Na govor mržnje moramo reagovati odmah, a ne kada on preraste u domen krivične odgovornosti- poruka je izvršne direktorice Centra za ženska prava (CZŽP) Maje Raičević za Dnevno.me. Ta reakcija, kako ukazuje, treba da bude na nivou stavova koji dolaze od osoba sa društvenim autoritetom.
Mišljenja je da svako ćutanje znači potvrđivanje negativnih stereotipa koji se društvu vraćaju poput bumeranga – kada netačne predstave o polu, rasi ili nekom drugom ličnom svojstvu, postaju odomaćen način mišljenja i ponašanja.
“Govor mržnje odavno je svakodnevnica kojoj su posebno izložene žene u politici i aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava”, konstatuje Raičević.
Raičević se osvrnula i na posljednji slučaj uvreda i mizogenih komentara upućenih poslanici Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandri Vuković-Kuč, a koji je, kako navodi, prošao bez ozbiljnijih osuda crnogorskog političkog vrha.
Tako izražen govor mržnje, prema riječima Raičević, ne pogađa samo one koje direktno targetira, već sve žene koje takvom ponašanju svjedoče.
“Kada su izložene seksizmu koji sadrži elemente mržnje, žene se hronično odvraćaju od javnog izražavanja mišljenja i počinju da brinu da li će i one doći na metu takvih napada. Posljedice su najčitkije kroz brojke: najmanji broj žena u političkom životu Crne Gore od 2016”, navodi Raičević.
Poručuje da je zato važno čuti osude iz samog vrha vlasti, počevši od nove Vlade čiji je mandat započeo prije nešto manje od deset dana.
“Svjedočili smo davanju legitimiteta takvom ponašanju kroz naimenovanje u radna tijela pojedinaca koji su u javnosti poznati po netrpeljivosti prema LGBT zajednici i ženama. Izostanak formalne osude ovakvih stavova dodatno osnažuje nasilničku atmosferu u kojoj su posebno žene prinuđene da djeluju i žive. Kreiranje podržavajućeg okruženja, u kojem se javno djelovanje ne ismijava i ne banalizuje, mora da se utemelji kao dio političke kulture i u tome posebnu odgovornost imaju nosioci i nositeljke javnih funkcija. Zbog toga nova Vlada, na čelu sa predsjednikom Vlade, mora jasno da se odredi u ovim slučajevima i pošalje poruku nulte tolerancije na nasilje i diskriminaciju. Naredni korak je da se pokrene pitanje odgovornosti svih koji promovišu i šire govor mržnje”, smatra Raičević.
Izvršna direktorica Centra za ženska prava podsjeća na ekspoze premijera Milojka Spajića i na njegovo obećanje da će raditi na inicijativi da govor mržnje u Krivičnom zakoniku bude definisan kao posebno krivično djelo.
U skladu sa tim, smatra, bilo bi odgovorno istupiti i ukazati na slučajeve kojima će se ovaj zakon ubuduće baviti.
“Pravovremene reakcije bile bi u skladu sa ostalim ciljevima iznijetim u ekspozeu, među kojima su i mjere za borbu protiv svih oblika diskriminacije i nasilja, a pokazale bi i da je nova vlast spremna da oštro osudi govor mržnje. Što je važnije, to bi bio pokazatelj da su novi politički akteri spremni da grade društvo koje njeguje kulturu dijaloga, promovišu mirnodopsko društvo i dobar politički ambijent. Po sebi, govor mržnje je oblik psihološkog nasilja, koji samim tim što se dešava u javnom prostoru, ostavlja posljedice koje mogu biti gore od onih koje izaziva fizičko nasilje. Imajući u vidu ciljeve predstavljene u Programu rada 44. Vlade, očekujemo od nove vlasti da se jasnije odredi prema govoru mržnje i ojača mehanizme za sankcionisanje. U najmanju ruku, očekujemo da se uvaži reagovanje civilnog sektora povodom ovog problema, a jedan od zahtjeva Centra za ženska prava i Akcije za ljudska prava je i usvajanje strategije za suzbijanje govora mržnje”, kaže Raičević.
Na pitanje da li smatra da su kazne za takva krivična djela blage, sagovornica Dnevno.me navodi da je glavni problem zapravo u izostanku reakcije pravosudnih organa na slučajeve govora mržnje.
“ Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) 2017. Pozvala je Crnu Goru da uspostavi sistem za prikupljanje razvrstanih podataka o zločinima iz mržnje, koji još čeka da bude ustanovljen. Nadamo se da će se ovaj sistem pokrenuti prioritetno po usvajanju KZ. U svojoj dugogodišnjoj praksi smo se susretale sa govorom mržnje koji je imao snažne elemente seksualnog uznemiravanja, koje je novim Predlogom izmjena i dopuna KZ-a, na naš predlog, uvedeno kao posebno krivično djelo kojim se inkriminiše svaki oblik neželjnog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode, kojim se želi povrijediti dostojanstvo nekog lica ili grupe lica, odnosno kojim se postiže takav učinak, a naročito kad takvo ponašanje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće, zastrašujuće, degradirajuće ili uvredljivo okruženje“, objašnjava Raičević.
Stoga, ukazuje i na sporne odredbe Zakona o javnom redu i miru.
“Podaci kojima raspolaže Centar za ženska prava pokazuju da se slučajevi nasilja na osnovu rodnog identiteta i/ili polne diskriminacije uglavnom procesuiraju kao prekršaji prema Zakonu o javnom redu i miru, kao remećenje javnog reda i mira, iako su Krivičnim zakonikom u članu 42a predviđene posebno otežavajuće okolnosti za odmjeravanje kazne za krivično djelo učinjeno iz mržnje ‘prema drugom licu zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti ili zbog odsustva te pripadnosti, invaliditeta, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta’. Prva presuda za zločin iz mržnje, koliko je nama poznato, izrečena je u februaru 2019, sa kaznom zatvora koja je bila dva mjeseca manja od propisane”, navodi Raičević.
Na kraju, ukazuje na stav Evropske komisije da država mora preduzeti hitne mjere na iskorijenjivanju svih oblika diskriminacije, i pozabaviti se i duboko ukorijenjenim društvenim ponašanjem, koje ponižava i diskriminiše, prije svega žene.
“Posljednji je čas da se važnost problema govora mržnje prepozna uz sprovođenje konkretnih mjera kojima će se raditi na prevenciji i iskorijenjivanju”, zaključila je Raičević za Dnevno.me.
foto:PR Centar
