Najčešći razlozi zbog koji se mladi uzrasta od 13 do 25 godina javljaju Psihološkom savjetovalištu za mlade u Nikšiću ali i drugim savjetovalištima ovog tipa, prema riječima psihologa Nikole Mijuškovića, jeste socijalna anksioznost u prvom redu. Socijalna anksioznost definiše se kao iracionalan strah od pojedinih socijalnih situacija u kojima se osoba izlaže mogućoj procjeni drugih, zbog čega dolazi do psihološkog pritiska da će ta procjena biti negativna. Pored ovih, Mijušković navodi da se mladi javljaju i zbog pojave drugih simptoma koji su međusobno uslovljeni.
“Generalno, postoji šablon sa kojim mladi ljudi dolaze ne samo u ovo već i druga savjetovališta ovog tipa. Veoma često se suočavamo sa simptomima depresivnosti, agresivnosti i ankcioznosti. Rekao bih da su to sve fenomeni koji upućuju jedan na drugi i koji čine tu uzročno-posljedičnu mrežu kod mladih ljudi. Nikada nije u pitanju prisustvo samo jednog problema, već ono što se u nauci zove komorbiditet – prisustvo većeg broja faktora. Ono što se dešava i što mi radimo posljedica je toga kako je sistem kreiran od strane donosioca odluka, ne samo kod nas nego širom svijeta, jer ono što se dešava na površini uvijek je posljedica onoga što se nalazi u unutrašnjosti. Ankcioznost i socijalna anksioznost u prvom redu, simptomi depresije, agresivnost, otuđenost djece iz sveukupnog socijalnog kontakta sve su to problemi sa kojima se suočavamo. Djeca danas malo komuniciraju čak i sa svojim roditeljima, malo se druže i malo vremena provode u slobodnim sportskim aktivnostima. Nije u pitanju samo psihološka patnja uslovljena prekomjernim korišćenjem društvenih mreža i sadržaja, već možemo govoriti i o porastu gojaznosti među djecom, porastu dijabetesa, hroničnom nedostatku fizičke aktivnosti… sve je to jedno sa drugim uvezano”, navodi Mijušković dodajući da se na rješavanju identifikovanih posljedica, treba sistemski pristupiti ka otklanjanju uzroka u dužem vremenskom periodu.
Pomenuti negativni psiholški simptomi mogu se razviti kao posljedica više faktora, genetike, neuroticizma kao crte ličnosti ali i različitih životnih događaja sa kojima se mladi susreću nespremni, posebno u periodu preadolescencije ili adolescencije kada se formira slika o sebi, koja predstavlja skup osjećaja i misli koje pojedinac ima o sebi. Pedagoško-psihološka istraživanja pokazuju da je mogućnost od pojave rizičnih oblika ponašanja uključujući i pojavu depresije, ankcioznosti i drugih poremećaja mnogo manja ukoliko mladi imaju pozitivno mišljenje o sebi koje se povezuje sa pojmovima samopoštovanja i samopouzdanja. Mijušković smatra da se u značajnoj mjeri uzrok može identifikovati u medijskom prostoru gdje su nerijetko mladima uzori oni koji to ne bi trebalo da budu.
“Ako bismo adresirali odgovornost, onda ona u velikoj mjeri pripada medijima, a ako bismo više analizirali, ona i u svima koji kontrolišu rad medija. I ranije su bile zanimljive i atraktivne “zabranjene stvari” kao što je to uvijek u prirodi čovjeka, ali danas bih rekao da ništa nije zabranjeno i svjedočimo pojavi da se u današnjim medijima mogu lako pronaći, ogoljeno i neskriveno, razgovori sa ljudima koji ni po jednom standardu ni kriterijumu ne bi trebalo da budu prisutni u javnom prostoru”, navodi Mijušković i dodaje da ne bi smjeli da dozvolimo da uz određene profile, koji postaju uzor mladim generacijama, djeca odrastaju.
Nedostatak komunikacije kod djece i mladih koji identifikuju stručnjaci iz oblasti društvenih nauka sa jedne strane, i povećano konzumiranje medijskih sadržaja koji stvaraju zabune u sistemima vrijednosti sa druge, čine rizičan spoj zbog kojeg mladi danas nemaju razvijene strategije suočavanja sa stresom. Tako ismijavanje, ponižavanje, odbačenost i druge pojave burno doživljavaju, a epilog tome je i veća izoženost mladih takvim spekulacijama i procjenama drugih na mnogobrojnim društevim mrežama.
Nevena Bulajić
foto/video: RTNK