Memorijalnim skupom ispred zgrade policije, Centra bezbjednosti Herceg Novi, danas u podne obilježena je 31 godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica u organizaciji Akcije za ljudska prava (HRA), Centra za građansko obrazovanje (CGO) i ANIME – Centra za mirovno i žensko obrazovanje, u prisustvu porodica žrtava zločina i zvaničnika iz Vlade Crne Gore.
“I ovu smo godišnjicu dočekali bez ponovnog otvaranja krivične istrage, bez spomenika i bez dana sjećanja na žrtve”, kazali su izHRA.
Skupu su prisustvovali sin stradalog Osmana Bajrovića, Alen Bajrović, kao i predstavnici Vlade i to predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović i njegov savjetnik Đorđe Radulović, ministar pravde Marko Kovač, ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović, potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj i ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović (predsjednik Bošnjačke stranke), državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Mersudin Gredić, v.d. načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom Slobodan Đokić, i državni sekretar u Ministarstvu odbrane Krsto Perović.
Osim ministra Ibrahimovića, skupu se nijesu obratili drugi zvaničnici Vlade.
Među pedesetak učesnika skupa bili su i ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori, Branimir Jukić, predstavnici Islamske zajednice, Bošnjačkog vijeća, UNDP-a u Crnoj Gori, političkih partija (URA, SDP, SD, Bošnjačka stranka, Liberalna partija), nevladinih organizacija, aktivisti i građani i građanke Herceg Novog. Spisak učesnika je dostupan ovdje.
“Godinama se zalažemo za krivičnu pravdu, za spomenik za žrtve, Dan sjećanja i izvinjenje crnogorske policije. To izvinjenje smo doživeli prošle godine. Drugo nismo. Sve to radimo da se ništa slično ne bi ponovilo – a neće se ponoviti samo ako vlasti svojim djelovanjem odluče da se to ne ponovi. Onda kada s riječi pređu na djela – kada naprave spomenik, proglase dan sjećanja i učine dodatne napore da se ovaj zločin kazni”, navodi se u saopštenju.
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka HRA. Direktorica HRA je na kraju sve prisutne podsjetila i na one koji su prisustvovali memorijalnim okupljanjima i čuvali sjećanje na žrtve ovog zločina, a koji su u međuvremenu preminuli – Zoricu Jovetić, Blaža Krivokapića, Mirsada Kurgaša, Slobodana Pejovića, Radomira Prelevića i Rifata Rastodera.
“Ja stojim danas sa velikim stepenom nelagode. Ne znam da li je nelagoda bila veća kada smo bile same, dolazile i ovdje maltene subverzivno ostavljale cvijeće ili je nelagoda sada kada stojim ispred ovih ljudi iz crnogorske vlasti i govorim, a većina njih je mogla mnogo više da uradi od onog što su uradili konkretno za ovaj zločin i sve druge zločine. Svi koji stoje iza nas, a nisu prvi koji su došli da se slikaju, imaju obavezu da urade, makar za ovaj zločin koji se ovdje desio, da postoji spomen obilježje, da bude krivično gonjenje, da se nađu nalogodavci, i inspiratori i da se žrtve uvaže na način da stalno sve bude javno. U obrazovnom sistemu da bude lekcija o ratnim zločinima koji su se desili u Crnoj Gori, da generacije koje dolaze znaju i da tamo postoje bar tri rečenice o tome šta znači Deportacija,” Ljupka Kovačević, koordinatorka ANIME.
“Mi smo u civilnom društvu jako razočarani odnosom institucija prema ovom ratnom zločinu. Vidjeli smo da ništa nije učinjeno ni za osam godina od kada je donešena Strategija o istraživanju ratnih zločina, kojom se Specijalno državno tužilaštvo (SDT) obavezalo da će preispitati sve slučajeve ratnih zločina procesuiranih pred crnogorskim pravosudnim instancama. Na žalost, i pored promjena u SDT-u nemamo utisak da postoji drugačiji tretman ovih slučajeva, kazala je koordinatorka u CGO-u. Tamara Milaš.
Ja sam Alen Bajrović, sin Osma Bajrovića, kojeg je policija Crne Gore tačnije CB Herceg Novi ispred kojeg se mi sada nalazimo, zarobila u našoj porodičnoj kući u Bjeloj i nasilno ga istrgla iz našeg zagrljaja, moga i sestrinog, i dovela u ovo stratište, u “logor” koji se nalazi ispred nas”, kazao je on.
Nakon toga, ističe, više ništa nisu saznali. J
“Ja smatram da je ovo logor mog oca, da je to stratište u kojem je on najvjerovatnije i završio. Ja postavljam pitanje institucijama Crne Gore šta je uradila sa mojim ocem, gdje ga je ubila i kako je on ubijen?! Tražim od nadležnih institucija da sprovedu pravilnu istragu, pravičnu istragu i da nalogodavce privedu pravdi, izvršioce i sve one koji su sudjelovali u ovom ratnom zločinu koji se desio na teritoriji države Crne Gore”, poručio je Brajović.
On ističe kako je ogorčen na institucije koje nisu dale ni djelić energije kako bi se ovaj zločin rasvijetlio.
“Ja još uvijek nijesam našao posmrtne ostatke svoga oca, pa ćemo zato ove godine, kao i prošle, položiti vijenac na zgradu CB, zato što ja smatram da je to jedini nadgrobni spomenik moga oca,“ Alen Bajrović, sin stradalog Osmana Bajrovića”, kazao je Brajović.
Predsjednik Bošnjačke stranke BS Ervin Ibrahimović pozvao je sve da daju maksimum dabi ostavili ovo obilježje koje je potrebno svima – da nas upozorava, da ne zaboravimo, da se ne ponovi i da budemo svi svjesni koliko su opasna mračna vremena i mračne politike i da ne donose nikom dobro.
“Zato kao potpredsjednik Vlade i predsjednik Bošnjačke stranke poručujem da neću dozvoliti da se ovaj zločin zaboravi, da ću se boriti svim sredstvima da porodice napokon budu na jedan način zadovoljene, ali isto tako i da sve konspiratore ovog strašnog zločina, indikretne i direktne, dovedemo pred lice pravde i da pravda u pravom smislu pobijedi u Crnoj Gori. I na kraju, zadovoljenje pravde je ljekovito za cijelo naše društvo, jer u suprotnom šaljemo strašnu poruku da se zločini u Crnoj Gori isplate”, kazao je Ibrahimović.
Vido Drašković, predstavnik Liberalne partije Crne Gore poslao je kako je naveo, još jedan apel da se na ovom mjestu postavi jedan spomenik koji će podsjećati na te sramne dane.
“Ovog puta želim da kažem da je neophodno da se otkriju počinioci i nalogodavci i da se kazne kako bi duše pokojnika počivale u miru. Još jednom apelujem na lokalnu vlast da se konačno stave u poziciju da rade svoj posao i da na ovom mjestu postave spomen obilježje koje će podsjećati na taj sramni dan. Prolaze dani i prolaze godine ali bol ne prestaje, bol je sve veća. Svaki jecaj ožalošćenih je šamar Crnoj Gori, a svaka suza je mrlja na prošlost Crne Gore. Oštećen je imidž crnogorskog naroda koji je svoju slavu, svoj ponos i dostojanstvo štitio i gradio kroz vjekove plaćajući to životima svojih najboljih sinova a jedna grupa ljudi, malih ljudi na visokim državnim položajima su učinili da se sve to uzdrma i da se na to baci ljaga”, naglašava Drašković.
Iz HRA podsjećaju da, nezvanična, građanska, Crna Gora, već 19 godina, svake godine odaje počast žrtvama ovog ratnog zločina, a ovo je 14. memorijalni skup pred zgradom policije u Herceg Novom, odakle je najveći broj nezakonito uhapšenih civila iz Bosne i Hercegovine izručen vojsci Srpske Republike.
“I ove godine ne dopuštamo da se žrtve ovog ratnog zločina zaborave, zahtijevamo utvrđivanje krivične odgovornosti i dostojan memorijal za žrtve”, zaključuju u saopštenju.
Izvor: CdM
Foto: HRA
