Ministar finansija Aleksandar Damjanović je juče kazao da je jedno od rješenja za Institut Igalo da država preuzme potpuno vlasništvo i da ga pretvori u gradsku bolnicu.
– Znate da je Institut 45 odsto u vlasništvu akcionara. Nije lako ići u proces otkupa tih akcija, ali onda bi se mogao Institut pretvoriti u javnu bolnicu. Da to onda bude gradska bolnica Herceg Novi. Ovo je izuzetno složen problem koji je naslijeđen i proizvod je višedecenijskog zanemarivanja. Svaka direktna državna pomoć je nezakonita i moramo naći model koji će dugoročno riješiti ovo pitanje – kazao je Damjanović RTCG-u.
FRENETIČNOST MINISTRA
Bivšu državnu sekretarku i ekonomsku analitičarku Milu Kasalicu, kako je kazala Pobjedi, duboko zabrinjava frenetičnost ministra u vezi sa pitanjem Instituta.
– Preuzimanje akcionarskih društava je uređeno zakonima, koji se ne tiču državne pomoći, a koji su se od resornog ministarstva strateški-uznemiravajuće ,,zaboravili“, kad se naprečac kupio većinski paket akcija Luke Bar. A, da se istovremeno zanemari, mada nije izvodljivo, diskreciono određivanje cijene akcije, koje bi kao i kod Luke i MNE-berze, i sad eventualno za Institut, bilo visokorizično za državnu upravu, jer ne bi imalo neoborivu – ekonomsku utemeljenost (npr. pretovar za pola godine je pao za trećinu; ili preko milion od 1,5 miliona gotovine nijesu sredstva berze; a Igalo je u golemom minusu) – ukazuje Kasalica, podsjećajući da je Damjanović na kraju mandata i da nije na njemu da donosi dugoročne odluke.
Ipak, ukazuje da je Damjanović, nakon više od godinu „neodrživog političarenja premijera i njegovog političkog subjekta“, ipak smogao hrabrosti da kao lider javne administracije Institut Igalo suoči sa njima samima.
– Ovo nije nadležnost ministra finansija, ali je bar on jedini razumio da okrenuti leđa istini oko prihoda Instituta je više od nedostojnog političarenja. Za broj zaposlenih, u prosjeku 707, u deceniji već pet godina ostvaruju se prihodi prosječno oko deset miliona eura za trećinu do polovine manji od rashoda. Takve brojke ne govore u prilog tezi da se bez njih i njihove usluge u zdravstvenom sistemu ne može, posebno jer nijesu javna ustanova zdravstvenog sistema nego privredni subjekt. Ko je trebalo da uvećava prihode, ako to godinama unazad nije bio zadatak upravljačko-rukovodećih struktura, posebno u segmentu inostranih gostiju ili potcijenjene iskorišćenosti kapaciteta koja jedva za godinu dobacuje do pedeset odsto postojećih potencijala. Zaposleni Instituta mogu da se osjećaju uznemireno, jer je neizvjesnost u ovom privrednom društvu jedina izvjesnost još niz godina. Tačno je da pružaju vrhunsku uslugu; to je za razvojno poštovanje, ali nije ekonomski niti finansijski održivo; niti institucionalno jer ne može se biti privredni subjekt, a lagodno se kriti iza države i onemogućavati bilo kakve razgovore oko privatizacije. Brojke nijesu tamo neki nevažni numeri. Predugo traje nelikvidnost i takvo stanje nije izazvala presuda o davnašnjim dugovima iz odnosa sa kreditom likvidirane Jugobanke, mada je državna uprava i ranije, a tek tekuće, sve uradila da se ne iznađu rješenja koja nijesu obično-katić-mletačko-austrougarsko-samoupravno zamajavanje – navodi Kasalica, koja smatra da rješenja za ovaj problema nema, ako se održi stanje da zaposlene Instituta nije briga koliko je duboka nelikvidnost i ugrožena solventnost.
SPORNA RJEŠENJA
– Sve da Damjanović opet izvede neke svoje čarolije zaobilaženja Zakona o preuzimanju akcionarskih društava, ništa nije riješeno. Ako država postane stopostotni vlasnik, tek onda počinju glavoboljni problemi, koje ne rješava fatamorgana o gradskoj bolnici. Tek tada je potreban dugoročni kredit za obrtna sredstva, što je ekonomska besmislica, od minimum 25 miliona eura (kredit koji ne može imati garanciju države, osim ako se ne mogu značajno uvećati prihodi jer bi to bila državna pomoć), s ciljem da se isplate dobavljači, UPC, IRF CG (dospjela dugovanja), zaposleni kojima se izvršenjima duguje na kraju prethodne godine preko sedam miliona, što tekuće treba uvećati za do pet miliona i na kraju da minimum preostane za nastavak poslovanja. Kao i da država, ako navodno postoji zaključak ranijih izvršnih vlasti, dug po presudi zbog kredita Jugobanke izmjesti u javni dug.
Ako ima istine u ideji Damjanović-Mali-drugovanja o ,,staroj deviznoj štednji za Igalo-presudu“, to se može izvršiti, mada nategnuto, saglasno Zakonu o fiskalnoj odgovornosti i budžetu i sprovesti unutar transakcija zaduženja. I uz budnu pažnju zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, a kako bi se zaštitila imovina države, koju decenijama bez naknade koristi Institut, koju je uknjižio u svoje knjige. Sjutra da ovo počne da bude konkretni put javnih aktivnosti, to je posao od minimum godinu dana, a da se u svakodnevici poslovanja redovno posluje i prihoduje bar duplo više i realizuju ozbiljni prihodi, od bar 15 miliona eura za početnih dvije godine, a potom i preko 20 miliona u naredne dvije decenije. I onda uzme kredit za investicije koji mora biti pozamašan – stav je Kasalice.
Uz, kako je navela, ljudsku tugu i ekonomsku neumoljivost, sada se suočavamo sa činjenicom da je „ekonomista, koji je bio u poziciji višedecenijskog poslanika duboko posvećen crnogorskoj ekonomiji, postao najveći narušilac javnih finansija, pa mu prethodni ministar finansija i socijalnog staranja može i treba zavidjeti, pošto je on sve uradio da bude ikona uzurpirajućeg-a-tobož-reformskog-amin“.
– Takva neočekivana toksičnost u kojoj se nalaze crnogorske javne finansije, socijalno i razvojno postiže svoje kvalitetne kratkoročne efekte: jača otpornost unutar crnogorske ekonomije, naše zajedničke kuće u kojoj živimo i radimo, jer poreski obveznici objektivno uviđaju da se čaša prepunila ružnim, koje bujicom može da odnese decenije stvaranog. Niko onda neće doći da spasi/ pomogne/ okadi – zaključuje Kasalica.
Marić: Država da preuzme Institut
Vršilac dužnosti direktora Instituta dr Savo Marić je saglasan sa idejom Damjanovića da država preuzme upravljanje Institutom.
– Aktuelni problem je dug od 30 miliona, ali skoro trećina je prema Jugobanci. Pozdravljam sastanak Damjanovića sa ministrom finansija Srbije Sinišom Malim, ali trebalo je ranije krenuti u rješavanje problema. Međutim, nikada nije kasno da se uradi prava stvar – kazao je Marić i naglašava da ideja da se osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje Srbije liječe u Institutu nije od juče, ali da je treba sprovesti.
– Bitno je istaći da jedan čovjek ne može da riješi ovako kompleksan problem, već da se saberemo i da šira javnost bude uključena u rješavanje problema. Imamo radnike koji su prinuđeni da napuštaju Institut zbog neizvjesne budućnosti, ali imaju želju da se vrate kad se stvari normalizuju – kazao je Marić.
Foto: PR Centar
