Gluve i nagluve osobe u Crnoj Gori suočavaju se sa dugogodišnjim izazovima i diskriminacijom na različitim nivoima, a prvi u nizu je priznavanje znakovnog jezika u službenoj upotrebi u našoj zemlji.
Znakovni jezik i dalje nije priznat, iako je Crna Gora potpisala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom još 2006. godine.
Crna Gora tako skoro dvije decenije ne pruža adekvatan broj tumača za znakovni jezik. Nema ni dostupnih programa za učenje znakovnog jezika, a usluga tumača nije dostupna u važnim institucijama, uključujući zdravstvene i administrativne ustanove.
To rezultira time da gluve osobe snose troškove angažovanja tumača iz vlastitih sredstava, a iz Saveza organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore poručuju da država ne preduzima adekvatne korake kako bi riješila ove probleme i omogućila inkluziju gluvih i nagluvih osoba u društvo.
Predsjednik Saveza Darko Mijušković pozvao je u Skupštini Glavnog grada Podgorica na hitne korake kako bi se znakovni jezik uključio u obrazovanje i svakodnevnu upotrebu.
„Ministarstvo prosvjete je u saradnji sa Savezom organizacija gluhih i nagluvih Crne Gore radilo na unapređenju znakovnog jezika, ali se proces stopirao i obavijestili su me da slučaj preuzima Resursni centar za sluh i govor “Dr Peruta Ivanović” u Kotoru. Resursni centar nije preduzeo korake da podrži inkluziju znakovnog jezika. Gluve osobe najbolje znaju slova i znakove, i njihovo mišljenje treba poštovati u izradi standarda znakovnog jezika. Apelujem na institucije da aktivno uključe gluve osobe u procese koji ih direktno pogađaju“, zaključio je Mijušković.
Foto: RTCG
