Kada je Sonja Asanović, prije pola godine, došla u Dom starih „Podgorica“, nije ni slutila koliko će joj boravak u toj ustanovi biti ispunjen brojnim aktivnostima.
„Vodim dnevnik svaki dan i ne stižem da ga napišem kako mi vrijeme brzo prolazi. Toliko je sve naša direktorica osmislila da nam svaki dan bude lijep. Dok je bilo lijepo vrijeme imali smo puno izleta, čak smo i na Krupac dolazili, gdje nam je prelijepo bilo, i koncerti…Mene pitaju prijateljice je li mi dosadno – meni nikada ovdje nije dosadno“, ističe Asanović.
Rado, kako kaže, pročita knjigu, šeta s prijateljicama, sazna o pojedinim teškim sudbinama.
„Ali, ovdje se svi raskravimo i zaboravimo praktično na to što nas tišti i pokušavamo da nam svaki dan bude lijep“, kaže Asanović koja oko sebe širi optimizam.
Dom starih je 14. decembra obilježio tri godine rada. Na tri odjeljenja, gerijatrije, palijativne njege i demencije, smješteno je 250 korisnika, a još toliko je na čekanju. O njima brine 130 zaposlenih.
„Izazovi su brojni. Prije svega se ogledaju u nedostatku medicinskog kadra i ono što nam je žao je što nijesmo u mogućnosti da svima izađemo u susret s obzirom da se na listi čekanja nalazi jednak broj ljudi koliko ih je na smještaju. U suštini, to bi značilo da zaista radimo domar posao, ali govori nam i o tome da su se neka razmišljanja naših ljudi promijenila, da dom kao takav nije više nešto strašno i nešto što ljudi izbjegavaju“, kazala je direktorica Doma starih „Podgorica“, Jelena Šofranac.
O zdravlju korisnika brinu ljekari, medicinske sestre, tehničari i njegovateljice, na raspolaganju su im usluge fizikalne terapije, psiho-socijalne podrške, radno-okupacione terapije, ali i frizerskog salona, vešeraja… Tu su i brojni kulturno-zabavni programi, izleti, sportske aktivnosti…
„Prošle godine smo putovali 12 puta, bili smo na neke destinacije za koje su ljudi možda mislili da će biti teško dostižne, ali smo mi ipak stigli do tamo, uživali smo, stvarali smo neke zajedničke uspomene o kojima smo kasnije dugo pričali. Imali smo deset koncerata, veliki broj humanitarnih, i to bih istakla kao lijep primjer društvene odgovornosti. Tu smo pokazali još nešto – da bez obzira na godine umijemo i da zaigramo i zapjevamo i da se od srca veselimo čak ponekad i bolje nego mlađi ljudi“, ponosno je istakla Šofranac.
Zahvalna je direktorica svim donatorima koji njihovu ustanovu ne zaboravljaju, ali i poziva sve one koji mogu da im pomognu da to i urade, jer svaka pomoć je dobrodošla. Velika su kuća, potrebe su velike, pa iako sve uspješno realizuju pomoć dobrih ljudi nije na odmet.
Svetlana Mandić
Foto/video: RTNK
