Društvo nije dovoljno svjesno o potrebi da se zaštiti mentalno zdravlje djece, jer se mnoge stvari normalizuju, a na neke se stavlja preveliki naglasak, smatra psihoterapeut Aleksandra Nikčević.
„Kao da se iz jednog ekstrema ide u drugi. Svaka osoba, pa tako i svako dijete vide svoj svijet na drugačiji način. Potrebno je da ih čujemo i osjetimo, kako bismo mogli da budemo tu na način na koji im je to potrebno“, poručuje Nikčević za Dnevno.me.
Priznaje da je u radu sa djecom koja su preživjela neku traumu najizazovnije naći način na koji im se može prići, jer je, prema njenim riječima, ipak psihoterapeut stranac sa kim treba da radi na problemu.
Kao rješenje za podizanje svijesti o važosti zaštite mentalnog zdravlja, Nikčević poručuje da je potrebno zaposliti mnogo više stručnjaka, jer ih nema dovoljno da se posvete svim slučajevima na onaj način kako je to i neophodno.
„Mnogo bolja međusektorska saradnja, škola, domova zdravlja, policije, sudova, centara za socijalni rad, roditelja. Obučavanje svih zaposlenih koji se bave ovim pitanjem. Nekad je problem da nismo informisani pa se pitamo – Šta sad? Ali, tek onda kad se nešto desi“, kaže Nikčević.
Stvaranje odnosa osnova psihoterapijskog procesa
Nikčević je u razgovoru za portal Dnevno istakla da je osnova psihoterapijskog procesa stvaranje odnosa, te je stoga neophodno i slobodno okruženje u kom će dijete imati mogućnost da se iskaže.
Jedan od najbitnijih faktora odnosa djeteta i psihoterapeuta jeste povjerenje, koje, kako kaže, zavisi od djeteta do djeteta.
„Nekad je dovoljno zapaziti kako se dijete osjeća, dati dozvolu da ispolji svoja osjećanja i priča poslije toga sama krene. Nekad je dovoljno samo da ćutimo, i tada se nešto dešava. Procesu je potrebno vrijeme. Svakako se slažem da je bitno raditi na problemu što prije, ali nikako požurivati dok nije vrijeme za to. Znam na terapiji reći klijentima kada kažu da im je žao što nisu došli prije, da su upravo tad kad su došli bilo vrijeme“, ističe Nikčević.
Za psihoterapiju je, kako dalje navodi, potrebna volja i snaga – jer razvoj boli.
„Dok traje psihoterapijski proces, svakom je potrebna podrška, stoga roditelji na taj način obavljaju veliki posao. Oni i prolaze sa djecom kroz jedan vid traume, pa je i njima potrebno vrijeme, podrška i pomoć“, zaključila je Nikčević.
Foto: TVNK
