Tuča u ulcinjskoj školi uznemirila – opomena za nadležne i roditelje

Nasilje umjesto razgovora – to je najčešće način komunikacije među mladima, a posljednji primjer koji kruži društvenim mrežama u kojem se tuku djevojčice iz jedne ulcinjske škole, samo, poručuje struka, opominje. Opomene stižu i nadležnima, ali i roditeljima koji moraju da prije svega – razgovaraju sa svojom djecom.

Novi slučaj vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori. Nedavna tuča između djevojčica u jednoj školi u Ulcinju, čiji snimak kruži društvenim mrežama, razlog je da stavimo prst na čelo i pitamo se da li smo kao društvo nešto naučili. Činjenice pokazuju da baš i nismo.

„Mi izgleda vršnjačko nasilje posmatramo kao incident koji se desio među mladima, a ne onako kako treba kvalifikovati. Dakle radi se o jednom od oblika delikventnog ponašanja među mladima“, kaže ombudsman Siniša Bjeković.

Psihotarapeutkinja Dijana Popović Gavranović ističe da je činjenica da djeca vide ponašanja odraslih, kako se ponašaju odrasli muškarci, odrasle žene, profesionalci, osobe na pozicijama, na najvišim pozicijama, a onda njih pozivamo na odgovornost.

„Treba mijenjati odrasle, u smislu da budemo što bolji, da postoje bolji servisi podrške, da postoji što bolji sistem koji će zaštititi, ali i naučiti djecu kako da se ponašaju“, navodi Lepa Žinjić iz Udruženja Roditelji.  

Da je nasilje u porastu primjećuje i sam ombudsman i iznosi u čemu je problem. Ističe da je, između ostalih, izostala reakcija obrazovnog sistema koji, kako kaže, misli da se van kapije škola ne treba ništa raditi.

„Zbog toga što se roditelji na kraju krajeva trude da relativizuju takve, slobodno mogu da kažem, delikte, i ono što je možda najvažnije u svemu tome, umjesto da država pruži jedan odlučni odgovor na takvo pitanje i ona se negdje povinuje, pa dobro, ako se pomire i ako sve to ostane na tom, hajde da kažem, incidentu, onda se neće ništa desiti. A to je, rekao bih, samo korak od novog incidenta“, ističe Bjeković.

„Naravno da je odgovor na državi, a profesionalci su njena produžena ruka, a država je opet povratno obavezna da brine o djeci, o profesionalcima, ali i o medijskom izvještavanju o djeci“ kaže Popović Gavranović.

Upravo kao jednog od krivaca, Popović Gavranović, vidi medije, te poručuje da smo svjedoci mnogih neprimjerenih izvještaja o nasilju.

„Od toga je još snažnija slika koju mediji šalju, slika i video zapisi gdje jedno dijete ili grupa djece povrjeđuje drugo dijete. Znači, takve slike stižu do svakog djeteta“, naglašava Popović Gavranović.

Crna Gora ima zakone, strategije i pravilnike, ali su oni, kako smatraju, u Udruženju Roditelji mrtvo slovo na papiru.

„Kada je u pitanju sprovođenje svega toga u praksi, to je nešto što izostaje. Kao glavni nedostatak su naveli servise i usluge, tj. mjesta gdje bi mogli da šalju porodice i djecu da im se pomogne u psihosocijalnoj zaštiti“, kaže Žunjić.

Preduzimaju li što nadležni ovim povodom, kako funkcioniše telefonska linija za prijavu vršnjačkog nasilja, neka su od pitanja na koja nismo dobili odgovore Ministarstva prosvjete.

Foto: Screenshot RTCG

Pročitajte još:

NIKŠIĆ PROGNOZA

Table of Contents