Akušersko nasilje je tema o kojoj se veoma malo govori, a stidljivi podaci koji se iznose tokom prethodnih godina ukazuju da ono postoji. Tako je istraživanje NVO SPES, koje je sprovedeno kroz intervju sa 384 trudnice i porodilje, kao i sa njihovim partnerima, pokazalo da čak 66,3 odsto ispitanih smatra da su doživjele neki vid akušerskog nasilja. Nasilje je bilo fizičko, verbalno, a osjetile su i narušavanje privatnosti, intime, ali i nedostatak informacija. Ovo istraživanje je pokazalo da je veoma visoka učestalost negativnih iskustava – kod gotovo svih žena dominira osjećaj nepoštovanja, bolnog i traumatičnog porođaja, nedostatka empatije i osnovne brige, zbog čega četiri od šest ispitanica ne želi da ima još djece.
Kao jedan od zaključaka iskristalisala se i činjenica da su kod većine žena bebe nakon porođaja imale neki zdravstveni problem (poput hidrocefalusa, povrede ruke, infekcija, problema sa sluhom i sl.).
– Upravo to ih je dodatno motivisalo da istupe i pričaju o svom iskustvu, jer da je „samo zbog njih samih“, ne bi imale snage ni volje za toliki angažman – navodi se u ovom dokumentu.
Svega 20 odsto žena je istaklo da nije imalo ovakva iskustva, 13,7 odsto njih je odgovorilo da ne zna ili da nije sigurno. Ovakva iskustva podijelile su i učesnice u intervjuima, koje su isticale slučajeve fizičkog i verbalnog nasilja, te narušavanja njihove privatnosti i intime.
I poslanici očekuju odgovore
Zbog ovog problema je u Skupštini zakazana zajednička sjednica Odbora za rodnu ravnopravnost i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje za danas, na kojoj će biti predstavljeni rezultati ovog istraživanja koje je za NVO SPES uradila agencija De Facto. Na pitanja poslanika će odgovarati dr Vojislav Šimun, ministar zdravlja, Fatmir Đeka, ministar ljudskih i manjinskih prava, mr Siniša Bjeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, dr Goran Lazarević, direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCCG, Alma Mutapčić i Suad Hajdarpašić, zaštitnici prava pacijenata KCCG, predstavnici NVO SPES i De Facto, te Bern Burvić, programski menadžer u Misiji OEBS-a u Crnoj Gori.
Ignorisane i ponižavane
Istraživanje je pokazalo da su ispitanice posebno isticale da su njihove potrebe i zahtjevi bili ignorisani (64,9 odsto njih), dok je 62,7 odsto navelo da su doživjele ponižavanje, grub i neprimjeren govor od strane medicinskog osoblja. Analiza je otkrila da je 59,1 odsto ispitanica makar jednom doživjelo grubo rukovanje ili zahvat prilikom medicinskih pregleda.
Više od polovine, 54,8 odsto ispitanica ocijenilo je da je komunikacija sa medicinskim osobljem tokom trudnoće, porođaja i nakon porođaja bila loša, dok je 37,8 odsto istaklo da je bila dobra.
Ono što je veoma interesantno u ovom istraživanju jeste činjenica da kvalitet brige i podrške ispitanice u prosjeku bolje ocjenjuju kada je u pitanju trudnoća nego kada je u pitanju kvalitet brige i podrške tokom porođaja. Dok 42,2 odsto ocjenjuje da je briga i podrška na dobrom nivou tokom trudnoće, 37,6 procenata dalo je istu ocjenu kada je u pitanju briga i podrška tokom porođaja. Prema istraživanju, 35,4 odsto ispitanica navodi da se osjećalo adekvatno podržano nakon porođaja od strane medicinskog osoblja, dok 64,3 odsto navodi da to nije bio slučaj. Ukazano je da su učesnice prilikom intervjua naglasile da je postporođajno iskustvo često traumatičnije od samog porođaja.
Tabela: Pobjeda
Od svih ispitanih, čak 70 odsto kazalo je da zna nekog ko je bio žrtva akušerskog nasilja.
Istraživanje „Rodni aspekt medicinske etike – slučaj akušerskog nasilja“ sprovođeno je tokom novembra i decembra prošle godine i pokazalo je da fenomen akušerskog nasilja u Crnoj Gori postoji i nije izolovan – mnoge žene ga doživljavaju, mada dugo nije bio prepoznat u javnom diskursu.
Pored činjenice da je 66,3 odsto učesnica istraživanja istaklo da smatra da je doživjelo neki vid akušerskog nasilja, naglasile su da su njihove potrebe i zahtjevi bili ignorisani (64,9 odsto njih), dok je 62,7 odsto ispitanica navelo da su doživjele ponižavanje, grub i neprimjeren govor od strane medicinskog osoblja.
Iz NVO SPES su za Pobjedu kazali da treba podsjetiti da je Procjenom kvaliteta njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori iz 2023. godine, koju je uradio tim međunarodnih stručnjaka zahvaljujući saradnji Ministarstva zdravlja Crne Gore, UNICEF-a u Crnoj Gori, tima Međunarodne fondacije CURATIO i nacionalnog tima procjenjivača, utvrđeno da ne postoji mogućnost izbora položaja tokom porođaja i eliminisanja ograničenja u porođaju. Navedeno je da se i dalje koriste brojne zastarjele, štetne prakse (klistir, brijanje, ležeći položaji za porođaj, epiziotomija, Kristellerov zahvat). Iz te procjene uočeno je da je procenat carskih rezova u porastu, a izostaju napori da se kontroliše incidencija abdominalnog porođaja.
– Pored toga, ustanovljen je nedostatak nacionalnih smjernica i protokola, vođenje kliničke evidencije bilo je ispod standarda, a podaci se nijesu sistematski prikupljali, analizirali i koristili za izradu rješenja i preporuka za unapređenje kvaliteta njege – pojasnili su iz SPES-a.
Mora se, kako su kazali, poboljšati upravljanje normalnim porođajem (individualne porođajne sale, prisustvo partnera, položaji tokom porođaja), praćenje napredovanja porođaja i stanja majke i fetusa pomoću partograma SZO, adekvatan kontakt koža-na-kožu i topli lanac, dijagnostikovanje lošeg napredovanja porođaja i upravljanje njime, adekvatnost indikacija za carski rez i politike za smanjenje incidencije abdominalnog porođaja, nedovoljna primjena potpomognutih vaginalnih porođaja, spremnost za hitne akušerske i neonatalne slučajeve, uključujući reanimaciju novorođenčadi, pretjerano korišćenje adaptiranog mlijeka, isključivanje majki iz njege bolesne novorođenčadi.
Svjedočenja
U istraživanju SPES-a, koje je rađeno godinu nakon ove procjene, ispitanice su istakle da su najčešće doživljavale verbalno ponižavanje, vrijeđanje, zastrašivanje (komentari, prijetnje…).
– Rađena mi je kiretaža materice nakon izgubljenog ploda u 18. nedjelji, naživo – bez uvođenja u anesteziju zbog hira dežurnog ginekologa, koji nije želio da zatraži anesteziologa – riječi su jedne od ispitanica.
Druga je svjedočila da joj je babica govorila: „Ćuti, nisi se bunila kad ti je muž skakao na tebe“, a da joj je drugi put doktor prilikom šivenja rekao: „Ovo da ti vratimo za vrištanje, vidiš kako boli kad nas ne slušaš.“ Jedna od porodilja kazala je u intervjuu za potrebe istraživanja da su joj doktor i babice „skakali po stomaku da bi izgurali bebu. Poslije toga beba je imala slomljenu ključnu kost i hematom na glavi.“ Još jedna žena je kazala da su joj prilikom porođaja, bez ikakvog upozorenja, makazama presjekli međicu van kontrakcije, „što je bio strašan bol i trauma koju ću pamtiti cijelog života.“
– Ignorisana sam, kada je bebi glava izašla morala sam da dozivam babicu jer u blizini nije bilo nikoga. Bila sam sama u sali većinu vremena – svjedočenje je jedne porodilje.
Tabela: Pobjeda
Drugoj je doktorka komentarisala da su djeca na dohrani manje inteligentna od djece koja su na majčinom mlijeku, dok je njena beba u tom trenutku pila dohranu.
Akušersko nasilje su uvrede, nedostatak informacija, fizičko nasilje odnosno grubost (npr. pritisci na stomak, grub tretman tokom pregleda ili porođaja). Takođe, medicinske intervencije bez informisanog pristanka (neobjašnjene epiziotomije, kiretaže ili druge procedure bez adekvatne anestezije ili pristanka). U to nasilje spada i ignorisanje potreba pacijentkinje, zanemarivanje, ostavljanje bez pomoći (napuštanje prije i tokom porođaja). Akušersko nasilje je i narušavanje privatnosti i intime (nepoštovanje, tj. nekontrolisani pristup trećih osoba, nepoštovanje intime).
Kulturološki normalizovano nasilje
Na pitanje Pobjede da li su žene svjesne da su žrtve akušerskog nasilja ili je uticaj sredine takav da pojedine stvari doživljavaju kao normalne, iz NVO SPES ističu da je, nažalost, uočljivo da je veliki dio problema normalizovan.
– Mnoge žene smatraju da su određene prakse „standard“ ili da „tako mora biti“, naročito ako su generacijski uobičajene ili ako pacijentkinje nemaju informacije o svojim pravima – ukazali su oni.
Istraživanja NVO SPES ukazuju da se žene često ne žale formalno i da postoji stigma, strah od reperkusija ili nepovjerenja u institucije – što doprinosi podnošenju nasilja u tišini.
– Dakle, dio žena jeste svjestan što im se desilo, dok drugi dio žena vjerovatno normalizuje pojedine postupke zbog kulture, loše informisanosti ili nedostatka povjerenja u sistem – istakli su iz ove NVO.
U ovom istraživanju su dati opšti procenti i svjedočanstva, tako da nema detaljnih podataka u kojim se zdravstvenim ustanovama akušersko nasilje najčešće događa.
Međutim, kazali su da rezultati istraživanja ukazuju da je problem sistemski i prisutan u raznim ustanovama, iako nema dovoljno podataka koji bi pokazali konkretne „crne tačke“, ali postoji dovoljno indikacija da je problem raširen kroz sistem.
Iz NVO SPES su nam odgovorili i da nema javno dostupnih podataka o pokrenutim sudskim postupcima ili tužilačkim istragama, a koji su medijski dokumentovani.
Ipak, podsjetili su na nekoliko slučajeva koji su dobili pažnju javnosti.
– Ispred bolnice u Baru su se organizovali protesti. Pažnju još uvijek privlači slučaj porodilje iz Ulcinja Drite Tafe, koja je dva mjeseca nakon porođaja preminula, a nalaz Komisije za vanrednu eksternu provjeru Ljekarske komore Slovenije, koji je ovih dana dostavljen Ministarstvu zdravlja, ukazuje da u liječenju Drite Tafe nijesu ispoštovani svi medicinski standardi – podsjetili su oni.
Preporuke za zdravstvo
U ovoj analizi o učestalosti akušerskog nasilja kao jedan od krucijalnih problema isplivao je i nedostatak informisanog pristanka. Žene su najčešće odgovarale da nijesu dobijale informacije o indukciji, epiziotomiji, carskom rezu i drugim procedurama, što ukazuje na sistematsko kršenje prava pacijentkinja.
Ovakav odnos ostavio je i trajne fizičke i psihološke posljedice nakon porođaja – od infekcija i sepse do dugotrajnih trauma i potrebe za psihoterapijom. Ukazano je i na to da ne postoji pravna zaštita zbog zatvorenog sistema i nedostupne medicinske dokumentacije, pa većina žena odustaje od tužbi ili ih advokati obeshrabre.
Učesnice istraživanja, dakle žene koje su bile trudne i porodile se ili one koje trudnoću nijesu iznijele do kraja, imale su preporuke za zdravstvene radnike.
Smatraju da je neophodna edukacija medicinskog osoblja o pravima porodilja, kao i o komunikaciji i empatiji, uz insistiranje na informisanom pristanku, poštovanju dostojanstva i psihološkoj podršci.
Predložile su i da se unaprijede pravni mehanizmi, da se omogući jednostavniji pristup medicinskoj dokumentaciji i formiraju nezavisna tijela (ombudsman za pacijente) koja će se baviti žalbama.
Navele su da bi bilo dobro da se uvede i psihološka podrška u sklopu zdravstvenog sistema, savjetovanje za porodilje koje prijave traumatično iskustvo, kao i mogućnost da se o eventualnim povredama i neljudskom postupanju obavijeste relevantne institucije.
Trebalo bi, navode one, promovisati škole za trudnice i više informisati žene o njihovim pravima i zaštitnim mehanizmima. Na kraju, smatraju da je važan rad na podizanju svijesti zajednice o akušerskom nasilju, kako bi se ono spriječilo, ali i stvorila bolja podrška za žene koje su ga iskusile.
Posljednjih pet godina – sve više slučajeva
Jedna od činjenica koja je ispilivala tokom istraživanja jeste da je u posljednjih pet godina, prema iskustvu ispitanica, akušersko nasilje učestalije. One koje su se porodile u periodu od dvije do pet prethodnih godina češće prijavljuju da su doživjele neki vid akušerskog nasilja u odnosu na druge grupe.
– Naime, dok ispitanice koje su se porodile u prethodnih godinu dana ovo prijavljuju u 29,2 odsto slučajeva, ispitanice koje su se porodile u prethodnih dvije do pet godina ovo prijavljuju u 41,3 procenta. Na kraju, ispitanice koje su se porodile u posljednjih pet do deset godina ovo prijavljuju u 16,7 odsto, a one koje su imale iskustva sa porođajem prije toga u 12,9 odsto slučajeva.
Istraživanje je pokazalo i da ispitanice koje su se porodile u prethodnih godinu najčešće prijavljuju da nijesu sigurne da li su doživjele akušersko nasilje – čak 42,9 odsto njih.
ŠTA JE AKUŠERSKO NASILJE
Kako ne postoji standardizovana definicija akušerskog nasilja, za potrebe istraživanja o postojanju akušerskog nasilja u Crnoj Gori ono je definisano na sljedeći način:
Akušersko nasilje podrazumijeva svaki oblik neprimjerenog, nehumanog ili nasilnog ponašanja prema ženama tokom trudnoće, porođaja ili u postnatalnom periodu, koje uključuje fizičko, verbalno, emocionalno ili psihološko zlostavljanje od strane medicinskog osoblja, a koje dovodi do kršenja prava žena na dostojanstvo, autonomiju i poštovanje u kontekstu zdravstvene njege za reproduktivno zdravlje. Ono može uključivati prisilne medicinske intervencije, ignorisanje zahtjeva pacijentkinje, nedostatak informisanog pristanka, ponižavanje, zanemarivanje ili grubo ophođenje, odnosno sve prakse koje se kose sa medicinskim etičkim standardima.
Foto: elements.envato
