Nagrada Oslobođenja Nikšića, najveće priznanje grada, ove godine pripala je Veselinu Šturanoviću, izvršnom direktoru Fondacije za razvoj sjevera Crne Gore (Fors Montenegro) i Radojici Stankoviću (Šanta Panta) samostalnom umjetniku, dječijem zabavljaču.
Predsjednik žirija za dodjelu nagrade Miodrag Čizmović za RTNK je istakao da je odluka donesena većinom glasova članova tog tijela.
„Konkurencija je bila oštra, demokratija je neumitna. Šturanović je toliko investirao u svoj grad i to je u stvari suštinska riječ patriotizam, a znamo da je patriotizam ljubav prema zemlji svojih otaca. To nema nikakve veze sa nekim demagoškim floskulama, sa barjačenjima, sa nekim ispraznim retorikama, nego to su zaista konkretnaa djela, toliko stvari je čovjek uradio za naš grad da je to zaista vrlo respektabilno. Stanković već 35 godina radi sa djecom i mislim da taj resurs kome je prišao da je to u stvari zaloga naše svijetle i lijepe budućnosti“, smatra Čizmović.
Predsjednik žirija i laureati bili su gosti jutarnjeg programa RTNK:
Za Šturanovića bila su dva predloga, ali je formalno kandidaturu podnijelo Dobrovoljno vatrogasno društvo „Brestice“ čiji je predsjendik Slavko Krivokapić.
Fors Montenegro, čiji je Šturanović direktor, radi vrijedno više od 15 godina. Šturanović kaže da nagradu nije očekivao, ali ako je već zavrijeđuje onda ona pripada svima koji rade ili su radili u Fors-u.
„Da sam znao kako idu ove stvari i da me iko konsultovao prije kandidature ja bih tražio, insistirao bih da samo Fors Montenegro i mi svi zajedno budemo kandidovani. Jer ja sam ne bih mogao ništa. Imam tri koleginice sa kojima radim 15 godina, i njihov rad stoji iza svega toga, a to su Marija Krković, Marija Đikanović i Tamara Todorović.U jednom određenom momentu neko vas izvuče iz konteksta i dodijeli nagradu na ime, a ja vas molim da kada pročitate nagradu da znate da iza ovoga stoje ta imena i naravno svi oni koji su u Fors-u prošli zadnjih 17-18 godina koliko postojimo i koji su dali, dok god su bili tu, doprinos da rezultati budu onakvi kakvi jesu“, ističe Šturanović.
U proteklim godinama Fors je u projekte koje su realizovali svrstavao Nikšić, čije službe su dobijale vrijednu opremu, prevashodno zdravstvene službe i Služba zaštite i spasavanja.
„Svi naši projekti trebaju da fokus stave na ljude sa kojima mi radimo, a ne nas. Mi smo tu samo neka prolazna stanica koja pokušava da nadomjesti taj nedostatak finansijskih sredstava da oni mogu da nabave to što im treba i da svoj posao rade bolje. Kad neko ne očekuje i kad dolazi iz tog sistema prosto mu to bude nekako i strano i ne razmišlja o tim stvarima, i onda prvo što vas sačeka je nagrada svog grada. Preko toga ne može. Mislim da svako od nas treba ovom gradu da da dok je živ šta može, a da grad njemu nije obavezan ništa“, kazao je Šturanović.
„Nagrada Oslobođenja Nikšića na najbolji mogući način odslikava mene, i odslikava moju sestru, brata, majku, oca, porodicu koja me podržavala i ovo nije samo moje. Ovo je sve djece Nikšića, svih roditelja, prosvjetnih radnika, svih ljudi koji su me podržavali ovih godina i veliko hvala svima. Nastaviću da radim što više budem mogao i da širm osmijehe dok budem na ovoj planeti“, kaže Stanković.
Za to priznanje kandidovao ga je, kaže, Aktiv novinara Nikšića, ne čemu im je zahvalan.
„Smatram da je ova nagrada u nekom pežorativnom smislu pobjeda dobra nad zlom. Ovo je meni satisfakcija za sve one padove, uspone, posrtanja, za pobjede, za osporavanja… Hiljadu puta sam pomislio da neću se baviti ovim ali jedan dječiji osmijeh ispred zgrade kad krenem u grad me vraćao stvarnosti i onom što moram“, naglasio je Stanković.
Biljana Brašnjo
foto/video:RTNK
