Mnogo novinarskih tekstova početo je citatom jedne od najpoznatih rečenica u književnosti „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način“ kojom je Tolstoj počeo roman Ana Karenjina.
Čini se da je ova rečenica najbolji početak za ono kroz šta trenutno prolaze porodice Vukčević i Aćimić, u dva sela na različitim krajevima Podgorice. Kuća Čedomira Vukčevića, u Štekama, izgorela je 15. avgusta do temelja i dan nakon požara on je ekipu „Dana“ dočekao riječima da nema čime da ih posluži, osim da im ubere grožđa, a juče ih je ispod te iste loze sačekao i ponudio sokom uz komentar „mislio sam da ću mnogo bolje istrpjeti, ali dako bude dobro“. Aćimiće, iz Donjih Mrka, koji su bez ičega ostali 17. avgusta smo zvali. Leposava Aćimić kaže da spavaju na poljskim krevetima ispod oraha da im se ne ide od njihove iako potpuno izgorele kuće, ali da su morali kod rođaka kada je počela kiša… Obje ove porodice žive od penzionerskih primanja i bez pomoći neće moći da obnove kuće.
Prema onome čemu svjedočimo odgovor društvene zajednice i humanih ljudi da se pomogne zasad neizostaje, to je ona ista zajednica koja njeguje izreku – ne našla te nenadna.
Leposava Aćimić kaže da su ih obišli zaposleni iz Glavnog grada i da su razgovarali sa njenim sinom kako da pronađu model da im pomognu.
– Sve ove noći spavali smo na poljskim krevetima pod orahom. Rođaci Nikola, Marija i Nino sa njihovim kumom zbog kiše donijeli ključeve od svoje kuće i tu sam smještena. Suprug još ne želi nigdje da ide i stalno je tu oko izgorele kuće. Ni ja nemam snage da napustim kuću u koju sam sa suprugom i djecom tolike godine ulagala. Imamo i stoku tako da ne mogu ići odavde, moram biti tu. Pođem jedino do doktora da previjem opekotine koje sam zadobila u požaru – rekla je Aćimić.
Ona se zahvaljuje komšijama, prijateljima, a posebno građanima koji nude pomoć.
– Javljaju se stalno ljudi koji nas znaju. Nude pomoć ako nam nešto treba. Moji su odmah dali novac u kupili osnovnu garderobu, posteljinu, obuću, ličnu higijenu. Kontaktirali su nas i iz Crvenog krsta. Zahvalna sam svima koji su nas zvali da se interesuju za nas i nudili pomoć – istakla je Aćimić.
Kod Čedomira Vukčevića bila je ekipa Čistoće i uklanjali su izgorele stvari iz kuće. Iako je kiša padala nastavili su da rade sve dok kamion nijesu napunili šutom. Posao će nastaviti i danas.
– Angažovali smo šest radnika koji su sakupili stvari koje su izgorele u požaru. Nijesmo uspjeli sve da završimo tokom smjene pa ćemo posao nastaviti i danas. Veliki je to posao, ali sve ćemo završiti – rekao je Veselin Mijović, iz Čistoće.
Čedomir Vukčević kazao je da radnici Čistoće toliko sa elanom rade da mu je drago što još ima takvih ljudi.
– Dolazili su iz Glavnog grada da vide kolika je šteta i uzeli sve podatke. Vjerovatno će donijeti neku odluku kako može da mi se pomogne. Svima se zahvaljujem. Toliko empatije nijesam očekivao, ali opet i jesam jer u svakom čovjeku negdje čuči „debeo“ čovjek. Malo me emocije ponesu kada govorim o svemu tome. Mislio sam da ću mnogo bolje istrpjeti, ali dako bude dobro. Hvala svima koji su priskočili u pomoć. Čovjek kojeg ne poznajem Željko Keković ponudio mi je stan da ga koristim dok god ne obnovim kuću. Niti ga znam, niti poznajem, svaka mu čast, hvala mu veliko.Kad ovo prođe i sve se smiri pokušaću da nađem način da zahvalim svima – kaže Vukčević.
On će pokušati da opremi kuću od brata i da se tu preseli sa majkom.
– Pokušaćemo nekako da je spremimo jer je nezavršena, a kasnije ćemo vidjeti ako budem mogao da ovu obnovim. Ja sam ne mogu to je sigurno i sve da imam bolje primanje. Vama, kao ljudima koji su prvi došli ovdje, zahvaljujem se posebno. Dolazili su i drugi i svima hvala, ali vaša volja i pristup, to je posebno. Neka vas sreća prati svuda – poručio je Vukčević.
Foto: M. Vujisić/DAN
