Tri decenije dug proces borbe za rješavanje stambenog pitanja, zašta su tokom službe od plata odvajali novac u Vojno stambeni fond, nepoštovanje odluke Ustavnog suda od strane Ministarstva odbrane da supruge vojnih penzionera imaju stanarsko pravo nakon smrti partnera, zakidanje prilikom obračuna penzija i nadasve 30 godina dugo ćutanje Ministarstva odbrane, samo su neki od problema koje muče NVO Udruženje vojnih beskućnika, koje u Herceg Novom okuplja 65, a na teritoriji Crne Gore 260 porodica. Predsjednik Udruženja NVO Vojni beskućnici, potpukovnik u penziji Dragomir Rajačić ukazuje da su im ugrožena ljudska, ali i stečena prava.
– Stupanjem na službu u JNA potpisivali smo ugovor sa državom, koja je kao druga ugovorna strana obećavala odmah posao, platu i stan. U Crnu Goru smo došli po naređenju državnog i vojnog vrha, ostavljajući za sobom stanove i stvari. Većina nas je došla ovdje sa suprugama, djecom i dvije-tri putne torbe. Govorim o periodu posljednjeg rata, 1991. godine. Tada država nije dozvoljavala da se naše porodice i mi prijavimo kao izbjegla lica, a to se sada pokazuje bitnim jer kada UNHCR dijeli stanove mi ne možemo da konkurišemo s obzirom na to da nemamo izbjegličku ličnu kartu. Takođe, ne možemo ni da konkurišemo za stanove koje grade opštine, tzv. socijalne ili solidarne stanove za civilne penzionere jer je naših 99 odsto starješina penzionisano sa punim radnim stažom i naša lična primanja prelaze njihova. Znači, kada bismo konkurisali za zgradu koja bi trebalo da se uskoro izgradi u Herceg Novom, mi do 2055. godine ne bismo došli na red – objašnjava Rajačić dodajući da su dodatno ogorčeni jer su 1993, a posebno 1995. godine, njihove kolege koje su imale stanove, imale pravo, ali i obavezu da otkupe stan na način što im se priznavalo odvajanje u vojno stambeni fond u iznosu 6, 2 odsto plate, odnosno da za taj uplaćeni iznos, manje plaćaju stan. Stoga se pravom s pravom pita gdje su onda njihova novčana sredstva uložena u vojno stambeni fond.
– Problem je nastao i prilikom osamostaljenja Crne Gore, jer od tada nam ministarstvo nije dalo nove zaključke za stan, već nam rješenjem djecu izbacuju kao eventualne nasljednike stanarskog prava nakon naše smrti. Onda idu i korak dalje, pošto mi imamo uvećane troškove stanovanja (UTS), odnosno postoji rješenje po kojem se podstanarima davalo po 50 eura za stan. Dakle, ovom obavezom između ostalih, država priznaje da je dužna da nam da stan. No od nas 260 samo 117 prima UTS?! Dakle, država donosi zakonsko rješenje, a onda isto ukida ljudima u penziji – pojašnjava Rajačić. Ukazuje da se ipak najveća diskriminacija ogleda u odluci države, da kada nosilac stanarskog prava premine, supruga gubi i pomenutih 50 eura i pravo na stan.
– Uložili smo žalbu Ustavnom sudu, koji je ovu diskriminatorsku odluku 2016. godine poništio, no u stvarnosti, diskriminacija se i dalje sprovodi od strane Ministarstva odbrane – ogorčen je Rajačić.
Rajačić kaže da neće odustati od svojih zahtjeva te da će se nakon parlamentarnih izbora obratiti premijeru i ministru odbrane i ako ne bude rezultata, vojni penzioneri će usred sezone blokirati granični prelaz Debeli brijeg.
Zid ćutanja
Rajačić tvrdi da im niti jedan od dosadašnjih ministara odbrane nikada nije odgovorio na njihove zahtjeve, a gotovo nestvarnim smatra i ignorisanje odluke Ustavnog suda od strane nadležnih.
– U prosjeku mi u Vojno stambenom fondu po osobi imamo 70.000 eura, bez kamata. Tražili smo da nam isplate taj novac, a da se odreknemo prava na stan. U nekoliko navrata sam se obraćao i Ministarstvu odbrane Srbije. Predlagali smo i da nas isplate od prodaje vojne imovine, kao i da se nas 260 odrekne prava na kvadraturu stana koji nas sleduje i da svi stanovi budu od po 50 kvadrata samo da nam daju zemljište i da Ministarstvo odbrane bude nosilac gradnje. Svaki predsjednik opštine uključujući i aktuelnog Stevana Katića je kazao da će nas osloboditi plaćanja građevinske dozvole i komunalija, ali i ovaj predlog je ostao bez odgovora – objasnio je Rajačić.
Od zgrade samo temelji
Rajačić kaže da je 1995. godine, admiral Milan Zec uplatio Prvoborcu novac za 144 stana, po sistemu ključ u ruke, te da je za 69 stanova bila uplaćena akontacija. Započeta su dva temelja u naselju Topla. No tu se i završila svaka priča. Zgrade nema, a novac je otišao ko zna kud. Rajačić ukazuje i na paradoks da je za imovinu Prvoborca koji je kasnije bio u stečaju, upravo Vojska bila najveći potraživač.
– Ogromna vojna imovina je prodata i zar se od tolike prodaje ili zakupa, nije mogao odvojiti novac za izgradnju novih stanova. Zbog čega vojna lica koja su penzionisana u Srbiji, a žive u Crnoj Gori ne mogu ovdje ostvariti pravo na liječenje i što su sve vojne penzionere zakinuli dva puta po 10 odsto obračunom penzija zbog čega još uvijek tražimo pravdu na sudu – ističe Rajačić.
Izvor, foto: DAN
