Njegovuđa, selo Đedova Gora i u njoj Anđuša Džaković, koja gazi kraj devete decenije života. Gazi i to ne bilo kako, već hitrim korakom, bistrog i vedrog duha.
U 88 godina bilo je teških i manje teških dana. Lagodne može prebrojati na prstima jedne ruke. No i pored toga nikad nije zažalila što je život vezala za Đedovu Goru.
Anđuša se drži više nego dobro, nema posla koji ne može da radi. Ne tako lako kao nekad, ne bi ni morala da radi kao nekad, ali joj kako kaže ne da đavo da sjedi. Anđuša je za RTNK pričala o teškom djetinjstvu, o svom radu u restoranu, pa onda u Pilani gdje je radila poslove koji su najviše priličili muškoj snazi.
U Đedovoj Gori, u porodičnoj kući Džakovića živi sa sestrom i snahom. Zajedno skoro da imaju tri vijeka. Prosjek im je popravio bratanić Miro, koji je 40 godina živio u Beogradu, oformio porodicu, dobio unučad, stekao veliki imetak pa i penziju i vratio se da na ognjištu predaka olakša staračke dane majci i tetkama.
Najveći joj je žal što selo propada, što se iz sve manje kuća vije dim, što se stasiti momci ne žene, što se ne čuje graja djece.
Marina Radojević
foto/video:RTNK
