U centralnom dijelu Bokokotorskog zaliva, na jugozapadnim padinama brda Vrmac, u potkrovlju porodične kuće Montića, svoju “mirnu luku” pronašlo je više stotina minijaturnih plovila. Ulicama Tivta osjetan je duh pomorstva, brodogradnje i miris mora, ali pokraj doma Damira Montića uz sve to, dominira i retrospektivna nota.
U svom malom “brodogradilišu”, Montić stvara nevjerovatna minijaturna djela, inspirisana starom dokumentacijom i skicama. Kroz maketarstvo, Tivćanin nastoji da oživi sjećanja i ostvari san svakog pomorca da u svom vlasništvu posjeduje tradicionalne modele plovila.
Maketarstvo je porodična tradicija u kući Montića, te je Damir ljubav prema izradi maketa naslijedio od oca, uz čiju pomoć je, kako kaže, napravio prve korake na putu ka svijetu maketarstva.
“Maketarstvo je trenutno za mene hobi kojim se bavim pored redovnog posla. Ono je umjetnost i za mene predstavlja održavanje tradicije kroz pravljenje nečeg lijepog i dugotrajnog. Nastojaću da svoje znanje prenosim na buduća koljena. Ljubav prema maketarstvu je započela već u veoma ranom dobu, gledajući svog oca kako izrađuje mala remek djela. Od njega sam polako učio zanat, uvidio i naslijedio talenat. Svoju prvu maketu sam napravio kada sam imao oko deset godina. To je bila maketa glisera. Tada sam shvatio da mi se to dopada i ide od ruke, te sam sve više vremena posvećivao hobiju”, objašnjava naš sagovornik.
Dodaje da danas ima dodatnu podršku supruge Kristine koja mu olakšava i ubrzava posao, šmirglajući i pripremajući djelove koje on kasnije sklapa i dovršava.
Ipak, kako ističe, iako je u taj svijet zakoračio sa deset godina, aktivnije se prihvatio posla u osmom razredu osnovne škole, kada je napravio prvi funkcionalni hovercraft.
“Sa hovercraftom sam izašao na državno takmičenje u opštem tehničkom obrazovanju i osvojio prvu nagradu. Profesionalno sam se počeo baviti nakon srednje škole”, kaže Montić za Dnevno.me.
Interesantan podatak jeste da je mlađi Montić do sada napravio više od 40 maketa i više od 100 malih podmornica, koje su “otplovile” u različite djelove svijeta.
“Vodim evidenciju o svakoj izrađenoj maketi i o mjestu gdje se nalazi”, navodi Tivćanin.
Prema njegovim riječima, svaka maketa zahtijeva posebnu pažnju, a u zavisnosti od modela i želje rok za njenu izradu varira.
“Rok za izradu makete zavisi od toga koliko je komplikovana i od njenih dimenzija. Što je maketa veća to ima više detalja i iziskuje više vremena. Recimo, treba otprilike između jednog do tri mjeseca za izradu jedne makete”, ističe Montić.
Na pitanje koja je najmanja, a koja najveća dimenzija makete koju je do sada izradio, Montić odgovara da kada je u pitanju najmanja maketa, onda bi to bila podmornica od 20 cm dužine, klase “Una”. Najveću maketu napravio je sa ocem i to je bila “Liburna”, dužine osam metara – tradicionalna brodica antičkih Ilira. Samostalno, kako navodi, njegove najveće makete su školski brod “Jadran” i “Galeb”, dužine 110 cm.
“Makete na koje se trenutno baziram su primjerci tradicionalnih brodica Jadrana, vojni brodovi Jugoslovenske ratne mornarice i flote Kraljevine Jugoslavije. Sve makete se rade po nacrtima”, kaže sagovornik portala Dnevno.me.
Maketar u razgovoru za naš portal otkriva i kako se snalazi za nacrte. Kaže da ih nabavlja posredstvom drugih maketara, ali i da je primoran nekada samostalno da ih izrađuje.
“Nažalost, do nacrta i dokumenata je jako teško doći, stoga sam primoran da neke izrađujem i sam. Uglavnom se sa ovim nacrtima maketari međusobno pomažu i šalju jedni drugima. Član sam određenih maketarskih foruma i grupa i na taj način uspijem da dođem do nekih od njih”, kaže Montić.
Foto: Instagram
Nacrti su, napominje, povezani sa prošlošću, te posebno ističe značaj poznavanja istorije. “Svaki brod priča neku svoju priču i ima posebnu odliku. Osim samog interesovanja, istorija je i bitna kako bi se maketa što vjerodostojnije prikazala”, naglašava maketar.
Kada je riječ o izazovima, dodaje da je teško nabaviti i gotov materijal, tako da prinuđen na najveći dio materijala pronalazi samostalno.
“Sakupljam razne vrste drveta, sušim i od toga pravim letvice potrebne za izradu. Uglavnom koristim lipu, hrast, mahagon, trešnju, balsu, orah i slično”, objašnjava Montić.
Uprkos tome, smatra da je danas posao znatno olakšan u poređenju sa prethodnim periodom, zahvaljujući novoj tehnologiji koja ubrzava posao.
“Nekada se sve izrađivalo ručno, do najsitnijih detalja. Napretkom tehnologije dolazimo do nastanka određenih mašina koje znatno pomažu u ovom poslu i ubrzavaju ga. Na primjer, posjedujem CNC mašinu koja mi skraćuje posao oko kidanja rebara potrebnih za sklapanje kostura makete, kao i 3D printer za izradu nekih komplikovanijih detalja, kao što je propela. Iako sam osoba koja se i dalje trudi da ostane vjerna tradicionalnom načinu izrade, zarad kvaliteta i originalnosti i to nastojim da prenesem onima koji su zainteresovani da uče od mene”, ponosno kaže sagovornik.
Foto: Privatna arhiva
