Manastir Piva, rađen po uzoru na ideal čovjeka, skroman spolja, a iznutra ukrašen najljepšim ikonama u Crnoj Gori, podignut je između 1573-1586. godine. Podigao ga je mitropolit hercegovački Savatije Sokolović, a crkva je trobrodna građevina sa nadvišenim srednjim brodom, bez kupole.
Ekipa RTNK posjetila je Manastir i tom prilikom razgovarala sa igumanom jeromonahom Jeftimijem.
Kako je jeromonah Jeftimije kazao za RTNK, manastir je stariji nego što se zvanično govori. Gradnja je počela 1573. godine.
„Mitropolit Savatije Sokolović ga je gradio kao mitropolit hercegovački i bila je jedna mala crkva, isto ovakva, i onda su napravili ovako veliku crkvu u tom vremenu, najtežem, za vrijeme Turaka. Ona je originalna, trobrdna bazilika. Nema ovakve crkve ni u Crnoj Gori, ni u Srbiji, ni u Bosni. Kad ulaze ljudi onda ih malo podsjeća i na Dečane, zaista ima tog kosovskog duha. On je gradio crkvu 13 godina“, ističe jeromonah Jeftimije.
Prema njegovim riječima, mitropolit Savatije Sokolović je htio ovdje da premijesti patrijaršiju.
„Prije 6-7 godina ovdje su bili profesori iz Beograda, Novog Sada, Banja Luke i Podgorice, imali su jedan simpozijum o Svetom Simeonu, i ovdje je treći dan bio zajednički ručak i oni se svi slažu da je htio ovdje da premjesti Patrijaršiju ili da budu barem sjednice Patrijaršije. Tu su zaista najbolji slikari radili ikone i freske. Ovo su najljepše ikone uopšte u Crnoj Gori“, dodao je on.
Ovo je, kako kaže, zaista bio važan centar u Hercegovini.
„Ovdje su ljudi iz Gacka, iz Čajniča, Foče, Nikšića i ovih krajeva Pive dolazili na službe, pomagali ovaj manastir. Tri puta je paljen od strane Turaka, ali je opstao kroz sva ta teška vremena. Sačuvane su i freske iz tog doba. 1605. godine su rađene freske u brodu crkve. Ne zna se tačno ko ih je radio. Postoji natpis sačuvan o slikanju fresaka. Godinu i dva mjeseca su slikane. O priprati se zna. Pop Strahinja i slikar Jovan su radili freske koje su možda još ljepše nego u brodu crkve“, navodi jeromonah Jefrimije.
Manastir je, ističe, skroman spolja, što znači ništa ne privlači pažnju kao nešto senzacionalno izgrađeno, već da je kao jedna velika kuća.
„Debeli su zidovi metar i 20, a iznutra je zaista lijepo ukrašen i to je vizantijska tradicija da se spolja uradi skromno crkva, a iznutra da se ukrasi po ugledu na čovjeka. I čovjek može spolja da izgleda skromno, a iznutra da bude duhovno bogat vrlinama“, objašnjava.
Manastir je, kako priča jeromonah, bio centar Hercegovine jer ovi krajevi su sve do Berlinskog kongresa 1878. pripadali Hercegovini.
„Ovdje je u 16. vijeku bilo po predanju oko 50 monaha. Bio je i duhovni i kulturni, politički centar. Najvažniji dogovori upravo su se ovdje odvijali. Ovdje je bila ikonopisna škola, zanatske radionice, prepisivačka škola. Najviše su monasi išli u Svetu Goru i Rusiju i otuda su donosili pomoć i naravno duhovnost. Ovdje imamo i povelju od cara Aleksandra I, 1816. godine, lični potpis cara Aleksandra, koji je porazio Napoleona i na njoj piše da se daje pomoć Manastiru Piva, 35 rubalja u zlatu, knjige, odežde, svake godine. Ta je pomoć trajala od 1816. do 1917. godine kada je nastupila Boljševička revolucija. Tada je naravno pomoć prekinuta“, kaže on.
Ipak, posle manastir i dalje živi.
„Najteže je bilo ’43 godine. Ubijen je iguman Ilarion Mijatović. Manastir onda ostaje bez monaštva tako da je posle ’45 godine sveštenik koji je bio zadužen za Pivu obilazio povremeno, koliko je mogao, i služio u manastiru. Tek ’82 godine dolazi monah Stefan koji boravi ovdje 22 godine i on dalje nastavlja tu monašku tradiciju i nadamo se da će oživjeti broj monaha. Period od 1969. do 1982. je imao svoju zanimljivu istoriju da je premještan ovaj manastir. Kada je pravljena hidrocentrala on je bio na izvoru Pive blizu pivskog doka, na izvoru samom, i on bi se potpio, jezero se pravilo i odlučuli su da premijeste manastir. Bila je na ivici odluka. Neki od vlasti su smatrali da treba da se premijesti manastir, da je crkva nešto prevaziđeno, ali su neki sagledali taj značajni kulturni momenat i ta odluka je onda pozitivno donešena. Manastir je 13 godina premiještan, interesantno je da je i pravljen 13 godina. To je bila božja promisao“, zaključuje jeromonah Jeftimije.
Manastir Piva je treći manastir u svijetu koji je premiještan sa ovolikom površinom fresaka. Sa zidova hrama skinuto je i ponovo vraćeno 1260 kvadratnih metara živopisa.
U manastiru se čuvaju mošti Svetog kralja Uroša, dijelovi moštiju Svetog Grigorija Jermenskog, Svetog Grigorija Bogoslova i Svetog Sveštenomučenika Elefterija kao i dijelovi moštiju 11 nepoznatih svetitelja.
Marija Vujović
foto/video: RTNK
