Sticanje nezavisnosti doprinijelo je da počnemo da gradimo našu ekonomiju i sopstveni sistem upravljanja i ono što treba da bude okosnica razvoja naše države kako sad, tako i u narednom periodu, kazao je ekonomski analitičar Mirza Mulešković za „Dan“.
Nije lako napraviti ekonomsko poređenje 2006. i 2024. godine, iz prostog razloga što Crna Gora prije 18 godina nije imala sopstveni sistem upravljanja, smatra on.
– Do tada se našom privredom upravljano iz nekih drugih centara i zbog toga Crna Gora nije bila prioritet i posmatrana je isključivo kao dio zajednice koji je imao more. Naša ekonomija se nije razvijala u dovoljnoj mjeri iako smo u tom periodu imali određene fabrike koje su zapošljavale veliki broj ljudi. Ali njihova produktivnost je bila upitna – kazao je Mulešković.
Sve reforme sprovedene od 2006. godine do danas, sama intencija da postanemo članica Evropske unije, to što smo postali članica NATO-a, veliki priliv direktnih stranih investicija, u znatnoj mjeri su unaprijedili crnogorsku ekonomiju i kvalitet života.
– Moglo je i trebalo je bolje. Da li smo iskoristili ovih 18 godina na pravi način – prema mom mišljenju nismo, jer je moglo mnogo više. Ali opet, kažem, te 2006. godine Crna Gora nije imala definisani sistem upravljanja i upravo zbog toga se moralo mnogo brže i mnogo je bilo teže postaviti sistem da bi funkcionisao nakon sticanja nezavisnosti. Ali ono što se može reći jeste da je za 18 godina zabilježen veliki napredak. Nezavisna država Crna Gora ima bolji sistem, postavila je bolje ekonomske temelje i mnogo bolje upravlja ekonomijom u odnosu na nekadašnju zajednicu – smatra on.
Unaprijedili smo se u znatnoj mjeri, ali imamo i dalje dosta problema. U prvom redu to je politička nestabilnost koja je, smatra Mulešković, u posljednje četiri godine dosta naštetila našoj ekonomiji. Takođe, nemamo ekonomsku strategiju, a odluke ne donosimo na osnovu planova i analiza. Zbog svega toga, kako kaže, naša ekonomija je stagnirala.
– Imamo veliki problem nediverzifikovane ekonomije gdje je razvijeno samo nekoliko sektora. Upravo to treba da bude prioritet u narednom periodu. Crnogorsku ekonomiju i dalje hronično muči nedostatak radne snage i nesklad između obrazovnog sistema i tržišta rada, jer u značajnoj mjeri taj faktor doprinosi tome da se ekonomija ne razvija planiranom dinamikom – ističe Mulešković.
Političke promjene koje su uslijedile 30. avgusta 2020. bile su neminovne, jer „znali smo svi i jasno je bilo da je Crna Gora bila spremna za određene promjene“.
Kada se osvrnemo unazad na te četiri godine, jasno je da „promjene nisu uvijek dobre i da ne donose odmah benefite“.
– Promjene nismo iskoristili na pravi način i u mjeri koliko je trebalo. Jer, ako pogledate sve podatke, imamo neke indikatore napretka, ali jasno je da toga ne bi bilo da se nije desila Ukrajina, da nismo imali veliki priliv stranih građana, jer upravo zbog toga smo imali veće promjene u budžetu i mogućnost da se finansiraju sve obaveze. Od 2020. godine do danas mi nismo imali neku veću investiciju, jedina velika investicija koja se desila i to je dobro što je privatna investicija žičara – naveo je on.
Kao zagovornik liberalne ekonomije, Mulešković negativno ocjenjuje povratak nekih firmi u državno vlasništvo, posebno, kako kaže, jer se to dogodilo zbog povlačenja nekih investitora zbog nepoštovanja ugovornih obaveza.
– Ono što je dobro jeste da je Crna Gora i dalje prepoznata kao jedna mala, dinamična ekonomija koju i dalje doduše muči dosta spora administracija. Ali Crna Gora je i dalje atraktivna i treba da iskoristi tu poziciju – poručuje Mulešković.
Pred nama je zadatak da više uradimo na razvoju ostalih sektora, da se vratimo na strateško upravljanje ekonomije i izgradimo jasnu strategiju.
Sporne privatizacije
U znatnoj mjeri naši ekonomski resursi su negativno iskorišćeni u prethodnih 18 godina.
– Nije me iznenadilo to što se desilo. Kasa je bila prazna, a država bez prihoda. Krenulo se u proces privatizacije da bi država mogla da profunkcioniše. Bilo je jasno zbog čega se to radi, jer nakon zajednice sa Srbijom, Crna Gora je morala da postavi svoj ekonomski sistem i morala je da nađe prihode. Da li se dobro upravljalo tim kompanijama? Nije. Da li se moralo drugačije upravljati? Jeste. Sad treba tražiti krivca i u državi i u ljudima koji su upravljali tim kompanijama, ali moramo da budemo svjesni da određene kompanije koje su zatvorene nisu bile neprofitabilne.
Bolji standar
Crna Gora je danas mnogo bolja za život nego 2006. godine. Standard građana je veći, jer možemo da priuštimo mnogo više nego prije 18 godina, ističe Mulešković.
– Reforme su doprinijele da crnogorski građani imaju veća prava, da imaju više slobode. Naša ekonomija se razvila i pruža mnogo više mogućnosti, Crna Gora je postala atraktivnija u odnosu na 2006. Bili smo isključivo dio zajednice, a danas se Crna Gora smatra atraktivnijom za život, pa mnogi strani državljavni žive i rade kod nas.
foto:UPCG
