Direktorica Javne ustanove Muzeji i galerije Nikšić Vesna Todorović oštro je reagovala na tvrdnje predsjednika Opštinskog odbora DPS Nikšić Borisa Muratovića iznijetih u emisiji „Vox populi“ Televizije Nikšić.
Emisija „Vox populi“ koja je emitovana sinoć bavila se problemom nestanka muzejskih predmeta iz Muzeja i galerija Nikšić.
Todorović u reagovanju ističe da su tvrdnje iznesene na njen račun u emisiji „Vox populi“ netačne i neistinite.
Na posebnoj sjednici Skupštine opštine Nikšić, održanoj 26. novembra ove godine Todorović je o reviziji muzejskog materijala odgovarala na odbornička pitanja odbornice Ksenije Milović.
Kako u reagovanju ističe, nije istina da je čekala tri godine kako bi javnost upoznala sa rezultatima rada Komisije na Izvještaju o reviziji muzejskog materijala.
U nastavku je reagovanje Todorović:
Akt o potrebi revizije muzejskog materijala u JU Muzeji i galerije Nikšić, gdje se nalazim na rukovodećem mjestu, potpisala sam 16. 9. 2021, odmah poslije stupanja na dužnost. Pošto je revizija jedan od najvažnijih, i veoma kompleksnih poslova, rađena je cijelu godinu dana. Krajem januara 2023. godine Komisija za utvrđivanje stanja broja i zaštite muzejskog materijala (u sastavu: Violeta Vukosavljević – rukovodilac radne jedinice Muzej, Vera Luburić – kustos, Bojan Novaković – kustos, Srđan Delić – kustos, Peko Nikčević, rukovodilac radne jedinice Galerija, Luka Đukanović – kustos, Milosav Milatović – kustos, Olivera Eraković – slikar, David Delibašić – dizajner, Marko Perović – istoričar umjetnosti (radio do 14. 11. 2021), Veselin Marković – konzervator-restaurator, Marinko Zečević – dokumentarista i Slobodan Milić – fotograf, radila u periodu od 16. 9. 2021. do 25. 12. 2022) podnijela je Savjetu i direktoru ustanove Izvještaj o završenoj reviziji muzejskog materijala kojim Ustanova raspolaže. Savjet je na XI sjednici 13. 2. 2023. izvještaj usvojio. Pošto je izvještaj usvojen u februaru 2023, to je i mogao da bude prezentovan tek 2024, na proljećnjem zasijedanju Skupštine, kada se sumiraju rezultati rada za 2023. godinu. Tada su se na odborima pojedini odbornici interesovali za podatke revizije, dok sam na glavnom zasijedanju 29. marta 2024. iznijela da je revizija urađena i da se njome tačno utvrdilo stanje u muzeju, kao i napomenu da se revizijom konstatuje i šta je nekada u muzeju bilo, a čega više nema.
Pitanje o reviziji nije postavio nijedan odbornik. Prije Skupštine 9. marta u emisiji Naše jutro na TV Nikšić sam saopštila da „prema upravo završenoj reviziji koja je rađena u našoj ustanovi mnogo materijala nedostaje, nešto je pokradeno, nešto nije adekvatno zaštićeno“, kao i o crtežima Ilije Šobajića koji nedostaju… 17. maja sam iste rezultate koje sam saopštila na Sjednici Skupštine saopštila u razgovoru za Vijesti novinarki Svetlani Mandić. Ni to nije imalo odjeka u javnosti.
2. Prva revizija muzejskog materijala u JU Muzeji i galerije Nikšić urađena je 2017-2019, i na nju se Komisija poziva u svom Izvještaju 2023. (Popis koji je rađen 2005, nije urađen za cio muzejski materijal i nije isto što i revizija, to svaki poletarac u muzeologiji zna).
3. Za ljudske kosti četiri čovjeka koje su pronađene „na tavanu Muzeja“ prilikom njegovog pražnjenja od stvari 2019. godine, niko od zaposlenih nije znao. Tvrđenje gosta Vaše emisije da je urađena arheološka primopredaja materijala, tj primopredaja kostiju, takođe, nije tačna. Sam arheolog, mi je pred svjedocima u našoj Ustanovi, u junu ove godine, rekao da su te kosti pronađene na tavanu Dvorca (2019), skinute i smještene u depo, da ih treba „otpisati“, odnosno negdje u zemlju zakopati. Uz njih i o njima u Ustanovi ne postoji nijedan podatak. Ovako „neznavena i glupa“ po riječima Vašeg gosta moram da ga podsjetim da se prilikom svake primo-predaje (čak i kada je to inventar u nekom kafiću) sastavlja zabilješka i spisak primljenih odnosno predatih stvari. Ako su nađene kosti arheološki materijal i ako su zbog ispitivanja zadržane u muzejskoj ustanovi dugi niz godina, ljudske kosti treba da posjeduju sljedeću dokumentaciju: dozvolu od Ministarstva za kulturu za kopanje na određenoj teritoriji, papir sa ucrtanom parcelom na kojoj se vršilo iskopavanje, papir sa ucrtanim grobovima ako se na njih naišlo, grobni list, za svaki grob u kome je tačno ucrtan položaj u kome se nalazi skelet, eventualno koja kost nedostaje, u kakvom je stanju. Arheolog mora da vodi dnevnik istraživanja i u njemu, pored ostalog, tačno da navede datum kada i pod kojim uslovima su kosti iskopane. Ako se istraživanje nastavlja onda treba da ih opiše fizički antropolog, da se izvrše biohemijska ispitivanja i da se donesu zaključci i pokažu rezultati do kojih se u istraživanju došlo. Nažalost, o uobičajenoj arheološkoj proceduri kada su ove kosti u pitanju nema ni pomena. Pored navedenog, da bi neki predmet mogao da bude smješten u depou, on mora da prođe dvije evidencije. Prvo je evidencija po zbirkama (sadrži redni broj, naziv zbirke, naziv predmeta, identifikacioni podatke (naziv, inventarski broj) i drugo evidenciju po lokaciji, treba da ima podatke gdje se predmet tačno nalazi, u kojoj prostoriji, i koja se vrsta namještaja ili opreme koristi za njegovo smještanje. Vrijeme od unošenja nekog predmeta u Muzej do vremena njegovog upisa ne bi trebalo da bude duže od mjesec dana. Šta reći o normalnim procedurama kada su ove kosti u pitanju? Zašto su izostale? I ko je kriv za njihov, nevjerovatno, dugi boravak u našim prostorijama? Istoga dana kada sam za njih saznala obavijestila sam pismom predsjednika Opštine tražeći mjesto da se kosti pohrane. On je našao za shodno da slučaj prijavi policiji. Policija je negdje u septembru došla i kosti odnijela, tek prije nekoliko dana dobili smo od njih dopis da nema elemenata da se krivično neko goni zbog njih. S obzirom da ovaj nalaz nije ušao u Izvještaj o reviziji, jer sam o njemu saznala tek u junu, smatrala sam da je i o tome bilo potrebno obavijestiti javnost, da ne bi poslije isteka moga mandata neko zloupotrebio ovu situaciju i optužio me da sam nešto prikrivala. Pored toga, moram da naglasim da mi je veoma čudno da neki pojedinci nijesu razumjeli moj etički stav prema ljudskim kostima, nepoznatog porijekla, koje su nepotrebno i veoma dugo, očigledno zaboravljene, čučale nesahranjene.
4. Što se tiče moje licence za rad u Muzeju, po Sistematizaciji radnih mjesta koju su radili bivši direktori i bivši Savjeti JU Muzeji i galerije Nikšić, a koju sam izmijenila samo u onim tačkama koje su bile sporne za ostanak na posao nekoliko ljudi koje sam tu zatekla a koje su oni zaposlili, za direktora ustanove ona nije potrebna. Tu licencu, moram da podsjetim Vašeg gosta, takođe, nijedan od ranijih direktora nije imao. Tačno je i da oni imaju akademske titule, a ja nemam. Ne smatram da je to za mene hendikep, niti za njih referenca, jer se za to mjesto, po sistematizaciji, ne traži akademska titula.
5. O radu bivših direktora nikada nijesam rekla nijednu ružnu riječ. Svoje mišljenje ću i ovoga puta zadržati za sebe. Ako se neko prepoznao i našao prozvanim u priči o tome da jedna institucija treba da poštuje procedure i zakone, da probleme treba imenovati i rešavati, a ne prikrivati i gurati pod tepih, to je već njegov problem. O svima nama, pa i o našem radu govori mnogo činjenica i pokazatelja koji su trajniji i validniji od politički ostrašćenih govora i olako izrečenih sudova prozivki ili pohvala. Tako da ćemo, a u životu to ide brzo, svi doći pod sud vremena, jer „vrijeme je majstorsko rešeto“, dok su ljudski sudovi često varljivi i netačni.
6. U ovoj emisiji od vašeg gosta sam nazvana „neadekvatnim političkim rešenjem“. To je jedino, iako rečeno uvredljivim tonom, večeras tačno rekao. Moglo bi se reći da, pošto nijesam pripadnik nijedne političke partije, uopšte nijesam adekvatno političko rešenje. Baš zbog toga sam zahvalna mojim nekadašnjim đacima, sada članovima Demokrata koji su, poslije mog dugogodišnjeg (skoro pa dvocenijskog) staža „narodnog neprijatelja“ koje mi je kao najboljem studentu u generaciji nametnuo najgori student u generaciji i njegov „visokobrazovani“ politički otac Milo Đukanović, smatrali da mogu da radim jedan tako odgovoran posao ne tražeći nikakvu političku ili drugu nadoknadu za to. Na tome sam im veoma zahvalna.
7. Na kraju, Vaš gost je ušao i na jedan, po njega veoma rizičan teren, tumačeći i rugajući se mom poslu na priređivanju djela Despa kralja Nikole, tvrdeći da sam ja „svoje riječi stavljala u usta kralju Nikoli“. Naravno da ni to nije tačno. Naime, izdavačke kuće Svetigora i Oktoih izdale su djela svih pripadnika dinastije Petrović (svih članova i svako djelo). Ja sam tada, kao stalni član redakcije, od blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija dobila delikatan zadatak, pošto odlično poznajem jezik i djelo kralja Nikole, da za štampu priredim „Despu“, autograf kralja Nikole, čija se davnašnja kopija nalazila u Cetinjskom manastiru, rukopis na kome sam radila pune dvije godine. Pošto je tekst bio pun lakuna – nedostajućih slova i riječi dogovorili smo se da koristim, u nauci poznatu, metodu „rekonstruktivnog čitanja“, kada na osnovu poznatog i jasnog možete da pretpostavite i ono što nedostaje, jasno ga odvajajući vrstom slova ili bojom i napomenom da su to mjesta koja su „dorađena“ i da čitalac može potpuno da ih zanemari. Sličnu vrstu rekonstrukcije u muzeologiji doživljavaju predmeti i slike. Zbog ove knjige, Matica crnogorska i Adnan Čirgić su tužili Svetigoru i Oktoih i poslije desetak godina i povlačenja po sudovima, izgubili proces i morali da pomenutim izdavačkim kućama plate odštetu od preko 40 000 evra.
Toliko o istini, intelektualnom poštenju, načinu govora, brizi za opšte dobro, argumentima, kulturnom dijalogu ili dijalogu o kulturi.
Bilo je veoma zabavno večeras gledati ovu smiješnu i nevješto vođenu emisiju na Vašoj televiziji, gdje o muzejskoj djelatnosti i problemima koji je prate, može na osnovu petoparačkih i neistinitih priča, da učestvuje i onaj ko u Muzej, bar od kada sam ja u njemu nije ni prikvirio, i koji pomenuti Izvještaj o reviziji ili bilo koji drugi dokumenat o kome govori nije ni tražio, ni vidio. Ipak se, kultura i politika, a posebno politikanstvo, kao i ljudi koji ih nose veoma razlikuju, što nikako ne znači da i jedni i drugi ne moraju da odgovaraju za svaku riječ koju izgovore.
foto:RTNK
