Da nekadašnja državna preduzeća na sjeveru Crne Gore, koja su od posebnog značaja, nijesu imala odgovarajuću pomoć države u cilju normalnog funkcionisanja pokazuje i Rudnik mrkog uglja u Beranama. Pomenuti rudnik je od grčke kompanije Balkan Enerdži prije osam i po godina preuzelo preduzeće Metalfer iz Sremske Mitrovice. Tada je u rudniku pokrenuta proizvodnja i to nakon desetogodišnjeg zastoja. Rudnik je poslije toga upošljavao i do 150 radnika koji su radili u tri smjene. Proizvodnja je prekinuta prije dvije i po godine, kada su radnici upućeni na biro rada. Kao glavni razlog za obustavu proizvodnje navedeno je to što gubitke rudnika u Beranama godinama pokriva vlasnik iz Srbije. Tada je poručeno da on to više nije u situaciji da čini i da u datim okolnostima rudniku prijeti uvođenje stečaja. Nakon toga u rudniku je ostalo da radi petnaestak radnika na održavanju raspoložive imovine, prenosi „Dan“.
U međuvremenu, zbog određenih dugovanja, u rudniku je došlo je do blokade računa, što je, po navodima menadžmenta, donijelo dodatne probleme. Brojne najave da će zainteresovani investitori doći u Berane i ponovo pokrenuti proizvodnju mrkog uglja ostale su samo mrtvo slovo na papairu. Takođe, obećanja koja su dolazile iz Vlade Crne Gore da će se pružiti određenu pomoć za spašavanje rudnika nijesu pretočena u djelo. To je juče u uzjavi za „Dan“ potvrdio i izvršni direktor ovog preduzeća Nikola Šćekić, ističući da je zbog višemjesečnog kvara na staroj trafostanici rudnik od 11. novembra prošle godine bez struje, zbog čega su podzemne vode ugrozile jamu „Petnjik“.
– Na staroj trafostanici, sa koje smo se ranije napajali strujom, desila se neka velika havarija. Zbog toga je elektroenergetski inspektor stavio zabran na njenu upotrebu. Sada pokušavamo da obezbijedimo napajanje sa druge trafostanice na Rudešu. Međutim, to ide sporo zbog toga što nam je račun u blokadi i što tamo ima neriješenih pravno – imovinskih odnosa. Sve to stvara dodatne probleme oko održavanja jame, jer su podzemne vode poplavile postrojenja, tako se agonija rudnika nastavlja, jer je u datim uslovima prosto nemoguće preduzimati neke mjere za pokretanje ponivne proizvodnje. Sa druge strane, država nije pružila potrebnu pomoć da se sadašnje stanje popravi, što sve zajedno odaje jednu zabrinjavajuću sliku – naglasio je Šćekić.
Bivši radnici navode da je krajnje neprimjereno što država na pravi način nije prepoznala probleme koji su pratili dešavanja u beranskom rudniku.
– Znamo da je rukovodstvo Rudnika još odavno predočilo Vladi plan kako da se izađe iz krize i izubjegne uvođenje stečaja. Znamo da je vođeno i dosta razgovora sa zvaničnicima na ovu temu, ali Vlada nije ništa uradila da kroz određene subvencije pomogne rudniku. Zato rudnik propada, a mi sjedimo kući i uzaludno se nadamo da ćemo ponovo početi da radimo. To je još jedna potvrda da država sistematski okreće glavu od sjevera Crne Gore – naveli su bivši radnici Rudnika mrkog uglja.
Iz lokalne uprave su kazali da su u više navrata od državnih organa insistirali da se pronađe način za ponivno aktiviranje beranskog rudnika, ali da se sve završavalo samo na razgovorima.
Nije obezbijeđen novac za prevoz rude do Pljevalja
Iz Rudnika mrkog uglja su od Vlade Crne Gore, kroz pregovore koji su vođeni, tražili da se iznađe mogućnost za subvenciju troškova prevoza rude od Berana do Pljevalja. Isticali su da bi to doprinijelo pokretanju proizvodnje. Međutim, do takvog rješenja nije se došlo.
– Vladi i drugim nadležnim institucijama odavno smo predočili naš koncept za prevazilaženje trenutnog stanja. Radi se o konceptu čijom bi se primjenom sigurno ponovo pokrenula proizvodnja i obezbijedilo rentabilno poslovanje sa oko sto uposlenih. Prije svega, tražili smo da Vlada, ili neko drugi iz državnih preduzeća, dotira troškove prevoza rude od Berana do Pljevalja. Međutim, po ovom pitanju, nažalost, ništa nije urađeno – istakli su iz menadžmenta Rudnika mrkog uglja.
Izvor, foto: DAN
