Nadam se da država neće povećati porez na dodatu vrijednost (PDV) na usluge smještaja sa sedam na 15 odsto, jer bi takav skok bio nedovoljno promišljen, ocijenila je u intervjuu za „Dan“ Marija Lazarević, ekspert u oblasti planiranja i upravljanja turističkim destinacijama.
– Privreda se polako oporavlja od pandemije, svake godine sve bolje, ali mislim da je uvećanje od osam odsto velik skok i da bi strateški bilo bolje povećavati PDV postepeno, sada na devet ili 10 odsto, pa kroz koju godinu uvećati još dva ili tri odsto. Neophodno je pratiti tržište i tokove. Na taj način bi i cijene smještaja imale realniji i prihvatljiviji rast. Vlada svake države, posebno naše, koja je mala, pokazuje javnosti kako se strateški razmišlja i vodi država. Zato Vlada ne bi trebalo da podiže PDV za osam odsto odjednom a da osuđuje podizanje cijena privrednika – smatra Lazarević, prvi ekspert za održivi turizam iz Crne Gore u URBACT programu Evropske komisije.
Koliko će izvjesno povećanje cijena smještaja, a samim time i cijene boravka turista u Crnoj Gori uticati na konkurentnost naše države kao turističke destinacije?
Nagli rast od osam odsto sigurno bi povećao cijene smještaja, ali i tenzije, kako kod izdavalaca, tako i kod gostiju. Prije nekoliko dana pročitah da je dosta hotela već prodalo smještajne kapacitete za sledeću sezonu, što je odlično obavljen posao. Međutim, povećati PDV za osam odsto odjednom nije strateški dobar potez. Bolje ići malo-pomalo. Turizam je krhka djelatnost, i jeste da najviše zarađujemo i kao država i kao zaposleni u turizmu od turizma, ali je krajnje vrijeme da se shvati da cijene smještaja i boravka ne zavise samo od, recimo, kategorije hotela i apartmana, ili od hrane i lijepe plaže. Cijene smještaja i boravka zavise od sveukupnih karakteristika destinacije; povezanosti, pristupačnosti, čistoće, domaćinskog ugošćavanja, kvaliteta hrane i pića, bezbjednosti, prirodnog okruženja i svega drugog uključenog u boravak i sveukupno iskustvo. Lanac hotela od pet zvjezdica neće imati iste cijene u Podgorici i Budvi, iako je sam smještaj vrlo sličan, ako ne i isti. Zato su bitne karakteristike destinacije. Te karakteristike i koliko smo posvećeni da zajednički radimo na poboljšanju svakog njihovog aspekta pokazaće koliko smo konkurentni. Vlada može da pomogne u razvoju i poboljšanju karakteristika i stanja, ali mi ne živimo od Vlade, već od turizma, i zato se napredak, a samim tim i konkurentnost, mora potencirati, ali ne samo kroz političke kampanje.
Kako biste ocijenili dosadašnji tok ljetnje turističke sezone? Jedni (Vlada) se hvale većim prihodima, drugi (ugostitelji) kažu da je slabija od prošlogodišnje. Šta su, po Vama, glavne karakteristike, ili glavne dobre i loše strane ovogodišnje sezone?
Naš turizam se mijenja i samo je pitanje vremena kada ćemo to uočiti. Ono što je nekada funkcionisalo gubi se, dok su neke stvari koje su bile nevažne sada došle do izražaja. Statistike govore jedno, dok utisci privrednika govore drugo. Mi, nažalost, imamo samo jednu instituciju koja se bavi prikupljanjem i obradom podataka, za razliku od drugih mediteranskih zemalja, gdje postoji više institucija, kako javnog tako i privatnog karaktera, koji prikupljaju i obrađuju podatke. Uvijek postoji neka razlika u tim rezultatima. Ne kažem da Monstat nije dovoljan, ali bi bilo dobro imati više izvora. Nama je turizam važan toliko da mu se mora na svim nivoima posvetiti veća pažnja. Što se ugostitelja tiče, sada više nego ikad dolazi do izražaja kvalitet usluge. Oni koji godinama imaju iste, obučene radnike, za njih nema zime, ali je mnogo više ugostitelja koji objekte otvaraju samo ljeti i prosto moraju da zaposle one radnike koji su u opticaju. Tu je mana što dosta radnika, među kojima je i kvalitetan kadar, odlazi u Hrvatsku i druge zemlje EU, gdje mnogo rade, ali im je isplativije. Bili smo potpuno nespremni za klimatske promjene, odnosno toplotne talase, i iako su mediji često apelovali na preventivno ponašanje u toku najtoplijih sati u toku dana, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, nismo adekvatno reagovali, što je još jedna lekcija. Ali, klimatske promjene imaju i dobru stranu, a to je da će nam lijepo vrijeme potrajati duže i produžiti sezonu, što je dobro za turizam. Velik izazov, kako u gradovima, tako i na periferijama, bilo je neadekvatno odlaganje i sakupljanje otpada. Kada svemu tome dodamo visoke temperature koje smo imali ovoga ljeta, možemo da izvučemo još naučenih lekcija. Još jedna loša strana ove sezone je sve lošija situacija u vezi sa problemom koji ne rješavamo godinama, a to je turistifikacija starih gradova. Nikakva kontrola, nikakva organizacija, a mnogo neodgovornog ponašanja. Problem turistifikacije se mora hitno rješavati jer nas okretanje glave od problema može skupo koštati, i to na duže staze.
Nema balansa između kvaliteta i cijene
Podaci koji se mogu čuti u javnosti govore da se turisti, domaći i strani, najviše žale na cijene usluga u Crnoj Gori. Da li su cijene kod nas previsoke za nivo usluge koja se pruža gostima?
U većini slučajeva jesu. Čim se žale znači da nemamo izbalansiranu relaciju kvalitet–cijena. Da imamo kvalitetne usluge, ne bi se toliko pominjale visoke cijene. Kao što pomenuh u prethodnom odgovoru, do kvalitetnog kadra je inače teško doći, a posebno u vremenu kada on odlazi u druge zemlje zbog boljih uslova rada i zarada. S druge strane, važno je imati kvalitetnu ponudu i imati jasno postavljen sistem koji će to da ocijeni. Inspekcije treba da prate kada se povećavaju cijene, moraju biti upoznate sa razlozima povećanja, jer ovog ljeta su cijene podizane od strane sezonskih ugostitelja, a da inspekcije nisu reagovale. Ovakav način ostavlja trajno negativan utisak na turiste, koji tu igru ne žele da igraju i izgubili smo ih.
Okaniti se politike i osluškivati turiste
Šta bi Vlada i lokalne samouprave trebalo da urade kako bismo narednu sezonu kao destinacija dočekali u boljem ambijentu?
Ono što treba da urade jeste da se okane političkih i partijskih rivalstava i da se koncentrišu na osluškivanje građana i turista. Zajednički se okrenuti saradnji, održivom turizmu, jer se svaka zloupotreba prostora i promocija „zelenog“ vrlo lako može pretvoriti u „sivo“. A taj scenario niko ne želi. Što se lokalnih samouprava tiče, mora se jasno znati šta je čiji posao. Recimo, u Budvi je koordinacionim tijelom za praćenje sezone upravljano iz Opštine Budva umjesto iz Turističke organizacije opštine Budva. Od 2022. godine nadležnost destinacijskog menadžmenta je u rukama lokalnih turističkih organizacija. Opštine upravljaju gradovima – opštinama, a turističke organizacije upravljaju destinacijom, pa tako i sezonom. Sve dok nemamo jasno postavljene odgovornosti i nadležnosti ne možemo ni očekivati bolji ambijent, zato je važno buđenje i imati jasne prioritete, da se greške ne ponavljaju, nego da nešto naučimo i poboljšamo dalji tok i napredak turizma.
foto: Privatna arhiva