Uprkos brojnim obećanjima i upozorenjima, Crna Gora nema registar za pedofile

Pedofilija je uglavnom tabu tema u našem društvu o kojoj se priča jedino onda kada javnost šokiraju pojedini slučajevi. Nakon toga, ostanu samo pusta obećanja institucija, a jedno od njih je i uspostavljanje registra pedofila, čija realizacija je trebalo da bude okonačana krajem 2021. Čak ni dvije godine nakon datog (posljednjeg) obećanja, sistem ništa nije preduzeo. Da je situacija još ozbiljnija, pokazuje podatak da je Crna Gora 2009. potpisala Konvenciju Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja, koja nalaže uspostavljanje registra počinilaca krivičnih djela seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja djece, tj. registra pedofila.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za Dnevno.me poručuju da su još prije deceniju preporučili Ministarstvu pravde da predloži Vladi da se odredi državni organ za prikupljanje i čuvanje podataka o identitetu i genetskom profilu osoba osuđenih za pedofiliju, u skladu sa Konvencijom Savjeta Evrope. Ali da, uprkos tome, ništa nije preduzeto, te je ta preporuka i dalje aktuelna.

Kreiranje registra, kako navode, doprinijelo bi prevenciji seksualnog zlostavljanja i nasilja, onemogućavanju kontakta osuđenih osoba sa djecom – maloljetnicima, pogotovo kada je riječ o njihovom zapošljavanju u ustanovama u kojima do takvog kontakta može doći.

„Stručnjaci upozoravaju da su seksualni prestupnici osobe koje je najteže rehabilitovati, te da je stopa regresije u vršenju krivičnog djela najveća kod ovih počinilaca“, navode iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Na pitanje da li bi baza registrovanih pedofila trebalo da bude dostupna svim građanima, najprije odgovaraju da bi registar u kojem bi se našle pravosnažno osuđene osobe za pomenuta djela, trebao biti dostupan sudu, državnom tužiocu, policiji uz obrazloženje, a podaci bi se mogli dati i državnom organu ili privrednom društvu.

„O dostupnosti baze za širu javnost, odnosno usklađenosti takve mogućnosti sa odredbama zakona koji uređuje zaštitu podataka o ličnosti i tajnosti podataka, trebalo bi da se izjasne stručnjaci koji se bave zaštitom ličnih podataka. U pojedinim državama (SAD, Poljska) procijenjeno je da je između zaštite djece i prava osuđenih lica – pedofila, važnija zaštita najboljeg interesa djece, pa je registar javan. Pri tom postoje zakonske odredbe da svako ko podatke iz registra zloupotrijebi na bilo koji način, u smislu napada na osuđenika ili nanošenja štete njemu i njegovoj porodici, snosi krivičnu odgovornost“, objašnjavaju iz te institucije.

Pitanje bezbjednosti djece, kako ističu, veoma je kompleksno i potrebna je šira analiza, uzimajući u obzir više aspekata.

„Imajući u vidu da su djeca tokom odrastanja izložena riziku od različitih zloupotreba, kako u samoj porodici, široj zajednici, od strane vršnjaka i/ili osoba koje na neposredan način rade sa njima, širok je prostor praćenja i obezbjeđivanja njihove sigurnosti i postupanja u skladu sa garantovanim pravima. Zaštitnik u svom radu postupa u odnosu na zaštitu bezbjednosti djece u različitim segmentima koje djetinjstvo obuhvata.  Kada je na primjer riječ o ugrožavanju bezbjednosti djece u obrazovno vaspitnim ustanovama, koje je u posljednje vrijeme izraženije, Zaštitnik je vodio više postupaka i dao preporuke u cilju suzbijanja nasilja među djecom. Osim toga, naša postupanja su kontinuirana i kada je u pitanju ekonomska zloupotreba djece, rizik od trafikinga, zaštita djece u sistemu maloljetničkog pravosuđa, porodično nasilje i drugo“, poručuju iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Edukator za bezbjednost djece Bojan Jušković u razgovoru za Dnevno ističe da smo daleko od toga da možemo konstatovati da su maloljetnici bezbjedni, te da postoji potreba da se konačno nešto preduzme po tom pitanju.

„Kada je u pitanju registar pedofila u Crnoj Gori tačno je da je preuzeta obaveza da se formira. Apsolutno sam za to, i ne samo da postoji, već i da bude javan, jer sam mišljenja da bi postojanje takvog registra umnogome doprinijelo smanjenju broja slučajeva. Iz prostog razloga što bi u tom slučaju takva lica bila i te kako stigmatizovana i to bi ih definitivno odvratilo u činjenju takvih zločina. Zašto to još uvijek nije urađeno i kome ide u korist da takav registar još nije formiran ostaje pitanje. Da neko ne radi svoj posao na uštrb bezbjednosti naše djece je užasavajuća stvar“, smatra Jušković.

Upozorava da roditelji često nijesu svjesni zloupotreba u realnom i sajber svijetu, pa je, kako ističe, potrebno posvetiti mnogo više pažnje digitalnoj pismenosti i podstaći djecu i roditelje da prijavljuju probleme.

„Da bismo to uspjeli, moramo podići povjerenje u institucije sistema“, poručuje sagovornik portala Dnevno.me.

S obzirom na to da smo danas često izloženi virtuelnom svijetu, Jušković apeluje da ne samo roditelji, nego i djeca moraju da prihvate činjenicu da se opasnosti iz tog svijeta vrlo lako prenose u realan.

„Pedofili su ljudi koji provedu godine gradeći svoj ugled u zajednici prije nego li uopšte priđu djetetu. Da bi dobili pristup djetetu održavaju bliskost sa roditeljima i koriste svoj autoritet u zajednici i na taj način se štite od mogućih optužbi. Pedofili koji direktno pristupaju djeci preko interneta su manje inteligentni i mnogo se lakše otkrivaju“, objašnjava Jušković za Dnevno.me.

Upitan šta vidi kao ključni problem u širenju predatorskih profila, ističe da je riječ o nedovoljnoj i premaloj preventivnoj aktivnosti, gdje mnoga djeca ne znaju da prepoznaju opasnost, što dovodi do toga da predatori sve više i lakše dolaze do djece.

„Ključni problem je veliki nerad institucija kada je ova problematika u pitanju. Kaznena politika, takođe, nije na zadovoljavajućem nivou i mnoge stvari koje se djeci dešavaju u virtuelnom i u realnom svijetu, nažalost nijesu prepoznata u Krivičnom zakoniku, što je još jedan podsticaj predatorima da nastave da ugrožavaju djecu bez straha od neke ozbiljne kazne“, upozorava edukator za bezbjednost djece.

Apeluje na roditelje da djecu treba da nauče da prepoznaju čovjeka koji ponašanjem prevazilazi intimnu zonu.

„Jezikom djeteta im objasniti, a ne izazvati kontraefekat i zastrašivati ih. Ako dijete primijeti nešto čudno, treba da obavijesti roditelja, a on će prijaviti policiji. Pedofil nužno nije neko nepoznat djetetu, nego su to nekada čak i bliski rođaci“, zaključuje Jušković za Dnevno.me.

Foto: Pixabay

Prijava
Obavijesti o
0 komentara
Umetnuti fidbek
Vidi sve komentare
NIKŠIĆ PROGNOZA