Tamara Garović život u gradu još kao djevojčica zamijenila je ljepotama seoskog imanja. Iz rodne Podgorice sa roditeljima odselila je u Miosku, a godinama nakon toga život je vodi do rožajskog sela Bašča, gdje sagovornica portala Dnevno.me živi i stvara već punih dvadeset godina.
Sa suprugom i sedmoro djece ima posla na pretek – i u kući i oko kuće. Veliko imanje, krave, ovce… mnogo obaveza, ali mnogo i ruku spremnih da zajedničkim snagama odgovore svim izazovima svakodnevice, dokazujući još jednom da je složna porodica čelični temelj svakog društva.
Foto: Privatna arhiva
Jovana, Vučeta, Jovan, Margita, Uroš, Anja i Andrej ponos su svojih roditelja. A, osim što su neki od njih već uveliko stasali uspješni đaci, ogromna su podrška i u svim aktivnostima koje iziskuje život van grada. Tu su da namire životinje, da pripaze mlađe od sebe, ali i da na sopstvenom primjeru dokažu da za nasmijana lica nisu potrebne ni skupocjena odjeća ni igračke, već dom pun roditeljske ljubavi.
Foto: Privatna arhiva
Zato vjerujemo da će priča iz rožajskog kraja, koju je za naš portal podijelila Tamara Garović, mnoge podsjetiti na tradicionalne porodične vrijednosti i činjenicu da je sreća svuda oko nas ukoliko smo spremni da je prepoznamo.
Govoreći o svom životnom putu od glavnog grada Crne Gore, preko Mioske pa do Bašče, Garović se prisjeća ranog djetinjstva. Odrasla je, kaže, i sama u velikoj familiji gdje je odmalena naučila da cijeni rad, pa sada te vrijednosti prenosi i na svoje potomke.
Foto: Privatna arhiva
“Rođena sam u Podgorici gdje sam završila prvi razred osnovne škole, nakon čega su moji roditelji odlučili da se preselimo u selo Mioska kod Manastira Morača. To smo uradili zbog tada teškog života u gradu. Sedmočlana porodica, a jedna plata. Nakon toga, rodio se i moj najmlađi brat”, prisjeća se Garović prvih susreta sa seoskim životom, dodajući da joj po dolasku u Rožaje ništa nije bilo strano, naprotiv.
Foto: Privatna arhiva
“Moji su tada držali vrlo malo stoke oko koje je najviše majka radila, a mi smo joj kao djeca pomagali. Pa, eto tako i djecu učim da žive od onoga što će sami zaraditi sa svojih deset prstiju”, iskrena je naša sagovornica.
Iako u rožajskom selu živi pune dvije decenije, ni u jednom trenutku nije osjetila potrebu da se požali na sve ono što iziskuje taj način života.
Foto: Privatna arhiva
Skromno nam kaže da su joj je u početku jedino bile neobične oštre zime koje nije osjetila u naselju Mioska, ali da se vrlo brzo privikla i sa suprugom počela da proširuje imanje.
“Sijemo ogromne vrtove povrća od čega najveći dio zauzimaju krompir i kupus koje u jesen prodajemo. Držimo i oko 30 krava i junadi, a malo više i ovaca”, priča Garović za Dnevno.
Foto: Privatna arhiva
Ne krIje, doduše, da ima dosta posla, ali da zahvaljujući složnim rukama sve postižu. Tačno se zna šta je čije zaduženje i u koje vrijeme se obavljaju određeni poslovi.
“Roditelji smo sedmoro maloljetne djece. Najstarije ima 17 godina a najmlađe tri mjeseca. Djeca su od velike pomoći rade sa nama sve poljoprivredne poslove. Od jeseni njih četvoro ide u školu. Nije im lako sigurno da ustaju svako jutro u šest sati, ali eto navikne se i to”, kaže nam Garović.
Foto: Privatna arhiva
Prije škole vrijedni mališani pomažu im čak i da namire stoku, a iste obaveze čekaju ih i kad dođu iz škole.
“Najteze im pada to ustajanje rano, ali moramo tako zbog manje djece, jer kad odu u školu nema niko ko bi mogao da ih čuva dok mi namirimo stoku”, poručuje naša sagovornica koja smatra da je bitno da “djeca od malih nogu nauče da cijene svaki cent mukom zarađen”.
Foto: Privatna arhiva
Trenutno su, kaže, počeli da kose livade i skupljaju sijeno pa ima dosta posla, ali i to ide lakše kada rade udruženim snagama.
Upitana kako postiže da vodi računa i o imanju i o djeci, kaže da se čovjek navikne na sve.
“Sve ima svoje vrijeme kad i šta treba da se uradi, tako da se nađe vremena za sve pa i za društvene mreže”, iskrena je Garović koja je simpatije naročito pobrala na popularnoj društvenoj mreži TikTok gdje dijeli video snimke njihove svakodnevice.
Foto: Privatna arhiva
Govoreći o tome da li od poljoprivrede ima zarade kaže: “Može da se zaradi dosta za život, ali mora i da se uloži u sve to da bi moglo da se proda (kao žito za jagnjad, telad..). Ali, opet sve zavisi i kako koja godina naiđe za prodaju. Nismo jedini da se time bavimo, pa samim tim i prodaja ide teže.”
No, ipak da se živi solidno može, jer, kako tvrdi Garović, zaista mnogo rade.
Foto: Privatna arhiva
“Sad ljeti najviše ide novca na ulaganje u mašine za obrađivanje zemlje, jer su većina njih polovne. Tako da sve ide u krug zaradiš i uložiš, ali ostane i za solidan život. Suprug radi kao radnik obezbjeđenja i plata je dosta mala, jer mu je ugovor o djelu, ali eto nada se da mu bar taj staž ide. Imamo i od države dječji dodatak na petoro djece”, navodi sagovornica portala Dnevno.
Podsjeća da su zahvaljujući pomoći dobrih ljudi napokon uspjeli da završe i porodičnu kuću koju su započeli da grade prije tri godine, pa djeca sada imaju sve uslove i uživaju.
Foto: Privatna arhiva
Sa druge strane, tvrdi da je pomoć države, ipak, izostala.
“Od opštine i države nikakvu pomoć nikad nismo imali. Za vrijeme korone Crveni krst nas je obilazio i pomagao nekoliko puta i tad nam je to mnogo značilo, jer u to vrijeme bilo je baš tesko”, kaže Garović.
Foto: Privatna arhiva
No i uprkos svemu ostaje pri stavu da je život na selu mnogo ljepši od grada.
Foto: Privatna arhiva
“I zabavnije je za djecu, jer sa uživanjem trče bez straha od stoke. Kao prvo odrastaju u zdravoj okolini. Jedino što im nedostaje je odlazak na more, a to zbog obaveza koje imamo malo je teže da izvedemo. I sve da mogu da biram opet bi izabrala isti život”, zaključuje Garović za Dnevno.me.
foto:privatna arhiva/Dnevno
