Programom „Evropa sad 2“ promovisana je nova fiskalna strategija, koja ima svoje brojne pobornike, ali i kritičare. Ugledni privrednik iz Bijelog Polja Ranko Damjanović kaže da je svaka promjena korisna i da će makar pokazati šta je u dosadašnjem sistemu bilo trulo, a šta dobro.
– Niko normalan nije protiv podizanja standarda zaposlenih, ali je pitanje da li će realno podizanje plata uspjeti da isprati podizanje cijena i da li će realno blagodeti ove politike osjetiti oni kojima je namijenjena, ili neko drugi. Odavno smo upozoravali da sa ranijom minimalnom platom dugoročno proizvodimo sirotinju. Jer je i laiku jasno da će penzije na osnovu tako minimalne plate biti još manje. O tome država mora da povede računa – kazao je Damjanović za „Dan“.
On nije siguran da li će ove mjere doprinijeti blagom rasterećenju privrede, kako je najavljeno, ili, pak, dodatnom opterećenju uvođenjem novih nameta.
– Mi smo država sa ogromnim brojem opterećenja i davanja kada je privreda u pitanju. Nema djelatnosti gdje se nešto ne traži od privrede i zavlači ruka u džep privrednika. Zato neko mora da sistematizuje koja su to davanja koja opterećuju privredu i da napravi okvir iz koga lokalne uprave ne mogu da iskaču po svom nahođenju – istakao je Damjanović.
Naglašava da država mora da izgradi ambijent u kojem će privreda imati sugurnost i znati šta može da dobije.
– Pošto su glavni prihodi države od privrede, ona se ne smije gušiti, već se mora pomagati. Za privredu nema subvencija, samo se traži. Moraju se definisati mjere za stimulisanje privrede. Samo smanjenje doprinosa na plate nije dovoljno, ali je kao prvi korak korisno – smatra Damjanović.
Po njegovom mišljenju, prave rezultate predloženih mjera imaćemo tek za nekoliko godina.
– Nadam se da su autori ove fiskalne strategije gledali dugoročno i da ćemo svi biti zadovoljni. Vrijeme je majstorsko rešeto – kaže Damjanović.
Privrednik iz Bijelog Polja Zdravko Janjušević smatra da se ekonomski programi moraju realizovati etapno.
– Nema toga ko racionalno razmišlja a da ne povjeruje u ideju ekonomskog progresa iza koje stoji zvanična državna politika. Ukoliko istinski želimo evropske integracije, paralelno moramo izgrađivati i evropske institucije i podizati životni standard građana. Program „Evropa sad 2“ i prateća fiskalna strategija ne smiju biti formalno ograničeni i posmatrani kao „sveto pismo“, koje u procesu svoje implementacije neće dozvoljavati korekcije. Naprotiv, moraju biti živi procesi koji omogućavaju kontinuiranu dopunu aktivnostima koje će izazvati pozitivne efekte. U tom kontekstu će se dati najbolji odgovori na eventualne probleme u regionu koji se mogu reflektovati na našu ekonomiju – rekao je Janjušević.
Prema njegovim riječima, već na samom početku, pored akcionih planova koji će sadržati unutrašnja mjerila na osnovu kojih ćemo dobiti indikatore i tako cijeniti dinamiku implementacije ove strategije, Vlada mora da ima i spremne planove nadogradnje ovih procesa i programa kako inflatorna kretanja ne bi oslabila ili ugrozila održivost i uticaj programa „Evropa sad 2“.
– Ono što je dobro jeste da je građanima isporučen rezultat kroz određena povećanja zarada. Planirana povećanja su odgovor na poskupljenja, što predstavlja ekonomsku ravnotežu. Dobra stvar u ovom programu je što povećanja opšte stope PDV-a, nadam se, neće biti. Mišljenja sam da je trebalo razmišljati i o uvođenju progresivne stope PDV-a za pojedine opštine isključivo sa sjevera, što bi doprinijelo većem obrtu i podizanju nivoa konkurentnosti – kazao je Janjušević.
Kako je dodao, imajući u vidu činjenicu da je jedan od najvećih poslodavaca javni sektor, trebalo je razmišljati i o ograničenju i usklađivanju zarada, kako bi više prostora ostalo za podršku privatnom sektoru i otvaranje određenog broja radnih mjesta u realnom sektoru.
–Formiranje Razvojne banke će na najbolji način doprinijeti mogućnosti finansijske potpore onim idejama koje imaju za cilj povećanje obima zapošljavanja i razvoj preduzetništva. Usluge te banke moraju biti dostupne svima. Ne smijemo dozvoliti da sredstva ove banke budu korišćena kao ona iz Abu dabi fonda, ili, pak, IRF-a, koji je finansirao samo velike i privilegovane biznise, koji su praktično ugušili mali biznis, što je najopasnije za očuvanje ekonomske kohezije. Mora se imati odgovor na mogućnost širenja sive ekonomije, što može praviti određene probleme u konsolidaciji državnog budžeta. Takođe, moramo voditi računa da zaposleni u privatnom sektoru ostanu na svojim pozicijama, iz razloga što može doći do izmjene ugovora kako bi poslodavci izdvajali minimalne zarade. Sve ove procese moraju u kontinuitetu pratiti osnažene institucije, a Vlada mora da imenuje multisektorski tim koji će pratiti proces implementacije fiskalne strategije i programa „Evropa sad 2“ – zaključio je Janjušević.
Trebaju nam privredni subjekti koji stvaraju dohodak
Privrednik Hasan Ramović smatra da je u pitanju populistička politika i da je teško vjerovati da se na ovaj način mogu postaviti zdravi temelji.
– Porez se mora platiti, svi mi to dobro znamo. Ali porez moraju da plaćaju i proizvođači. Prvo se mora povećati produktivnost, a onda kroz prodaju urediti porezi. Treba oporezovati bogate, a ne sve nauštrb trgovine, jer trgovci uglavnom na najblji mogući način rade svoj posao – kazao je Ramović.
Po stažu jedan od najstarijih bjelopoljskih privrednika, Blažo Golubović, ističe da mali privrednici godinama teško posluju i jedva sastavljaju kraj s krajem.
– Nijesam siguran da se ova fiskalna strategija može primijeniti na pravi način, jer mi nemamo privredne subjekte koji stvaraju dohodak. To je glavna osovina i preduslov za stvaranje boljeg standarda. A sve ostalo, posebno u vidu pozajmica i kredita, nije realno. A realno je da postoje privreda, proizvodnja, obrtna sredstva. Na drugoj strani, administracija je veliki problem – kaže Golubović.
On smatra da minimalna cijena rada nije realna.
foto: Dan
