Tadić: Priča o novom Nikšiću

Autorski tim koji čine Srđan Tadić, Aleksandar Marsenić i Bojan Vlahović osvojio je prvu nagradu u vrijednosti od 50.000 eura za idejno arhitektonsko rješenje stambeno poslovnog kompleksa “Sunčani grad” u  Nikšiću.

Srđan Tadić, pobjednik konkursa “Sunčani grad” za list EPCG govorio je o idejnom rješenju.

Njegov intervju pročitajte u nastavku.

Koliko obavezuje činjenica da stvarate u gradu koji ima jasnu plansku i urbanističku vertikalu od Josipa Sladea do arhitekte Slobodana Vukajlovića?

Ja sam lokal patriota, često se bunim protiv i najmanje loše priče o gradu. No, sigurno nije ni korisno idealizovati situaciju. Niti Nikšić ima genijalan urbanistički plan, niti je Cetinje Dolina bogova.

Evo, otvorite Gugl map i vidjećete da nam je nepotpun i taj čuveni “Sladeov skver” (ima samo 3 bloka od mogućih 7, 8), kako je grad “pobjegao” od rijeke Zete… Zašto je Josip Slade baš tu stavio, nekako “stisnuo” skver između dva brda, Trebjese i Bedema? 

Da li je postojao neki kao barokni plan da tu bude ulazni skver pa da u sjevernom i južnom (Kličevskom) polju imamo i niz drugih zrakastih skverova povezanih u mrežu? To bi bilo interesantno, moderno i vizija budućnosti, no toga plana nema. Ili je možda htio da se veže uz tadašnju malu varoš ispod Bedema, ili su prosto u toj varoši neki glavari dobili kuće, pa, eto, takav neki dogovor…  i tako od genijalnosti plana “ostali samo dugmići”, no koji se opet, ipak, čitaju.

Da, sviđala mi se ideja nekih modernista da gradski hum Trebjesa (u centru kraškog polja) bude kao agora, da ona bude centar velikog grada, odakle se ima pregled na cjelinu (Kličevsko-ozrinićku stranu i sjevernu gradsku ) To je, naravno, prepoznao arh. Vukajlović, slava mu, da je makar samo za motel na Trebjesi, pa dosta.

S obzirom na to da ste Nikšićanin i da dobro poznajete područje, koliko je bilo inspirativno raditi na izradi projekta za predio Željezare i tzv. Zverinjaka koji se u Nikšiću smatraju jednim od ekološki najugroženijih i infrastrukturno najzapostavljenijih naselja?

Jeste bilo inspirativno. Preispitivanje /stvaralačka tenzija nas je “tresla” takvim intenzitetom da smo i posle 8 mjeseci rada konkurs predali u pet do 12. 

U socijalnom, ekološkom, kontekstualnom, ambijentalnom i svakom drugom aspektu, ovaj prostor je bio veoma uzbudljiv za rešavanje.  Njegovu zapuštenost smo vidjeli ne samo kao potrebu sređivanja tog dijela, već i kao šansu za razvoj, za novi grad na istoku i jugu.

Ovaj konkurs je obuhvatio prilično parče za planski urbanizam, žao mi je što zahvat, makar načelno, nije obuhvatio  južni dio do izmučene Gračanice i tog naselja koje je sada divljije od Zverinjaka.

Izdvojili ste se, prema riječima žirija, originalnošću i konceptom zasnovanim na postepenom „gradograditeljstvu“ kroz „srastanje prirode u urbanitet“. Dali ste mogućnost postepene transformacije područja?

Jeste, ideja srastanja grada sa prirodom i obrnuto je glavni koncept. Da to su bile najinteresantnije teme i u kontekstu opredjeljenja cijele države. Cjelina me uvijek zanimala, ta neka šira slika. Slika budućnosti. To je važno. Ovdje bi sada bio jedan novi, savremeni, zeleni dio grada. Sunčani Grad.

Daljim sređivanjem u pravcu Gračanice, potencijalno, grad se u budućnosti može planski širiti na Pac polje (makar je danas kontrolisanje i kanalisanje viška vode postalo prilično  jednostavan posao, uzimajući u obzir da sve Nikšićko polje pada prema jugu, Slivlju), važno je ostaviti tu mogućnost.  

Takođe, kako je grad živ organizam, vjerujem da Nikšić nije trajno “zarobljen” kućama predgrađa.

Ako zamislimo da se jedan krak iz Sunčanog grada spušta niz Gračanicu (istovremeno je sređujući) i da taj “Zeleni urbanizam” preko Pac polja utiče svojim kracima prema Kličevu tada nije neostvarivo da Nikšić jednom postane Zeleni grad (zeleni centar Prirodnjačke države) sa Trebjesom u sredini.

Tu je i ideja da u budućnosti željeznička mreža, taj čvor koji vodi iz Željezare jednom može biti nova zelena trasa koja povezuje bitne dijelove grada… To su, takođe, bile teme rada.

Pitate za postepenu transformaciju. Vjerujem, čvrsto, da se može i mora napraviti kreativan plan prirodne, lagane transformacije tih predgrađa, bitno je imati viziju transformacije i iz toga donijeti planski dokumet kao obavezu, a ostalo će sve lagano tržište uraditi, ništa na silu.

Samo je važno da imamo PLAN.

Šta je, prema Vašem mišljenju, prva faza koju treba graditi?

Što se tiče faznosti, projekat je prilagođen postepenoj izgradnji. To je važna tema i za održivost i finansijske konstrukcije.

Posebnost dijela koji se zove Grad Komun u srcu parka sa komunalnim trgom i ekološkom kućom: prostor je posebno osmišljen da primi sve raseljene stanovnike ne samo iz Zverinjaka već i dijela prema Gračanici i, naravno, za tržište (u toj zoni je i bazen koji se može kasnije raditi). U smislu stanogradnje ovo je logično da ide prvo, ali tu nije posebno važno moje mišljenje.

Nekako, osjećaj mi  je da je prva tema opštine izgradnja tržnog centra. Ima smisla pomisliti da će izgradnja ovog velikog tržnog centra kapaciteta sličnog Delta Sitiju biti neki motor za razvoj.

Vjerujem i ja u to, no važna stvar je što sada imamo plan, i to human i gradograditeljski.

Taj plan nije imala Podgorica i sada svjedočimo, u zoni Delte, najnehumanijem urbanzimu i betonizaciji u istoriji podgoričkog urbanizma.

Projekat za tržni centar “Sunčani Grad” pripada ovom mjestu i gradi ga. To je važno istaći . Ponuđeni prostorni koncept tog objekta je koncept “Mikrourbanizam” i  sličan je makro-urbanizmu cijele zone. Važno je da se taj projekat razvije jer ovaj ogromni objekat gradi isti karakter koji prožima plan, čineći ovo mjesto u budućnosti posebnim i prepoznatljivim poznatljivim, daleko šire od Nikšića.

Ako baš hoćete, faze počinju sada. Mogao bih reći da je prva faza da plan postane slovo zakona, obaveze – kao što su obećali u raspisu, no, vjerujte, kod nas nije sasvim sigurno. Naravno, ukoliko ima trezvenih primjedbi sa bilo koje strane, treba imati javnu raspravu. Dakle, treba prije svega pričati o Novom Nikšiću!

Takođe, potrebno je pričati sa investitorima tržnog centra. Treba i popularizovati projekat da bi se javnost zainstersovala, sve je važno, od ovog vašeg teksta za časopis EPCG, pa, evo, i nekim kreativnim bilbordima.

Treba dati nadu građanima da se nešto važno sprema.

Recimo, na već čuvenom bilbordu na skveru kod Lakovića, umjesto čestitki, da Opština da poruku nade u neku budućnost.

Da li smatrate značajnim uključivanje državnih institucija institucija u projekte ove vrste? Koliko je ovaj međunarodni konkurs važan za zajednicu u cjelini?

Naravno, to je mnogo važno! Pa, to mora. Crna Gora je mala država. Mora postojati na nivou cijele zemlje jedna zajednička ideja vodilja, ideja koja prevazilazi sve naše hijazme, ne treba narod podcijeniti da to može postati veoma važno.

Rekao bih da je to ona Vertikala iz prvog pitanja.

Mi bolje ideje od ekološke zemlje nemamo. Crna Gora je priroda. Kada nam gradovi postanu zeleni, obnoviće se i selo i funkcionisati kao mreža prirodnjačkih naselja. To konkretno Nikšić prvi može ponuditi toj velikoj ideji!

Za to su potrebne, odmah, jasne, konkretne i afirmativne akcije u cilju afirmacije velikog cilja. Upravo je ovo jedna od takvih, u radu ima mnogo tema koje se vezuju konkretno za viziju zelenog urbanizma na nivou cijele zemlje, da sada ne pričam o tome.

Ponavljam da prvo treba afirmisati konkretne akcije, da i narodu postane važno.

Nikšić sa Željezarom jeste bio motor razvoja zemlje.  Sada, po mom mišljenju, imamo samo ljušturu od tog motora i treba razmišljati šta to novo, kreativno i održivo može se desiti na prostoru stare fabrike. Ja nijesam stručnjak, ali ne vjerujem da teška industrija ima perspektivu i da je za pola miliona stanovnika baš to izvor boljeg života. Mislim da je bolje uzeti novi, savremeni lijek koji će ponovo podizati cijelu zemlju (vi ne slutite šta sve danas spada u zelene industrije u svijetu, pa to je nevjerovatan diverzitet). To je odgovor za zajednicu u cjelini. Nikšić to može, kao centralni zeleni motor Crne Gore.

Da li po Vašem mišljenju, Sunčani grad treba da sadrži i elemente namijenjene i nikšićkim umjetnicima, s obzirom na to da su oni uvijek negdje na marginama društva?

Nikšićki umjetnici su posebna priča. Čovjek se često, sa pravom, zapita zašto smo se okupili u gradu? Šta je smisao? Šta znači izraz “Grad su ljudi”?, Šta mi stvaramo? Sva ta pitanja me muče, ne samo u ovom radu.

“Sunčani grad” je umjetnički izvajan prostor od umjetnika za sve građane Crne Gore, za stanovnike naselja, za stanovnike grada, za goste… To je gradograditeljstvo. Cijeli prostor “Sunčanog grada” se sastoji od niza povezanih trgova, ulica, parkova u jednu uzbudljivu gradsku priču.

Ako konkretno mislite na galerije postoji plan da cijela “Nikšićka Delta” sadrži jedan jasan kulturni obrazac, pametno osmišljen da bude u zajedničkom interesu. Da li tržni može biti i kulturni centar? Sigurni smo da može i da je taj spoj neobično koristan.

Svjedoci smo, recimo, da je Deltin hol u Podgorici postao mnogo važniji od  butikā. Često se pretvara i u neki kulturni i edukativni prostor u interesu ljudi, grada i, naravno, investitora. Dakle, ako imate konstantnu vrevu i koncentraciju ljudi, ako imate “pijacu”, to je novcu, investitoru važno. Pa, i u smislu vidljivosti za umjetnike u Nikšiću, recimo, važnija je jedna ozbiljna vidna galerija, pored koje prođu stotine hiljada ljudi na godišnjem nivou, nego da sagradimo novi muzej moderne umjetnosti.

No, ovo je kratka forma intervjua, u radu imamo detaljan plan uzbudljivog tržnog centra kao mikro grada. On će biti prva faza i motor. Od njega zavisi kako će i ostalo izgledati.

Tu je posebna pažnja. Ako se, recimo, samo prepustimo logici: jeftina industrijska zemlja, a ne dio grada, mi ćemo tamo dobiti veliku kanturinu u boji i izbetoniran parking ispred, kao što su mnoga “provincijska” mjesta po regionu. To se ne smije dopustiti od tog prvog koraka.

Kako vidite Nikšić u budućnosti? Šta su prednosti, a šta nedostaci grada? U kom pravcu se, u arhitektonskom smislu, grad razvija?

 Ovdje je puno pitanja, a ja nemam talenta kao Čehov da kratko odgovaram.

Ja volim Nikšić, to je moj grad. Živio sam u raznim krajevima od Tokija do Rastovca. Dobar je život ovdje.

Za budućnost su potrebne konkretne ideje Vertikale, ali i horizontale, koje znače načine ostvarenja ideje na terenu. Neka to bude lajt motiv, to mi se veoma svidjelo.

Mi, čini mi se, kao narod, moramo da vjerujemo u nešto idealističko u neku vertikalu, da bismo nešto uradili (ne mislim samo na Boga, pa Tito je podigao elan cijele nacije, tu je bilo neke vertikale? Zemlja se podigla za 10 g.) 

Čini se, da ako toga nemamo, onda lenjstvujemo, održavamo goli život, kupujemo u “Voliju”, kuvamo, pričamo o hrani, politici, kladimo se, naglabamo politiku itd.

Znamo mi za bolje, malo vjetra u leđa i neki zajednički cilj, nešto bitno, neka vertikala, ono su što Nikšiću i Crnoj Gori treba.

Eektroprivredea Crne Gore (EPCG) će zajedno sa Opštinom Nikšić večeras u 19h na Trgu Slobode organizovati izložbu svih bodovanih konkursnih radova. Tom prilikom biće uručene i nagrade za pet nagrađenih radova koji su učestvovali na konkursu za idejno arhitektonsko rješenje stambeno poslovnog kompleksa “Sunčani grad” u Nikšiću.

foto: EPCG