Pored stočarstva Bjelopavlići su idealni i za proizvodnju hrane. Da je to tako potvrđuje i priča Đura Đurovića koji je prije pola godine, zahvaljujući projektu Artos, u selu Grlić formirao plastenik i pokrenuo akvaponijsku proizvodnju voća i povrća.
Akvaponija, ističe naš sagovornik, ne zahtijeva naporan fizički rad-nema plijevljenja, okopavanja, prskanja, a troši se i do 90% manje vode. U ovom sistemu bilje šest puta brže raste a zastupljen je i trostruko veći prinos na malim površinama. U ovoj proizvodnji nije moguće koristiti hemijska sredstva, tako da plodno zemljište i navodnjavanje nijesu jedini preduslovi za uspješnu berbu.
Ova inovativna metoda podrazumijeva uzgoj ribe, gdje se voda iz ribnjaka filtrira kroz biljke koje smještene u posebnim bazenima kupe sve hranjive sastojke i vraćaju ribama čistu vodu.
U odnosu na standardnu proizvodnju povrća prednosti akvaponijske proizvodnje su brojne, pojašnjava Đurović.
S obzirom na to da je akvaponija u svijetu veoma rasprostranjena naš sagovornik se nada da će eksperiment uspjeti i u Danilovgradu i da će ovaj vid proizvodnje povrća zaživjeti i u Crnoj Gori.
Milinko Miličić
Foto/video: RTNK
