Gašenjem poljoprivrednih zadruga na sjeveru Crne Gore tokom tranzicionoh procesa došlo do zatvaranja otkupnih centara i seoskih prodavnica, a raspoloživi objekti i imovina prepušteni su konstantnom propadanju. U međuvremenu, i pored brojnih najava, nije došlo do ponovnog formiranja centara za otkup tržnih viškova iako u strateškim dokumentima posebno mjesto zauzimaju poglavlja koja se tiču razvoja poljoprivrede, proizvodnje zdrave hrane i otkupa ljekovitig bilja i šumskih plodova. Nijedna bivša poljoprivredna zadruga nije stavljena u ponovnu funkciju. Raspoloživa imovina je uglavnom prepuštena propadanju ili je prodata po bagatelnim cijenama.
Poznata poljoprivredna zadruga „Aljo Hot“ iz Gusinja, koja je upošljavala i do 100 radnika i koja je svoje poslovne objekte imala i u Podgorici, poslije višegodišnjeg uspješnog poslovanja prestala je sa radom. Imovina ovog nekad jakog privrednog kolektiva godinama je bila predmet različitih prodaja, ali nikada više nije stavljena u funkciju razvoja Gusinja. Sličnu sudbinu doživjela je i Zemljoradnička zadruga iz Plava koja je svojevremeno pored svog zemljišta i poslovnih objekata, prodavnica i mesara imala i po 1000 ovaca i 500 goveda. Imala je svoj otkupni mljekarski lanac, poljoprivredne mašine…, a u Brezojevicama imala je dva objekta za držanje stoke. Sva ta imovina je zapuštena i u fazi propadanja, a 2006. godine zapaljena je i uništena cijela arhiva koja je svjedočila o uspješnom poslovanju plavske zadruge koja je bila nosilac razvoja. Pomena nema ni od Poljoprivredne zadruge na Murini koja je, pored toga što je imala svoje prodajne punktove, vršila otkup tržnih viškova i šimskih plodova.
– Ovi krajevi su išli naprijed kada su radile zaduge koje su upošljavale značajan broj radnika. Te zadruge su bile nosioci sveukupnog razvoja. Međutim, odjednom sve je to predato propadanju, što je neoprostiva greška. Nažalost, o postojanju tih centara i poljoprivrednih zadruga danas jedino svjedoče ostaci polusreušenih i devastiranih objekata – navodi Milutin Šoškić, bivši radnik zadruge na Murini.
Pomena više nema ni od Poljoprivredne zadruge u Andrijevici. Sa radom je odavno prestala i zadruga u selu Konjuhe, dok su objekti bivših otkupnih centara u većini andrijevičkih sela sravnjeni sa zemljom. Devastirani i oronuli objekati mogu se vidjeti i u mjesnim centrima petnjičke i beranske opštine. Bivši zadružni domovi u Trpezima, Šekularu, Lubnicama, Polici, Buču i drugim mjestima odaju zaista ružnu sliku.
– Ni u jednom mjesnom centru na prostoru beranske opštine još uvijek nije izvršena sanacija zgrada zadružnih domova građenih u doba socijalizma. O tome govori i zgrada zadružnog doma u Šekularu koja je građena pedesetih godina prošlog vijeka. U tom objektu je bila smještena poljoprivredna zadruga, u kojoj je bilo uposleno od 30 do 70 radnika. Zadruga je imala farmu od 500 grla sitne i oko 70 grla krupne stoke. Imala je i svoje voćnjake, pčelinjake, prodavnicu mješovite robe, veći broj objekata u katunima i za ljetnje i za zimske potrebe. Danas od toga ne postoji ništa, a sniježne padavine prije nekoliko godina potpuno su urušile objekat zadružnog doma – navodi mještanin Vesko Davidović.
„Agropolimlje“ raskrčmili pojedinci
Agroindustrijski kompleks „Agropolimlje“ u Beranama nastao je kao dio nekadašnje kompanije podgoričkog „Agrokombinat 13 jul“, koja je počela sa radom 1963. godine. Upošljavajući preko 800 radnika. „Agropolimlje“ je u svom sastavu, između ostalog, imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište.Odlukom Skupštine akcionara DD „Agropolimlje“ od 24.6.1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 pravnih subjekata- akcionarskih društava. Bivši radnici, kao manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju na to da su privilegovani pojedinci poslednjih godina vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, na svoju ruku prodavali raznim kupcima.
Foto: Dan/Darko Jovović
