Privredni sud je u posljednje dvije i po godine broj neriješenih predmeta smanjio za dvadeset odsto, iako već godinama radi u nekompletiranom sastavu. Ipak, danas je situacija nešto bolja u poređenju sa 2023. godinom kada je sudija Mladen Grdinić imenovan za predsjednika ovog suda u kojem je u tom trenutku bilo aktivno samo četvoro sudija.
U intervjuu za Pobjedu Grdinić navodi da očekuje da sva sudijska mjesta tokom ove godine budu popunjena, ocjenjujući da će to uticati i da se brojni sporovi pred jedinim Privrednim sudom u Crnoj Gori brže rješavaju. Naglašava da su stari predmeti i dalje veliki problem, te da ih je, iako su lani riješili 433 takva predmeta, preostalo još 667.
Došli ste na funkciju predsjednika Privrednog suda prije dvije i po godine u vrijeme kada je broj sudija bio alarmantno nizak, a sud bilježio značajan zastoj sa predmetima. Kakva je trenutna situacija?
Broj neriješenih predmeta je od mog dolaska na funkciju smanjen za oko 20 odsto, budući da je sud na početku 2023. godine imao 3.000 neriješenih predmeta, dok je 2025. godinu završio sa manje od 2.400. Pri tom, u cijelom tom periodu sud nikada nije radio u punom kapacitetu. Tako je bilo i tokom 2025, jer je tek sredinom godine izabrano troje sudija, dok se jedna koleginica nalazi na dužem bolovanju, a jedan sudija je krajem godine stekao uslov za odlazak u starosnu penziju. Iako nijesmo bili kompletni, sud je lani radio sa najvećim brojem sudija u posljednje četiri godine, što je pokazao rezultat.
Koliko je primljeno, a koliko riješeno predmeta tokom 2025. godine?
Do posljednje nedjelje decembra, sud je primio ukupno 2.666 predmeta, a riješili smo 2.931 predmet, tako da smo na 110 posto riješenih predmeta u odnosu na broj predmeta koji smo primili. Posebno ohrabruje smanjenje u parničnom referatu, što je rezultat koji nijesmo imali u prethodnih pet godina, a radi se o najobimnijem referatu u kojem se predmeti najsporije rješavaju, pa se i rezultati najteže ostvaruju. Ako se situacija bude odvijala u skladu sa očekivanjima, tokom ove godine će konačno sva sudijska mjesta biti popunjena, a sa time rastu i očekivanja da će zaostatak biti još manji.
Koliko je preostalo starih neriješenih predmeta?
Stari predmeti su i dalje najveći problem suda. Tokom 2025. godine smo riješili 433 stara predmeta, što je za 150 više nego tokom 2024. godine. Međutim, i dalje imamo 667 neriješenih starih predmeta. Problem postoji jer kada sudija riješi jedan stari predmet, drugi postane stari. Od ukupnog broja neriješenih starih predmeta, 62 odsto su predmeti iz 2021. i 2022. godine, a to su upravo godine u kojima je sud ostao bez više od polovine sudijskog kadra, što je najbolji pokazatelj koliku su cijenu građani Crne Gore platili zbog činjenice da je sud ostavljen bez sudija. Pri tom, zbog odlaska velikog broja sudija, u najvećem broju ovih predmeta je došlo do promjene postupajućeg sudije, što je uzrokovalo obavezu da postupci počnu iznova što je otežalo njihovo brže završavanje. Tačnije, trenutno u sudu radi samo troje sudija koji su bili sudije prije tri i po godine, pa je samim tim bitan razlog koji utiče na dugotrajnost postupaka, izostanak kontinuiteta rada u predmetima, odnosno činjenica da je kod starih predmeta došlo do promjene sudija koji su postupali u njima, a nekada i više od jednog puta.
Smatrate li da Privredni sud trenutnim kapacitetima zadovoljava potrebe investitora kojima je od značaja da znaju da, ukoliko do toga dođe, svoja prava mogu efikasno i brzo zaštititi?
Da je Privredni sud u prethodnih četiri godine radio sa makar približno popunjenim sudijskim kapacitetima, nemam dilemu da brzina rješavanja predmeta ne bi bila pitanje o kojem bi govorili kao o problemu. Ali, nažalost, za problem napravljen u danu, potrebne su godine da se riješi. Međutim, iako nijesmo bili kompletni, ipak smo uspjeli da u prethodnom periodu značajno smanjimo zaostatak. I sada i ubuduće zadatak sudija nije samo da rješavaju predmete koje su zadužili tokom godine, već da rješavaju više od toga, kako bi smanjili zaostatak koji je u prošlosti napravljen. Očekujem da će sud konačno biti kompletan ove godine, što znači da smo konačno vratili kontinuitet rada u predmetima i da su stvoreni preduslovi da se broj neriješenih predmeta svake godine dodatno smanjuje. To će nas na kraju neminovno dovesti do stepena efikasnosti koji je naš cilj, a želja građana i investitora.
U javnosti se često problematizovala uloga Privrednog suda u brojnim stečajevima, posebno državnih preduzeća. Ranije ste najavljivali da imate namjeru da ove postupke učinite transparentnijim. Što ste uradili tim povodom?
Stečajevi u firmama u državnom vlasništvu nijesu problem samo Crne Gore, već svih država koje su prošle ili prolaze proces tranzicije iz sistema društvene u privatnu svojinu. U Crnoj Gori je ovo pitanje posebno aktuelizovao Evropski sud za ljudska prava, koji je 2024. godine u sedam presuda u odnosu na ukupno 601 bivšeg radnika ,,Radoja Dakića“ utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku, zbog toga što njihove pravosnažne presude protiv bivšeg poslodavca nijesu blagovremeno izvršene. Iako je stečaj postupak kolektivnog namirenja povjerilaca iz imovine stečajnog dužnika, treba ukazati da je državi naloženo da izvrši namirenje potraživanja podnosiocima predstavki u iznosu koji im je dosuđen pravosnažnim sudskim odlukama, bez obzira što u stečajnoj masi nije bilo dovoljno sredstava za namirenje svih povjerilaca. Zbog toga, navedene presude Evropskog suda cijenim kao izvjesnu ocjenu i kritiku, kako načina na koji je država sprovela postupak privatizacije društvenih preduzeća u privatna, ali i pravosudnih organa u postupku izvršenja pravosudnih presuda protiv tih privrednih društava.
Da li su sada u potpunosti namirena potraživanja svih bivših ,,dakićevaca“?
Nakon što je država ispunila obavezu prema 601 bivšem radniku, na račun Privrednog suda Crne Gore su uplaćena sredstva kako bi se u cjelosti namirila potraživanja preostalih 1.500 radnika koja su priznata, ali nijesu namirena u stečaju. Tokom cijele 2025. godine Privredni sud je gotovo u cjelosti uspio da isplati sve radnike, te je ostalo nenamireno potraživanje nešto manje od 200 radnika, za koje još nijesu dostavljeni podaci i dokumentacija koja je uslov za isplatu. Zato koristim ovu priliku da pozovem sve preostale bivše radnike ,,Dakića“ ili njihove nasljednike, kojima nijesu namirena u stečaju priznata potraživanja da se obrate Privrednom sudu kako bi ostvarili svoja prava.
Takođe, nadležnom Ministarstvu pravde smo dostavili potrebne podatke kako bi se formirao Registar privrednih društava koja su nekad bila u društvenom vlasništvu, u odnosu na koje postoje neizmirena priznata potraživanja u stečajnim postupcima koji nijesu okončani. Konačno, na naš zahtjev je u Strategiji digitalizacije pravosuđa uvrštena obaveza da se na sajtu suda obezbijedi pregledno i ažurno objavljivanje svih akata koji se u toku stečaja objavljuju na oglasnoj tabli suda, čiju realizaciju očekujem u prvoj polovini ove godine.
U kojoj su fazi stečajevi u firmama ,,Radoje Dakić“, Montenegro erlajnz, Rudnici boksita i Solana? Da li se uskoro može očekivati da se ovi predmeti okončaju?
Kao što sam rekao, uskoro će biti okončana isplata svih priznatih potraživanja bivših radnika ,,Dakića“, nakon čega će se pristupiti prodaji preostale imovine koja čini stečajnu masu, pa od uspješnosti okončanja toga postupka zavisi i zaključenje stečaja. Od uspješnosti prodaje imovine zavisi i okončanje stečajnog postupka nad Rudnicima boksita, s tim da je i u ovom predmetu u toku postupak isplate neizmirenih zarada za bivše zaposlene. Okončanje stečaja u Solani ,,Bajo Sekulić“ zavisi od okončanja složenih sporova oko svojine na zemljištu i objektima, koji se ne vode pred Privrednim sudom, u kojima će se odlučiti da li nekretnine koje su predmet tih postupaka čine stečajnu masu iz koje se mogu namiriti povjerioci. Što se tiče stečaja u Montenegro erlajnzu, u ovom trenutku se vodi veliki broj parničnih i drugih postupaka po tužbama, kako zaposlenih i drugih povjerilaca, tako i po tužbama stečajne uprave protiv drugih lica. Zato od okončanja tih postupaka zavisi donošenje konačne liste priznatih i osporenih potraživanja i formiranje stečajne mase, što je preduslov za okončanje stečajnog postupka.
Nakon višegodišnjih problema, kako generalno u sudstvu, a posebno u Privrednom, smatrate li da se vratilo povjerenje građana u vaš rad?
Naš rad treba da ocjenjuju građani koji traže zaštitu svojih prava pred sudom. Svjestan sam u kojoj mjeri odgovornost i rezultati doprinose rastu povjerenja građana, ali i koliko će to u slučaju Privrednog suda biti lakše ostvarivo u situaciji u kojoj će sud raditi punim kapacitetima. Na stepen povjerenja građana u rad sudstva ubjedljivo najviše utiču rezultati rada sudija, ali dio odgovornosti imaju i stranke, nosioci drugih grana vlasti, javne ličnosti i mediji, koji analizi rada sudova trebaju pristupati kritički, ali objektivno.
Kako očekujete da će primjena Zakona o privrednim društvima koja je počela 1. januara, uticati na rad Privrednog suda u smislu priliva predmeta?
Teško je u ovom trenutku predvidjeti na koji će način na priliv predmeta u parnici uticati primjena novog Zakona o privrednim društvima. Međutim, realno je očekivati da će se priliv predmeta u stečaju smanjiti, jer zakon predviđa mogućnost prinudne likvidacije nad privrednim društvom koje Poreskoj upravi za dvije uzastopne poslovne godine ne dostavi godišnje finansijske izvještaje u zakonskom roku. Imajući u vidu da preko 90 odsto svih stečajeva koji se pokrenu pred sudom čine predmeti u kojima je stečajni dužnik privredno društvo koje nema imovinu, logično je zaključiti da će se ubuduće najveći broj takvih firmi izbrisati kroz postupak prinudne likvidacije, a ne kroz stečaj. Navedena najava je već dovela do nešto manjeg priliva predmeta u stečaju u decembru, ali ćemo stvarne posljedice moći da analiziramo tek u ovoj godini.
Nedovoljno medijacije
Mladen Grdinić navodi da je konflikt u današnjim dinamičnim privrednim odnosima neminovan, ali da pravi razliku način na koji se on rješava. Iako je zakonom propisano, kako naglašava, da se privredni sporovi upućuju na medijaciju, osim u određenim izuzecima, evidentno je da se sporazum rijetko postiže.
– Očigledno građani Crne Gore i dalje više vjeruju u tradicionalni način rješavanja spora pred sudovima, možda i nesvjesni svih pogodnosti koje sa sobom nosi postupak medijacije. Možda dio razloga leži i u činjenici da su sudski postupci u Crnoj Gori i dalje ,,jeftiniji“ od evropskog prosjeka, na šta utiče činjenica da su sudske takse i dalje niske i da i dalje ne postoji sistem njihove efikasne naplate. Ne treba zanemariti ni činjenicu da postoji velik broj blokiranih firmi koje nemaju imovinu, odnosno nemaju budućnost u privrednom poslovanju, pa time ni motivaciju da doprinesu brzom okončanju spora – navodi Grdinić.
foto: Privatna arhiva
