Uspostavljanje vertikalne korelacije u procesu sticanja znanja i vještina kako bi se obezbijedio kontinuitet u učenju i poučavanju važan je momenat za pripremanje djece predškolskog i ranog školskog uzrasta za usvajanje jezičkih vještina čitanja i pisanja, kao prvih i najvažijih sposobnosti koje se stiču na početku obrazovanja. Kada je u pitanju razvoj rane pismenosti, kao „prve knjige” preporučuju se slikovnice. One se mogu klasifikovati po više osnova: tematici, kvalitetu, sadržini, formi, količini i vrsti teksta i slično, a ono što je najvažnije je njihova upotrebna vrijednost, odnosno njihov doprinos razvoju jezičkih performansi neophodnih u narednim fazama školovanja. Takođe, susret djeteta sa slikovnicom otvara mogućnost kontinuiranog razvoja ljubavi prema lijepoj književosti i knjigama uopšte i trajno buđenje želje da se iznova i iznova čita, kaže prof. dr Tatjana Novović.
Ona je kao učesnica tribine organizovane u okviru projekta Filološkog fakulteta – Čitanje u obrazovnoj vertikali govorila na temu Pedagoški značaj slikovnice u radu sa djecom predškolskog uzrasta.
Uzimajući u obzir kompleksnost našeg jezika i pravopisa, razvijanje sposobnosti čitanja i pisanja je, prema empirijskim pokazateljima, najkomleksnije učenje u odnosu na uzrast učenika, ističe prof. dr Dijana Vučković. Upravo zbog te kompleksnosti, proces početnog opismenjavanja podjeljen u tri etape: priprema, sistematsko opismenjavnaje i uvježbavanje čitanja i pisanja. U našem obrazovnom sistemu, taj proces počinje u drugom razredu osnovne škole. Međutim, s obzirom na nedostatke uočene tokom međunarodnih testiranja školaraca, a imajući u vidu i rezultate novih istraživanja, pitanje sistematskog opismenjavanja u narednom periodu vjerovatno će se naći na listi prioriteta prilikom kreiranja obrazovnih politika, smatra Vučković.
Da li je nužno da djeca postanu fluentni čitaoci kako bi mogli da recipiraju djela lijepe književnosti primjerena uzrastu? Ako nijesu fluentni čitaoci da li to znači da su lišeni literarnog obrazovanja? Naravno da ne, ističe prof. dr Dušanka Popović. U periodu opismenjavanja, odnosno u prvom obrazovnom ciklusu koji obuhvata prvi, drugi i treći razred osnovne škole, kada djeca još uvijek ne čitaju dovoljno dobro da bi mogla tekst doživjeti, razumjeti i dokučiti sva njegova značenja, proces recepiranja odvija se uglavnom auditivnim putem. Glasno čitanje kraćih književnih formi na času, od strane nastavnika, smatra se prvim i nezaobilaznim korakom u interpretaciji djela. Popović ističe da značajnu ulogu u razvoju literarne senzibilnosti djeteta ima i porodica, pa je kontinuitet saradnje između škole i porodice na tom polju neohodno njegovati i podsticati.
Tribina o značaju predškolskog i ranog školskog perioda za razvoj vještine čitanja organizovana je u okviru projekta Čitanje u obrazovnoj vertikali kojim Filološki fakultet želi da ukaže na značaj čitanja na svim nivoima obrazovanja, uključujući i cjeloživotno, kao i da animira stručnjake koji se bave tom problematikom, studente i profesore osnovnih i srednjih škola da daju doprinos kako bi nastava čitanja, kao dio nastave jezika i dio nastave književnosti, bila svrsishodna i funkcionalna.
Mina Gezović
Foto, video: RTNK
