Bolesni majka i sin, Lepa i Željko Vučetić, žive u vlažnoj montažnoj kućici, u Radničkoj 18, u Bijeloj. Lepa je rođena u Nikšiću. Živjela je do 16. godine u Grahovu, udala se i doselila u Bijelu gdje je nastanjena skoro 30 godina. Imala je teško djetinjstvo, možda još teži brak sa mužem koji je umro prije četiri i po godine. Za njom su mučne i gorke godine. Ostala je sa sinom i kćerkom koja je danas udata i živi u jednom selu kod Grahova.
Rano došla bolest u trošni dom Vučetića
„Čitav život sam provela u siromaštvu i nasilju. Sa 20 godina sam se razboljela, operisala štitnu žlijezdu sa 23 godine i do danas muku mučim sa zdravljem, anemijom…Tuberkulozu pluća sam dobila poslije mog sina koji nikako da se oporavi. Ležala sam pored njega i njegovala ga tri i po mjeseca i dobila i ja TBC. U bolnici u Brezoviku sam provela 8 i po mjeseci, iz tri puta, a Željko se tamo liječio pet puta, od 2020. godine“, priča Lepa za Boka News.
Njen sin se nije, na žalost, izliječio. Slab je, sa razorenim desnim plućnim krilom, dva puta je bio i u Kliničkom centru Crne Gore. Više od godinu ne prestaje da iskašljava krv.
„To je toliko učestalo i postalo obilno. Dešava se svakodnevno, iako je ljetos bio opet u Brezoviku, primao terapiju. Zovem Klinički, zovem sve da nađu neko rješenje za njega. Potrebna mu je operacija koju ovdje ne smiju da urade, jer je opasna po život. Doktori u Crnoj Gori ne mogu da mu pomognu, poslali su ga kući da krvari. Pokušali bismo sa nekom klinikom u Beogradu, ali treba nam podrška, koje nemamo“, nastavlja Lepa, razočarana i odnosom pojedinih ljekara i sestara u Bolnici Meljine.
Žiro račun Lepe Vučetić: CKB 510 000 000 116671931 Ili, pozovite je i dogovorite se o donaciji na telefon 069 740 688.
Navodi da su im tu čak zabranili dolazak, jer navodno Željko nije slučaj za njih. Iako su im iz Brezovika kazali da su u Meljinama dužni da ga prime kada ima obilno krvarenje i daju mu terapiju. Onda je dobio preko telefona iz Brezovika pojačanu terapiju u lijekovima.
Nemaju plate, penzije, druge naknade, ali imaju vjeru u dobre ljude
„Ostali smo bez primanja tačno tri godine u oktobru. Jer, Željko je kada se razbolio prekinuo školovanje i izgubio pravo na očevu penziju. Pokušao je opet da zbog bolesti prima porodičnu penziju, ali uz svu dokumentaciju da to dokaže, odbijen je u Fondu. Upravo smo, nakon dvije godine, uspjeli da dobijemo socijalu, odnosno tuđu njegu i pomoć. To bi od idućeg mjeseca trebalo da nam bude jedino stalno primanje. Ne znam kako preživljavamo. Prošlog ljeta sam mogla da radim sezonski, ali ovoga sam morala da budem sa Željkom u bolnici,“ kazuje Lepa.
Zapravo, Vučetići se prehranjuju zahvaljujući neizmjernoj brizi humanitarke Zorice Drakulić Vidaković, ponekoj drugoj donaciji u hrani. Iako veoma zahvalni, to im nije dovoljno za izlazak iz bijede i bolesti. Moraju da pozajmljuju novac za ljekove, hranu, da plate račune koji se gomilaju… Zahvaljujući emisiji TV Dnevnica TVCG u martu ove godine, kao i sugrađanima koji su se uključili, dobili su 4200 eura, kao i dva vaučera. Nakratko su tada uspjeli da izmire dio dugova, da ponešto kupe, ali i dalje borave u lošim uslovima.
„Montažna kućica je bila skroz propala u poplavi 2018. godine, pa je Opština popravila krov, fasadu i jedan prozor. Sada ne prokišnjava, ali pod je i dalje vlažan, trunu daske, ekseri izbijaju, ormar samo što ne padne… Molila sam da nam pomognu i da pod promijenimo, jer ne smijemo boraviti ovako bolesni sa tolikom vlagom. Još čekamo. I stvari nam fale, sve je propalo. Sanjam o životu dostojnim čovjeka, da sredimo kuću, da se oporavimo i da možemo da se prehranimo, bez ogromnih dugova za struju i vodu“, zaključuje Lepa.
Vučetići ne gube nadu i vjeruju da će ova priča stići do nekog humanog pojedinca, institucije, građevinske firme, Opštine, koji će željeti i moći da im pomognu u novcu, stvarima za kuću, zamjeni propalog poda…
foto:Boka News/RTV Budva/screenshot
