Šezdeset trogodišnji Nikšićanin, Radovan Kovačević, od 2019. godine dane provodi na ulici, ili na tuđim imanjima, a noći u štalama, privremenim objektima, goloj ledini… Odnedavno je njegovo prenoćište podrum u tzv. zgradi s prolazom, u ulici Dragice Pravice. Do tog smještaja vode mračni, dugi uski hodnici, a osim ekipe RTVNK šezdeset trogodišnjeg Radovana, čovjeka bez krova nad glavom, bez bilo kakvih primanja, koji je prekobrojan kaže i u narodnoj kuhinji, posjetio je i Dimitrije Dimitrijević- siromah ali, u nešto boljem položaju od Radovana. On ima sobu u Desetki, pa iako bez prozora i vrata njegov je dom. Njih dvojica prijateljski djele to što im dobri ljudi daruju i razmišljaju koliko u Nikšiću ima praznih stanova i soba, a koliko bezvoljnika kojima je nebo krov.
– Spavam gdje stignem, priča Radovan: “Nemam primanja, ukinuli su mi i materijalno. Ovdje su mi dobri ljudi iz zgrade Pobjede dali da prenoćim u podrumu, donijeli su mi i ćebad, donese poneko i hranu. Nekada boravim kod ljudi kojima nešto uradim, a ja bih volio da imam neki smještaj, da sačekam još nekolike godine da dobijem penziju, jer sam radio u Građevinskom preduzeći,“ priča dok nam pokazuje svoju sobu u podrumu gdje komšija sa drvima za ogrijev, vlagom i mrakom.
Kao većina priča iz sličnog miljea i ova je duga, jer Radovan je radio u Građevinskom, pa u Rusiji, imao je kuću, ali ostao je bez svega. Od 2019. dane provodi na ulici, ili na tuđim imanjima, a noći u štalama, privremenim objektima, goloj ledini… Trenutno jutra dočekuje u podrumu zgrade s prolazom odakle ponešto uradi za dnevnicu, ili kakvo takvo uslovnije prenoćište:
“Zovnu me da iscjepam drva, očistim dvorište, trudim se da zaradim, a dešavalo se da mi ne plate… Dođe čovjeku nekada u životu pa pomisli na ono najgore.”
Na pitanje, pomisli li nekada da je sve moglo biti drugačije Radovan kaže: “Pomislim, moglo je biti.”
Ali, situacija u kojoj se nalazi taj naš sugrađanin ne dozvoljava analizu, već obavezuje na pomoć. Kaže da se obraćao Opštini i Centru za socijalni rad i da je nekada primao materijalno. Iz Centra za socijalni rad, s obzirom na obavezu čuvanja podataka o korisnicima njihovih usluga, jedino su mogli da saopšte da su upoznati sa Radovanovom situacijom te da je Centar, duže vrijeme, radio na njegovom zbrinjavanju u Domu za stare, ali je on to odbio. Materijalno davanje mu je ukinuto, jer nije obezbijedio potrebnu dokumentaciju, što je i Radovan potvrdio. Vrata Centra su, kazali su, za njega kao i svakog kome je potrebna pomoć, uvijek otvorena. A Radovan i Dimitrije, drugari u siromaštvu, najzahvalniji su za vrata koja im širom otvaraju Nikšićani.
-Ima loših ljudi, ali mnogo više dobrih, kaže Dimitrije, a Radovan je pun riječi hvale za Nikšićane koji pomažu nevoljnicima, a kako je on čovjek bez adrese pomažu mu kada ga sretnu na ulici. Sve što bi želio Nikšićanin Radovan Kovačević je krov nad glavom u rodnom gradu, iole uslovniji od podruma i štala. Jer, status beskućnika boli ga, kaže, koliko i siromaštvo.
Sonja Vujadinović
Foto/video: RTNK
