Rijeka Bistrica kako su je nazvali naši preci nekada je opravdavala to ime jer je imala pitku vodu koja je podzemnim kanalima stizala u Rubeža sa prostora okolnih brda i planina. Danas je to sve samo ne bistra rijeka.
Već stotinjak metara od izvorišta počinje devastacija i tako do ušća u Zetu. O tome kako je nekad bilo i kakva bi trebalo da bude Bistrica danas svjedoči samo izvorište.
Mještani kažu da i danas na osnovu toga koji od više izvora proradi znaju da li je kiša pala na Vojniku ili Lukavici. Voda je na samim izvorištima još pitka.
Već nekoliko stotina metara od izvorišta Bistrice počinje njeno zagađivanje. Na livadama u blizini ograde Željezare vidljivi su crni tragovi , za koje su pretpostavlja da su tu došli sa otpadnim vodama iz tog preduzeća, a sve je počelo nakon zemljotresa 1979. godine.
Iz nikšićke Pivare podsjećaju da su uradili pogon za preradu otpadnih voda, a kao odgovorna kompanija često su pomagali i učestvovali u akcijama čišćenja i nabavke mobilijara za korito Bistrice. Vlasnik mljekatre Nika takođe tvrdi da njihove otpadne vode ne završavaju u rijeci.
Borbu za očuvanje korita Bistrice i vraćanje bilo kakvog oblika života u njen vodeni tok decenijama su vodile nevladine organizacije iz našeg grada. Brojne akcije čišćenja vrlo brzo pokažu se uzaludnim jer se smeće samo gomila u koritu i oko njega, a tu je i problem brojnih objekata koji niču uz obale ili čak u samom koritu rijeke.
U protekle dvije godine lokalna uprava uz pomoć EPCG i Uprave za vode za održavanje korita Bistrice u dužini 420 metara uložila je više od 25 hiljada eura, dok za ovu godinu planira oko 88. 000.
Da bi Bistrica ubuduće opravdano nosila ime koje su joj dali naši preci i nastavila da bude jedan od simbola Nikšića, moramo mijenjati svijest da je njeno korito pogodno za odlaganje otpada i uzurpiranje državnog zemljišta i pomoći da njene vode opet budu bistre i pitke.
Dragica Kankaraš
Foto/video: RTNK
