.
Šta donosi druga decenija IDFaktora?
Druga decenija IDFaktora dolazi sa širinom, stabilnošću i vizijom koju gradim godinama.
Posebno volim da podržim mala preduzeća i timove koji žele da rastu – ali svjesno, postepeno, fazno.
Vjerujem da biznis mora iznutra da ojača da bi spolja rastao – i to se ne radi šablonski, već pažljivo i u skladu s ljudima koji ga nose.
Sa druge strane, ono što intenzivno razvijam jeste rad sa mladima – završne godine srednje škole, studenti, prvi radni angažmani.
Shvatila sam da odrasli često nisu naučili kako da vode – jer te lekcije nisu dobili na vrijeme.
Zato razvijam programe za mlade lidere – da ih osnažimo prije nego „uđu u sistem“.
Novine u mom radu su stalne:
predavanja, formati, alati – sve se prilagođava na osnovu istraživanja, ličnog iskustva i onoga što čujem od klijenata.
Jer kada pažljivo slušaš tržište – shvatiš šta nedostaje. I imaš odgovornost da ponudiš rješenje.
Upravo to me vodi: kombinacija znanja, prakse i stalnog učenja.
I zato vjerujem – tek sam počela.
I na kraju – tvoja poruka ženama koje razmišljaju da pokrenu svoj posao?
Ne čekajte savršen trenutak. On ne postoji.
Počnite sada. S onim što imate. I vjerujte svom unutrašnjem glasu.
Ako osjetiš poziv – to je već dovoljno.
Uspjeh se gradi. Svako zaposlenje, svaka faza, svaki pad – sve te jača.
Tvoj put je tvoja snaga.
foto:privatna arhiva
