Tema o kojoj se rijetko govori je pedofilija, psihoseksualni poremećaj koji karakteriše seksualne fantazije, nagone ili ponašanja usmjerena uglavnom na djecu do 13 godina starosti i uključuje aktivnosti od posmatranja do dodirivanja i seksualnog napadanja. Trenutno najveća opasnost za djecu je tzv. “internet pedofilija” koja je sve izraženija, zbog čega se apeluje na veću pozornost porodice i bolju edukaciju djece u vaspitno-obrazovnim ustanovama u cilju preventivnog djelovanja. 2024. godine Crna Gora je dobila Registar za lica osuđena za krivična djela protiv polne slobode učinjena na štetu maloljetnika, u kojem je trenutno evidentirano 98 pravosnažno osuđenih lica. Slavko Milić, defendolog ističe da je registracija pedofila dobar sistem i da je najvažnija prventivna borba svih relevatnih institucija u vidu kontrole i nadzora koji izostaje.
“U praksi se dešava da takva vrsta kontrole i nadzora izostaje, ali je potrebno i prilagoditi naše zakonodavstvo da u određenom sudskom postupku dođe do izricanja određenih mjera koje zvanični državni organi uprkos svojim nadležnostima ne izvršavaju. To mogu biti policijski ili drugi bezbjednosni organi koji prate aktivnosti ove vrste, odnosno vršenje nadzora i njegovo sprovođenje ali i drugi organi kao što su Centar za socijalni rad ili druge ustanove dječje i socijalne zaštite koji mogu pružiti indirektnu pomoć policiji u praćenju ovakvih pojava”, ističe Milić.
Ističe da pedofilija trenutno najizražajnija u onlajn prostoru gdje se bilježi sve veći broj pornografskih sajtova od kojih neki u skrivenim oblastima nude i sadržaje sa djecom.
“Svjedoci smo da u posljednje vrijeme ogromnom ekspanzijom informacionih tehnologija sve više dolazi do toga da seksualne slobode nekada bivaju ograničene ali i zloupotrebljene putem interneta. Imali smo situacije da su određena lica od maloljetnika pokušavala da izdejstvuju snimanja u pornografske svrhe. U našem Dnevnom centru za djecu i porodicu smo prije pet-šest godina imali takvu situaciju i to je tada prijavljeno državnim organima i taj učinilac je osuđen za tu vrstu krivičnog djela”, navodi Milić.
U riziku da postanu žrtve pedofila, navodi Milić, naviše su djeca koja žive u nepotpunim porodicama, djeca koja žive i rade na ulici, djeca koja imaju određene porodične probleme i djeca nad kojima se ne vrši dovoljno nadzor u toku školovanja kao i djeca koja se bave kriminalom i vrše određena krivična djela i koja se nalaze van kontrole porodice i državnih institucija.
Posljedice kod žrtava pedofilije brojne i dugoročne
Sa kojim posljedicama se suočavaju žrtve pedofilije pojašnjava Nena Mitrović, psihološkinja i psihoterapeutkinja.
“Na prvom mjestu može se javiti post-traumatski stersni poremećaj kod djeteta koji uključuje konstantne fleš-bekove odnosno vraćanje na traumatične situacije. Može se pojaviti i noćno mokrenje, različiti oblici ponašanja kao što su agresija, povlačenje odnosno izolacija od društva, smanjen uspjeh na svim područjima života, kao i školski uspjeh. Važno je napomenuti da se kod djece gubi povjerenje u odrasle osobe, jer su pedofili često osobe koje mi poznajemo i zbog osjećaja da nismo dobili pomoć kakvu smo očekivali i da je izdato naše povjerenje, djeca gube povjerenje u odrasle osobe. Može se javiti i odbijajući pogled na sopstveno tijelo i osjećaj da se dijete stidi svog tijela, da ne prihvata tu sliku o sebi i mogu se pojaviti seksualni problemi u budućem životu”, navodi Mitrović.
Mitrović ističe da je za žrtve pedofilije najvažnija stručna podrška, otvoren odnos sa djejetom i obezbjeđivanje rutine kako bi dijete nastavilo sa svojim životom bez detaljisanja o nemilim događajima, kao i da je edukacija ključna u prevenciji.
“Edukaciju započinju roditelji i ta edukacija treba da se počne na najranijem uzrastu. Kada razgovaramo sa djejetom, vrlo je važno da stvari nazivamo pravim imenom, nema nadimaka za intimne djelove tjela. Veliki je problem to što u vaspitno-obrazovnim ustanovama, čak I nastavnici koji se bave tim poslom, izbjegavaju razgovor o tim temama. Ono što pedofile odbija je informisanost kod djece, jer kada dijete adekvatno imenuje svoje genitalije i kada adekvatno manipuliše tom terminologijom, to pedifilu neće biti interesantno”, napominje Mitrović.
Naši sagovornici pozivaju mlade i svakoga ko primjeti opasnost od seksualnog iskorišćavanja da prijave slučaj obrazovnoj ustanovi, Centru za socijalni rad ili Upravi policije kao i da koriste opcije na internetu koje daju mogućnost blokiranja nekog naloga ili njegove prijave. Ističu da se djeca moraju edukovati o ovom društvenom problemu ali i o značaju prijave seksualnog nasilja, jer su seksualni prestupi prema deci česti, nedovoljno istraženi i teško ih je kontrolisati.
Nevena Bulajić
Foto/video: Ilustracija/elements.envato
Dobar i koristan prilog