Crna Gora je još daleko od evropskih standarda kada je riječ o reciklaži. Procenat otpada koji bi, prema zakonu, morao biti recikliran, ne prati realno stanje na terenu. Toga su svjesni i u preduzeću Deponija – na građane apeluju da otpad dopremaju u reciklažna dvorišta.
Reciklaža otpada nije samo odgovorno ponašanje, već i obaveza na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji, poručuju iz preduzeća Deponija.
„Prema Zakonu o upravljanju otpadom, trebalo bi da do 2030. godine recikliramo 60 odsto otpada. Jasno je koliko treba da radimo na tome, koliko treba udruženim djelovanjem da reagujemo ako imamo informaciju da smo mi sad na nešto oko dva odsto“, kazala je pomoćnica direktora preduzeća „Deponija“, Vesna Milović.
Naglašava da to preduzeće sprovodi više akcija usmjerenih na podizanje svijesti građana i kompanija – podsjeća da se recikliraju udžbenici, a kao novu akciju navodi prikupljanje otpadnog ulja iz ugostiteljskih objekata koji su, po zakonu, dužni da recikliraju otpad.
„Prikupljanje ulja je počelo prije nekih mjesec i po kad smo počeli da obilazimo sve ugostiteljske objekte, da sklapamo ugovore i dijelimo opremu i shodno dinamici ih obilazimo kako bismo preuzimali ulje. Do sada je prikupljeno nešto oko 15 tona“, navela je Milović.
Navodi da je, posredstvom Eko fonda nabavljena mašina specijalizovana za tretiranje kablova.
„Proširili smo uslugu otkupa i prodaje bakra, a značajno je za nas zato što je trenutna cijena bakra po toni sedam hiljada. Ono što je isto novina jeste da izvozimo staklo. Staklo izvozimo od februara mjeseca ove godine. Otvoren je tržišni kanal sa Sofijom i staklo se tamo izvozi“, kazala je Milović.
Zbog nemogućnosti prerade u Crnoj Gori, gotovo sve sirovine izvoze i prodaju.
„Kada je staklo u pitanju ne možemo se pohvaliti da ostvarujemo neku veliku ekonomsku korist, ali ono što jeste značajno je to da se više ne zatrpava u sanirtarnim kadama i da neće završiti na divljim deponijama. Staklo je vrijedan resurs u smislu da se može više puta reciklirati“, navodi Milović.
Apeluje na građane da koriste reciklažna dvorišta kojih u Podgorici ima pet, kao i jedno u Zeti i naglašava da kazne treba pooštriti.
„Mi smo neko ko je na terenu i možemo da damo sugestiju. I ono što smo primijetili je da ta kazna recimo ze nepropisno odlaganje otpada niža nego što bi ga koštao prevoz do reciklažnog dvorišta ili do naše deponije, što znači da je lakše platiti kaznu nego otpad odložiti kako treba“, kazala je Milović.
Ekolog Vuk Iković smatra da je potreban rad i vrijeme da bi građani stekli zdrave navike, ali i da nijesu dovoljno informisani.
„Kod nas nema ni jednog ni drugog ili ako krene, onda krene neka kampanja koja je projektnog tipa i traje godinu dana ili mjesec, a nakon toga se postepeno vraćamo na stare stvari. Kampanja za odlaganje otpada i bilo koja kampanja koja se tiče zdravih stilova života mora da traje u kontinuitetu. Sa računom za otpad mi stiže informacija šta je po sastavu moj otpad, kako mogu da ga razvrstam, koju korist mogu lično da imam, a koju lokalna zajednica“, navodi Iković.
Problem je, ističe, u primjeni zakona.
„Primjena je ključna stvar, doslednost i odgovornost. Nijedna uređena država nije nastala sama od sebe nego primjenom, konstantnom primjenom zakona“, kazao je Iković.
Podsjeća da je Crnogorsko društvo ekologa nedavno objavilo priručnik o upravljanju otpadom, što, naglašava, komunalna preduzeća ne rade.
„Ovaj priručnik koji je urađen on je primarno napravljen za potrebe stanovnika Danilovgrada ali otpad je otpad, bilo u Podgorici, Danilovgradu ili nekom drugom gradu i sva komunalna preduzeća mogu da ga koriste na način da se pojasni graanima kako mogu da iskoriste svoj otpad, da li od toga mogu da imaju neku ličnu korist ili može lokalna zajednica da ima tu korist“, rekao je Iković.
Najvažnije je, ističe, da steknemo naviku da ne miješamo organski, odnosno bio otpad sa ostalim vrstama otpada.
„Prije svega razdvojiti te dvije vrste otpada je jako korisno, jer onda onaj ostatak otpada koji se tiče plastike, papira, metala može lakše da se razdvoji, reciklira, dobije novi proizvod. Komunalno može lakše da ga proda i ne mora da plaća za njegovo odlaganje. Inače ta količina bio otpada nije zanemarljiva, 30 do 40 odsto u zavisnosti od grada do grada“, kazao je Iković.
Građani bi, kažu, reciklirali da za to imaju uslova.
U Evropskoj uniji problem otpada riješen je uvođenjem depozitnog sistema za povrat ambalaže, kod nas ranije poznatog kao kaucija – koji podrazumijeva da za vraćenu ambalažu potrošač dobija dio novca nazad u gotovo svim trgovinama.
Foto: Gradski.me
