Jedanaestogodišnji Bjelopoljac Emil Omerović, koji se u ranom djetinjstvu izborio sa opakom bolešću, prije godinu je stigao i do Barselonine golmanske akademije u Budimpešti.
Jedanaestogodišnjeg Emila Omerovića, talenat je već vodio do Barselonine golmanske akademije. No, Emilova priča nije samo ona o vanserijskom talentu, već je poseban i po tome što je sa samo 3 godine dobio najveću i najvažniju životnu utakmicu. Zato je do nedavno želio da bude ljekar, ali je život za njega, sudeći po dosadašnjim uspjesima, priredio drugi put.
„Treniram vec pet godina. Ja sam gledao utakmice i golmane i to me zainteresovalo, pa sam tako sam počeo da branim. Kada sam prvi put bio u Budimpesti to mi se bas svidjelo, veliki grad i da vidim Barselonu i imam tamo novo društvo. Mnogo je bilo treninga, malo je i blo naporno ali sam sve uspio. Tamo ima više šuteva, šuterski trenig i ima dosta rekvizita“, kazao je Emil.
Da Emilov put nije bio ni malo lak, potvrđuje nam i njegova majka. U najranijem djetinjstvu izborio se sa teškim zdravstvenim problemom.
„Rekla bih da je to bila prva Emilova odbrana i to ona najvažnija životna. Ta odbrana je sve nas naučila da cijenimo život. Ovaj put kojim on sad korača je samo jedna nagrada za ono sa čim se izborio u ranom djetinjstvu. Mislim da Emil jeste jedan od primjera, ima dosta i druge djece koja su se suočila sa nekim problemom. Volim da kažem poučena našim iskustvom da je borba teška onoliko koliko si spreman da se boriš. Ne postoji nijedna prepreka pred kojom treba da stanemo. Sva ta prošlost koju smo mi imali ustvari nam je samo jedna lijepa priča za budućnost“, kazala je Emilova majka.
Treneri u Bijelom Polju odmah su prepoznali veliki talenat, pa su dječaka uputili na golmansku akademiju u glavni grad.
Emil danas trenira u dva kluba, Borac iz rodnog Bijelog Polja i Stari aerodrom iz Podgorice. Iako nije jednostavno uskladiti sve obaveze oko škole i treninga talentovani dječak kaže da uz veliki trud svim izazovima odolijeva sa lakoćom.
„Nije bas naporno jer kad imamo nesto važno za školu, ja naučim poslije utamica i odmah sjutra primijenim“, kazao je Emil.
Mnogo toga prošao je ovaj mladi Bjelopoljac za svojih 11 godina, ali uz veliku podršku i roditelja i prijatelja.
„Najveća podrška su mi majka, tata i brat i moji treneri“, objašnjava Emil.
A lijepa priča sudeći po dosadašnjim uspjesima, za Emila tek počinje. I ko zna mozda će za koju godinu baš braniti gol kluba sa Nou kampa.
Foto: Screenshot/RTCG
