Crna Gora u posljednje vrijeme bilježi rekordan broj žalbi, ali i tužbi pojedinaca i organizacija zbog takozvanog ćutanja uprave. Na odlučivanje u tim predmetima država godišnje gubi milione eura. Budući da broj žalbi i tužbi iz godine u godinu raste, sve češće se otvara pitanje da li se pravo na slobodan pristup informacijama zloupotrebljava kako bi se ostvarila materijalna korist. Zbog toga stručnjaci pozivaju nadležne da konačno pronađu rješenje za ovaj problem.
Slobodan pristup informacijama jedan je od temelja demokratskog društva. Svaki građanin ima pravo da od javne uprave traži informaciju koja ga zanima, a ukoliko odgovor ne dobije u zakonskom roku od 15 dana, može podnijeti žalbu.
„Ja vam mogu reći da od 1. januara do 1. juna ove godine imamo 3.227 žalbi. To je ogroman broj“, kazao je Zoran Vujičić, član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP).
Ogroman je broj i tužbi koje se po ovom osnovu podnose Upravnom sudu.
Zbog toga su u javnosti sve češće prisutne sumnje da se namjerno podnosi veliki broj zahtjeva kako bi se dodatno opteretila uprava, a potom naplatili troškovi postupaka.
„Jer zašto bi nekome bilo važno koliko je neka osnovna škola kupila kreda ili stolica ili koliko je plata zaposlenih u Vodovodu, osim te činjenice da će zbog nedobijanja odgovora dobiti novac u visini advokatske tarife“, kazao je advokat Zdravko Begović.
Povećanje broja žalbi dodatno usporava rad organa uprave koji, kako navode iz Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, nemaju dovoljno kapaciteta da u zakonskom roku odgovore na sve zahtjeve.
„Prvostepeni organi nemaju poseban referat za slobodan pristup informacijama, već su to ljudi kojima je to usputni posao, uz osnovni posao koji rade. Tako da, kada jedan organ u jednom danu dobije više od 100 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, ne možete očekivati da u zakonskom roku odgovori, što odmah otvara prostor za dalje zloupotrebe“, kazao je Vujičić.
Osim prostora za zloupotrebe, cijeli proces stvara i dodatne troškove za državni budžet koji se mjere milionima eura.
„Nije nimalo povoljna situacija, jer ako se zavlači u džep države, ne štite se interesi države. Nisam sad ja ovdje predstavnik države pa da je štitim, ali jesam lojalan građanin i patriota koji plaća porez i želim da se poštuje zakonitost i procedura. Smatram da se treba učiniti nešto da toga ili uopšte ne bude ili bude što manje“, istakao je Begović.
Rješenje bi, prema riječima sagovornika, moglo biti u izmjeni zakonske regulative.
„Treba donijeti neku izmjenu u tom dijelu i definisati odredbu koja kaže – tužba u kojoj očigledno ne postoji opravdan interes lica koje je podnijelo tužbu će se odbaciti kao nedozvoljena. I eto, imamo rješenje“, rekao je Begović.
Vujičić smatra da pravo na slobodan pristup informacijama mora zadržati svoju osnovnu svrhu – da građani koji imaju opravdanu potrebu dobiju informacije pravovremeno.
„Zahtjev za slobodan pristup informacijama ima jednu drugu svrhu, jednu drugu ideju, a to je da građani koji zaista imaju potrebu da dobiju informaciju dobiju je pravovremeno, jer jedino na taj način slobodan pristup informacijama ima smisla“, poručio je Vujičić.
Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama navode i da u aktuelnim zakonskim rješenjima postoje mehanizmi kojima bi se eventualne zloupotrebe mogle smanjiti, ali naglašavaju da je neophodna jasna volja nadležnih kako bi se ovom problemu konačno stalo na kraj.
Foto:
