Rođen je u pivskom selu Trsa. U vazduhopolovstvu je bio 40 godina. Daleke 1987. godine kao najmlađi pilot bio je među 12 „veličanstvenih“ koji su poslati u Stanicu Lugovaja, na granici Kazahstana i Kirgizije (bivši Sovjetski savez), kako bi se obučio da upravlja MIG-om 29. To je u najkraćem uvod u naš razgovor sa pukovnikom Mirčetom Jokanovićem, penzionisanim pilotom JNA.
Zatekli smo ga, a gdje drugo, do u rodnoj Trsi gdje je i dok je bio aktivni pilot provodio svaki svoj slobodan trenutak.
„Završio sam osmogodišnju školu na Trsi koja je tada bila puna đaka. Djetinstvo samo po sebi je lijepo i samo me lijepe uspomene vežu, a nekako kad sam poslije radio uvijek sam ljeti dolazio i čini mi se nigdje na svijetu ne bih rađe proveo godišnji odmor nego na Trsi. Trsa je najljepši kraj na svijetu i nema tu mnogo priče“, kaže za RTNK Jokanović.
Nakon završetka osnovne škole Jokanović je četiri godine proveo u Vazduhoplovnoj gimnaziji u Mostaru koja je tada nosila ime doživotnog predsjednika Jugoslavije, Maršala Tita.
Poslije toga dvije godine se školovao u Zadru na vazduhopolovnoj akademiji, po godinu u Puli i Podgorici, a onda obuka u Batajnici za upravljanje MIG-om 21.
„Letjeli smo do 1987. godine. Nas 12 izabranih pilota, koji smo imali najmanje 500 sati naleta na MIG-u 21, imali smo pripreme, preglede. Bio sam najmlađi među njima kada smo krenuli na obuku u Sovjetski savez gdje smo proveli tri mjeseca. Bilo je naporno ali smo svi uspjeli da se osposobimo za letenje na MIG-u 29“, priča Jokanović.
Uživa u penziji i u čarima svog rodnog sela koje je u podnožju Durmitora, na oko 1.500 metara nadmorske visine, ali i čezne za nebom. Kaže jednom pilot -uvijek pilot.
Međutim, i to će prevazići, našao je način.
„Sad nešto radim. Napravićemo put na brdo Ljeljenak i mislimo tu da razvijamo paraglajding. Jednom prilikom sam uspio ja lično da letim odozgo i predivno je. Nadam se da ćemo uspjeti u tome, pa eto i pod stare dane da se malo bavim letenjem“, istakao je Jokanović.
Dragana Papović
foto/video:RTNK
Da si zdrav i veseo