Nijedna crnogorska vlada nije se do kraja pozabavila pitanjem naknada od Bilećkog jezera. Za poznavaoce prilika međunarodna tužba je jedino rjšenje jer nam pravo na volorizaciju voda Bilećkog jezera pune tri decenije osporavaju komšije iz Republike Srpske. Iz Elektroprivrede Crne Gore potvrdili su za Javni servis da se razmišlja i o formiranju zajedničkog preduzeća sa elektroprivredom Republike Srpske čime bi se ova priča mogla, nakon više od 30 godina, konačno riješiti.
Priča o naknadama za Bilećko jezero, koje Crna Gora nikako da naplati, opet se našla na agendi crnogorske vlade. Poruke jasne poslate su sa nedavnog suserta tri ministra u Beogradu.
“Ne smijemo odustajati od nečega što nam brojne deklaracije i brojna pravila, međunarodne konvencije dozvoljavaju i ja očekujem ponudu kolega iz Republike Srpske”, kazao je tada ministar energetike i rudarstva Saša Mujović.
Tako je još jednom pružena ruka komšijama da se dogovorom stavi tačka na ovo višedecenijsko pitanje. Nedavno je o tome sa predsjednikom skupštine, Andrijom Mandićem pričao i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, a početkom godine i čelnici dvije elektorprivrede. Da li smo nakon svega i zaista na pragu dogovora.
“Postoji jedna dobra volja predstavnika Elektroprivrede Republike Srpske, da to nije sporno. To su izvori prihoda, kako državnog budžeta, onda i jednim velikim dijelom, bar kako to naš zakon tretira, 70 odsto tog dijela pripada lokalnoj samoupravi čije je zemljište potopljeno”, ističe za TVCG pomoćnik finansijskog direktora EPCG Miro Vračar.
Do 1992. godine Crna Gora uredno je dobijala naknade za potopljeno zemljište, ali od tada do danas ni centa. Tako smo više od 30 godina prosipali vodu od koje su koristi imale naše komšije i ubirale ogromni profit, jer se procjenjuje da čak oko 40 odsto voda u jezeru dolazi iz Crne Gore. Za sve to vrijeme, naše vlasti su pokušavale jalovim prijetnjama međunaradonim tužbama da dobiju svoj dio kolača, ali bez konkretne inicijative.
Za ekonomskog analitičara Dejana Mijovića međunarodna tužba je jedini logičan potez, jer ako i dalje budemo čekali da nas se komšije sjete ništa se neće desiti, tim prije što pitanje Bilećkog jezera politički zaoštrava odnose na relaciji Republika Srpska – federacija BiH.
“Oni već 30 godina naplaćuju tu našu vodu svojim potrošačima, a mi gubimo milione eura zbog toga. Prema tome, vrijeme je da kažemo dosta je. I glupo bi bilo da uopšte pravimo nekakve komisije za arbitražu, jer oni ne žele nikakav dogovor na toj bazi u kojoj bi država BiH bila pregovarač“, poručio je Mijović.
U Elektroprivredi međutim igraju na još jednu kartu. Ideja je da dvije elektroprivrede formiraju zajedničko preduzeće koje bi se, između ostalog, bavilo i ovim pitanjem.
“To je izraz dobre volje radi nastojanja jednog dogovornog prevazilaženja problema koji nas tišti oko Bilećkog jezera i eventualno oko realizacije projekta HE „Boka“, ističe Vračar.
“Bilećko jezero je višenamjenska akumulacija i njene se vode ne koriste samo u energetske svrhe, već i za industriju, snabdijevanje stanovništa, poljoprivredu. Ako je cilj tog dogovaranja da se rade neki zajednički projekti – zašto da ne, ali to ne može da riješi naš veliki problem budućeg korišćenja voda u ovom višenamjenskom sistemu”, poručuje Mijović.
Mijović zaključuje da evropske direktive obavezuje ministarstvo poljoprivrede koje gazduje vodama na teritoriji Crne Gore da se uključi u čitavu priču, jer oko 18 odsto jezera zauzima prostor opštine Nikšić.
Foto: CIN-CG
