Iako je nedavno objavljeno da je u prethodne dvije godine u crnogorskim osnovnim i srednjim školama evidentirano oko 350 slučajeva nasilja, ta brojka je, kako ističu u Prosvjetnoj zajednici i Udrženju roditelji mnogo veća. Sumnjaju u još neke podatke vladinog dokumenta o suzbijanju vršnjačkog nasilja, i apeluju da se ubuduće ništa ne krije.
Više od 350 slučajeva nasilja u školama za dvije godine, podatak je koji bi trebalo da zabrine. No, ako se ima u vidu da je u Crnoj Gori 95 hiljada učenika, a da je nasilje sve češće, pitanje je koliko je ta brojka realna, poručuju iz Udruženja Roditelji.
„Ono što znam sigurno, i na osnovu naše komunikacije s roditeljima, ali i Zavod za školstvo je više puta to potvrdio – da škole ne vode adekvatnu evidenciju o vršnjačkom nasilju. Tako da sam sigurna da ta brojka nije tačna“, kazala je Kristina Mihailović iz Udruženja roditelji.
U tačnost brojke, koja se navodi u izvještaju o sprovođenju Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja, sumnjaju i u Prosvjetnoj zajednici. Kažu da je na nju sigurno uticalo to što se izvještaj odnosi na 2020. i 2021. godinu kada je nastava, zbog kovid pandemije, uglavnom organizovana onlajn, ali poručuju da to ne može biti opravdanje.
„Stalno se pozivamo na tu koronu i ona nam je alibi za nešto što nismo uradili. Ali svjedoci smo povećanog sajber nasilja. Ni u jednom momentu u tom izvještaju nijesu se osvrnuli na sajber nasilje“, kaže Olivera Leković iz Prosvjetne zajednice.
Osim u brojku koja se odnosi na vršnjačko nasilje, u Prosvjetnoj zajednici sumnjaju i u podatak da je, kako piše u izvještaju, realizovano više od 90 odsto aktivnosti planiranih programom.
Upitno je i što je od predviđenih gotovo 800.000 eura utrošeno svega 178.000.
„Jasno je da mnogo toga nije realizovano, da nema šanse da se potrošilo samo toliko, a da je 91 odsto predviđenog urađeno“, kaže Leković.
Kako bi se izbjegle sumnje, iz Udruženja roditelji poručuju da je jako važno da u narednom periodu svi podaci vezani za sprovođenje programa budu dostupni javnosti.
„Sve dok budemo maskirali, odnosno predstavljali drugačije našu realnost, teško da ćemo moći bilo šta da promijenimo. A ako budemo ovakve izvještaje smatrali internim dokumentima nedostupnim javnosti, onda nemamo čemu dobrom da se nadamo“, kaže Mihailović.
Sagovornice portala RTCG zaključuju da nije strašno ako se negdje pogriješi, ali jeste, kako kažu, ako se to prikriva i ništa ne radi da se stanje promijeni, posebno kad je riječ o sigurnosti djece.
Izvor, foto: RTCG
