5. oktobar je Svjetski dan učitelja, koji se, na inicijativu UNESKO-a obilježava u preko 100 zemalja svijeta od 1995. godine, radi isticanja važnosti te profesije i njenog uticaja na razvoj društva u cjelini. Podaci sa terena govore drugačije – da je aktuelno stanje u prosvjeti alarmantno, da je status učitelja i nastavnika daleko ispod prihvatljivog kada je riječ o dostojanstvu profesije i da je njihov autoritet doveden u pitanje s obzirom na sve izraženiju krizu obrazovanja i detektovane manjkavosti obrazovnog sistema. A da bi se desile promjene na bolje potrebno je da se čuje njihov glas, odnosno da budu aktivno uključeni u kreiranje obrazovnih politika. Stoga je i tema ovogodišnjeg Svjetskog dana prosvjetnih radnika „Neka se čuje glas učitelja!“.
Prosvjetari u Crnoj Gori došli su u žižu interesovanja medija i javnosti početkom godine, kada su stupili u trodnevni štrajk radi odbrane dostojanstva profesije. Da nije bilo tog protesta o njihovim problemima govorilo bi se kao mnogo puta do tada – usputno, sporadično i površno. Taj čin pokrenuo je brojna pitanja o statusu prosvjetnih radnika u crnogorskom društvu, njihovom položaju u sistemu obrazovanja, problemima i izazovima sa kojima se suočavaju i dao jasniju sliku šta je to što treba mjenjati i činiti kako bi decenijama urušavan autoritet i integritet zaposlenih na svim nivoima obrazovanja krenuo putanjom ozdravljenja. Kako u Crnoj Gori tako i u zemljama regiona i svijeta, slični problemi tište prosvjetne radnike, a izazovi su iz dana u dan sve brojniji i zahtjevniji. Da bi se desile promjene na bolje, potrebno je da se u kreiranju obrazovnih politika čuje njihov glas, što je i moto ovogodišnjeg Svjetskog dana prosvjetnih radnika, ističe učiteljica, Dušanka Vujičić.
„Ove godine se taj dan obilježava na globalnom nivou, a tema je čuti glas i uvažiti glas nastavnika. Prema tome, ista je situacija i u Crnoj Gori – ne čuje se glas nastavnika, a istraživanje koje su uradile Ujedinjene nacije govori da 44 miliona prosvjetnih radnika nedostaje u svijetu. Eto to negdje pokazuje status prosvjetnih radnika, koliko mladi biraju ovu profesiju, koliko je izazovna i koliko ima prosvjetnih radnika koji se odluče za neko drugo zanimanje. I na globalnom, svjetskom nivou zaključak je – prezaposleni, potcijenjeni i nedovoljno plaćeni“ – kaže Vujičić.
Prvi susret sa školom je ujedno i prvi korak ka odrastanju, a na tom putu važno je ko stoji uz vas. Stoga je uloga učitelja, odnosno učiteljice u od krucijanog značaja u ranoj fazi razvoja djeteta.
„Kad uđete u učionicu vi nijeste samo predavač – vi ste model koji oni posmatraju, što znači da moramo u svakom trenutku voditi računa šta kažemo i kako kažemo, kako se ponašamo. Mi smo, pogotovo učenicima mlađeg uzrasta, i mama, i često se desi da nas ne oslove sa „učiteljice“ nego „mama“, i doktori i prijatelji i sudije… Mnogo je uloga u kojima se moramo naći i šta se od nas sve očekuje, a da li se zauzvrat pruža neko poštovanje? Ne mislim od roditelja i učenika. Ja, makar iz svog ugla gledano, mogu da kažem da zaista nikada sa roditeljima nisam imala bilo kakvu nesuglasicu, jako dobro sarađujemo. Ali, od uprava škola do Zavoda za školstvo, Ministarstva, Vlade – kakav je odnos prema prosvjetnim radnicima? E, to mora da se mijenja!“ – ističe Vujičić.
U susret ovogodišnjem Svjetskom danu učitelja, Ujedinjene nacije su objavile set preporuka kojim pozivaju na hitnu akciju za “oblikovanje jače, održivije budućnosti” i izgradnju održivijeg i socijalno pravednijeg svijeta. One ističu potrebu transformacije učiteljske profesije i veća finansijska ulaganja, insistiraju na ravnopravnosti, jednakosti i uključenosti prosvjetara u procese donošenja odluka, podstiču na dostojanstven rad i veću dostupnost i integrisanost tehnologija u nastavni proces, bolju sigurnost i uslove rada kao preduslove za prosperitetno obrazovanje zasnovano na održivom razvoju.
Mina Gezović
Foto/video: RTNK
