Zapadni Balkan nije izolovani dio svijeta i sve što se dešava snažno pogađa ove ekonomski veoma osjetljive zemlje. Visoka inflacija, javni i privatni dug, deficit u javnom sektoru, regionalni i nacionalni tržišni monopoli, geopolitičke tenzije utiču na političku nestabilnost, regionalnu fragmentaciju, dok najviše ispaštaju oni najsiromašniji, kaže Danijela Jaćimović, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore.
Ističe da bi za trenutnu ekonomsku situaciju u svijetu koristila procjene i ocjene Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
„Upravo je završilo proljetno zasijedanje, gdje je izvršna direktorka MMF-a Kristalina Georgijeva kazala da je ‘globalna ekonomija u još jednom veoma neizvjesnom trenutku’, jer su znaci oporavka koji su bili prisutni početkom godine sve podložniji sve brojnijim rizicima. Makroekonomski šokovi 2008. i 2009. te 2020. godine lako su mogli da izazovu depresije, ali nisu jer su kreatori politike razumjeli kako da izbjegnu najveće greške iz 1930-ih“, navodi ona.
Smatra da je COVID uzeo veliki danak, ali da je napredak u javnom zdravstvu i medicini pomogao da pandemija bude manje smrtonosna od španske gripe, u svijetu mnogo naseljenijem i povezanijem od onog iz 1918. godine.
„Po ocjeni Georgijeve ‘svjetska ekonomija se pokazala izuzetno otpornom na višestruke šokove u posljednje tri godine, ali tek treba da prevaziđe kombinaciju slabog rasta i čvrste inflacije’. Preporuke MMF-a su da zajednički prioriteti uključuju održavanje stabilnosti cijena, očuvanje finansijske stabilnosti, unapređenje strukturnih transformacija i suzbijanje fragmentacije, kao i pokazivanje solidarnosti sa najugroženijim zemljama.“
Napominje da kao profesorica međunarodne ekonomije svakog semestra nastavu počinje sa teorijom vanjske trgovine Davida Ricarda, koji veoma jasno ukazuje da ukoliko su zemlje jednakog nivoa razvijenosti, ravnomjernija je i raspodjela koristi od međunarodne trgovine. Ukoliko trguju visokorazvijenije sa manje razvijenim, višestruko veće koristi ostvaruju razvijenije zemlje, u ovom slučaju zemlje Evropske unije.
„Sve zemlje u regionu moraju ozbiljno raditi na povećanju nacionalne konkurentnosti, kako bi što spremnije (konkurentnije i inovativnije) ušle na jedinstveno tržište Evropske unije i ostvarile što veće koristi od slobodne razmjene ljudi, usluga, kapitala i ljudi. Zato postoji veliki broj regionalnih inicijativa koje do sada nisu dale odgovarajući rezultat“, ukazuje Jaćimović.
Dodaje da je formiranje jedinstvenog ekonomskog tržišta zemalja Zapadnog Balkana najnovija inicijativa, o kojoj se dosta polemiše u posljednje vrijeme.
„Želim posebno naglasiti da je međusobna ekonomska saradnja regiona neophodna u cilju ekonomskog napretka, jer će funkcionalan region biti mnogo primamljiviji za investicije posebno one željene i održive. Pored značajnog priliva stranih investicija, posljednjih decenija, njihov obim i struktura je daleko ispod potencijala ovog regiona. Tako da bih svakako svaku ovu inicijativu i njenu uspješnost i životni vijek, vezivala isključivo sa potencijalnim prilivom kapitala i zainteresovanošću biznis sektora za region.
U savremenom trenutku, normalno je da su zemlje Zapadnog Balkan zabrinute i za svoje ekonomske i političke sisteme, ali snažan priliv investicija (u infrastrukturu, digitalizaciju, obrazovanje, zdravstvo…) značajno bi riješio i olakšao brojne probleme koji su nagomilani u regionu“, kaže Jaćimović.
Kina kao važan infrastrukturni finansijer
Nastavlja kako je finansijsko prisustvo Kine na Zapadnom Balkanu evidentno, dok je utjecaj Rusije uglavnom politički.
„Evropska unija i Sjedinjene Američke Države su potrošile milijarde eura i dolara na podsticanje demokratizacije i ekonomskog oporavka širom Zapadnog Balkana, nakon raspada Jugoslavije 1990-ih. Evropska unija ostaje najveći partner u regionu u trgovini i investicijama i glavni pružalac finansijske i tehničke pomoći. Međutim, direktne strane investicije su od suštinskog značaja za budućnost Zapadnog Balkana, kao glavni oblik međunarodnog kapitala sa potencijalom da podstakne ekonomski rast.“
Mišljenja je da potencijal regiona da privuče strane direktne investicije i ostvari dugoročni rast zavisi od članstva u Evropskoj uniji, kao i od ulaganja u infrastrukturu.
„Pozivajući se na istorijske dokaze, da dobro razvijena infrastruktura može olakšati ekonomski rast, vlade u regionu traže mogućnosti za modernizaciju svoje loše infrastrukture. Iako je Evropska unija izdvojila sredstva za infrastrukturne investicije, koje su veoma i tehnički i finansijski izazovne zbog geografije. I kao rezultat toga, napori Evropske unije su bili nedovoljni. Od pokretanja ambiciozne inicijative Pojas i put (Belt and Road Initiative – BRI), Kina se pojavila kao važan infrastrukturni finansijer u zemljama centralne Istočne Evrope, a time i Zapadnog Balkana“, obrazlaže Jaćimović.
Prema njenim riječima, dok kineska strana pokušava predstaviti Kinu kao više neutralnu silu, koja je zainteresovana samo za biznis i ne želi miješati u politički sistem zemalja domaćina,te podržava evropski put zemalja Zapadnog Balkana, u Evropskoj uniji prisustvo Kine na Zapadnom Balkanu vide kao prijetnju.
„Smatra se da Kina nudi finansiranje fiskalno neodrživih infrastrukturnih projekata, kako bi dobila veći pristup tržištima i resursima zaduženih zemalja. Na Zapadnom Balkanu kineski pristup zajmovima i građevinskim radovima na infrastrukturnim projektima je naširoko pozdravljen i prihvaćen, kako od strane regionalnih lidera tako i od strane građana, što je u velikoj mjeri iznenadilo sve“, kaže sagovornica Al Jazeere.
Prema njenim riječima, infrastruktura je ključna za ekonomski razvoj zemalja, a samim tim i kompatibilna sa evropskim aspiracijama zemalja kandidata.
„Nedovoljno ulaganje u infrastrukturni sektor je hroničan problem na Zapadnom Balkanu, pa bi ulazak Kine i drugih investitora u region, mogao djelimično doprinijeti pronalaženju rješenja za ovaj gorući problem, ovdje gdje zemlje Zapadnog Balkana moraju naći balans interesa: politički sa zapadom i ekonomski sa istokom. Tako da svakako pred Evropskom unijom u kontekstu savremenih političkih dešavanja, razumna politika bi bila ubrzanje procesa proširenja, koja je prestala da bude najuspješnija politika Evropske unije. Ubrzanje procesa integracija, fokusiranje na ekonomske ciljeve, pa onda političke, uz snažne investicije, treba da predstavljaju glavne prioritete Evropske unije prema Zapadnom Balkanu.“
Moramo se navići na promjene
Priznaje da je teško procijeniti koliko su vlasti u zemljama regiona u vremenu ekonomske krize uradile za svoje građane, a stava je da je sigurno bilo u mjeri mogućeg, ali svakako daleko od potrebnog za potrebe stanovništva.
„Mislim da su sva društva u regionu, proteklih decenija, zaboravila šta je to solidarnost i zaštita najsiromašnijih. Za očekivati je da se, dugogodišnje nezadovoljstvo i loš materijalni položaj stanovništva, može reflektovati ka sasvim drugačijem ponašanju građana, od onoga na što su političari u regionu navikli. Na to ukazuju rezultati predsjedničkih izbora u Crnoj Gori“, poručuje Jaćimović.
Upozorava da politička nestabilnost utiče na sve aspekte društva i ekonomije.
„Ali, vidjeli smo da ni stabilokratija nije dala neke bolje rezultate. Kao region moramo se navići na promjene, i to česte, koje će dolaziti iz oblasti politike, ekonomije, bezbjednosti, tehnologije… iz regiona i van njega. Moramo naučiti da kao društvo i građani aktivno učestvujemo u svim diskusijama i debatama, kako bi obezbijedili bolji život za sve. Ali to se postepeno uči, a društvo i njegovi pojedinci postepeno sazrijevaju“, jasna je sagovornica.
Uvjerava da su promjene dobre, bolne i teške, ali neophodne, i jednostavno moramo naučiti da živimo sa njima.
„Moramo izgraditi naše institucije da su sve više nezavisne u njihovom radu, kako bi bile sve manje osjetljive na političke i svaka druge promjene. Profesionalna javna administracija, napredovanje prema zasluzi, a ne prema političkoj pripadnosti, ulaganje u što bolje obrazovanje, jak civilni sektor, koji će neselektivno učestvovati u svim društvenim debatama, bi značajno smanjio osjetljivost prema potencijalnim promjenama i nestabilnostima.“
Gubimo kvalifikovanu radnu snagu
Osvrnuvši se na nedostatak radne snage u zemljama regiona i uvoz radnika iz nekih drugih dijelova svijeta, podsjeća kako živimo u globalizovanom svijetu u kojem su migracije jedno od glavnih obilježja i da stanovništvo ide tamo gdje su uslovi rada i života bolji, a što je nezaustavljiv proces.
„Evidentan je odlazak posebno obrazovane radne snage iz regiona, u zemlje Evropske unije, što predstavlja veliki problem. Usljed nedostatka radne snage i sve starijeg stanovništva, zemlje Evropske unije su sve otvorenije i fleksibilnije za radnike koji dolaze iz regiona. Naravno, to je veliki problem za zemlje regiona, jer su izgubljena sredstva u njihovo obrazovanje i obuku, gubimo kvalifikovanu radnu snagu neophodnu za ekonomski razvoj, a usljed smanjenog prirodnog priraštaja, demografski problem regiona postaje veoma alarmantan. Tek sa unapređenjem sveukupnog ambijenta na Zapadnom Balkanu ovaj negativan trend se može usporiti, tako da u tom pogledu zemlje moraju raditi na ubrzanim reformama kako bi što prije postale dio Evropske unije“, kaže Jaćimović.
Ocjenjuje da se sa druge strane uvoz radnika nameće kao neophodnost i realnost, te da nije neki prolazni trend, bar ne u srednjem roku.
„I ovo je dio promjena kojima se moramo prilagoditi na Balkanu, moraju se prevazići regionalna ograničenja i shvatiti da ako hoćemo ekonomski i svaki drugi prosperitet, moramo postati i dio globalnog svijeta sa svim prednostima i nužnim prilagođavanjima“, tvrdi sagovornica.
Na kraju izražava očekivanje da će sve zemlje Zapadnog Balkan biti dio Evropske unije u nekom razumnom skorom roku.
„Zapadni Balkan nije lak partner, ali nisu ni 27 zemalja članica, a ni i Evropska unija. Greške su dovele svijet i Evropsku uniju do ovog trenutnog neizvesnog stanja. Prošlost ukazuje samo ono što je pošlo naopako, a ne ono što će biti. Zato poručujem Zapadnom Balkanu: sjećajmo se prošlosti samo kako bi našli mudrost da budemo bolji, a gledajmo u budućnost i – srećno“.
Izvor: Al Jazeera
Foto: PR Centar
