Na sajtu parlamenta pet peticija, dvije prešle prag od 6.000 potpisa

Crnogorski zakon ne definiše obaveze Skupštine u vezi sa peticijama koje na sajtu parlamenta skupe dovoljno potpisa da bi bile procesuirane.

Na sajtu crnogorskog parlamenta trenutno je moguće potpisati pet peticija (u elektronskoj formi), od čega dvije imaju više od 6.000 potpisa, što je neophodno da bi eventualno stigle do Vlade – Peticija za usvajanje rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini u Skupštini Crne Gore i Peticija za promjene Pravilnika o medicinskim pomagalima kojim se uskraćuje pravo na senzore adultnim pacijentima oboljelim od dijabetesa Mellitus-a Tip 1.

Skupština odlučuje da li neka tema ispunjava uslove za podnošenje u formi peticije, a sve koje dobiju 6.000 potpisa, nadležni odbor bi trebalo da pretoči u formalnu inicijativu i podnosi Vladi na mišljenje, piše na sajtu parlamenta. Parlament ima pravo da odbije peticiju ako ocijeni da se “ona kosi sa strateškim opredjeljenjima ili ključnim nacionalnim ili spoljnopolitičkim prioritetima Crne Gore”.

E-peticija kojom se traži donošenje zakona, kao i, ako je potrebno, e-peticija koju razmotri nadležno radno tijelo, biće proslijeđene svim poslanicima u Skupštini. Prema Ustavu, pravo predlaganja zakona ima 6.000 birača, preko poslanika koga ovlaste.

foto: skupstina.me

Poslanik koji je član skupštinskog odbora nadležnog za pitanje kojim se bavi određena peticija može to pitanje staviti na dnevni red sjednice odbora.

“Skupljenih 6.000 potpisa zakonski ne obavezuje nijednog poslanika da predloži tu temu, niti definiše vremenski rok do kad on to mora uraditi”, kazali su “Vijestima” iz parlamenta. Ovo pitanje bi, objašnjavaju, trebalo da bude sadržane u zakonu o Skupštini, kada on bude donesen.

Na sajtu Skupštine se navodi da je u 2023. godini podnijeto 40 peticija, od čega 22 nisu skupile dovoljno potpisa, 14 nisu bile u nadležnosti parlamenta, tri su u obradi, a jedna je razmotrena.

Od nastanka ovog servisa, prag od 6.000 potpisa su, osim dvije aktuelne, prešle četiri peticije – peticija za poboljšanje uslova života za djecu i lica sa posebnim potrebama, za povećanje zatvorskih kazni za djela protiv polnih i seksualnih sloboda, za zabranu TikToka u Crnoj Gori i za spas Instituta “Dr Simo Milošević”.

Ipak, jedino je peticija za spas Instituta razmatrana na nadležnom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

“Peticije za mnoge prvi korak u nekom vidu aktivizma”

Koordinatorka programa Demokratizacija i evropeizacija u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Mira Popović Trstenjak, kaže da je teško ocijeniti zašto je samo jedna peticija razmatrana.

“Nesporno je da u demokratskom društvu, kome u načelu težimo, građanskim inicijativama mora biti posvećena dužna pažnja, naročito ako se radi o inicijativama koje su od značaja za život i zdravlje ljudi. Uostalom, primarna, iako kod nas često zaboravljena, obaveza donosioca odluka jeste da rade u cilju unapređenja života građana, ali i da uvažavaju sve one koji su izdvojili vrijeme da kroz neki oblik građanskog aktivizma, a jedan od njih jesu i ovakve peticije, pokušaju doprinijeti rješavanju nekog problema”, ocjenjuje ona.

U Centru za građanske slobode (CEGAS) smatraju da peticije mogu biti svrsishodno sredstvo za učešće građana u kreiranju javnih politika, ukoliko bi postojala obaveza da se o njima raspravlja i u krajnjem odlučuje, nakon što se skupi dovoljno potpisa.

“Nadležni i odbori moraju raspravljati i odlučivati o peticijama u razumnom roku, koji bi valjalo precizirati, kako ne bi dolazili do situacije da čekamo u nedogled”, konstatuje Jovana Božović iz ove organizacije.

Popović Trstenjak smatra da ignorisanje napora građana djeluje nesumnjivo obeshrabrujuće i dodaje da empirijski podaci to potvrđuju.

“Naime, naše nedavno predstavljeno istraživanje, u okviru M’BASE projekta, ukazalo je da je građanski aktivizam u padu u odnosu na isto takvo istraživanje koje smo sproveli 2021. godine, uz priličan rast kod onih koji ne vjeruju da bi njihova akcija bilo šta promijenila, što je refleksija iznevjerenih očekivanja”, objašnjava ona.

Popović Trstenjak ističe da je potpisivanje peticije za mnoge prvi korak u nekom vidu aktivizma, a da, ako građane tu sasijeku, to nije podsticajno za dalji razvoj aktivizma.

“Gubi se smisao peticija koje nakon ogromne mobilizacije javnosti ostaju negdje u fiokama donosilaca odluka bez ikakve povratne informacije. Ne mora svaka peticija biti usvojena, ali je elementarni red da ukoliko formalno-pravno zadovolji uslove o njoj bude organizovana rasprava”, smatra ona.

Božović kaže da se smisao peticija ne gubi nepostojanjem zakonskog okvira da nadležni odbor o njima raspravlja kada se skupi dovoljan broj potpisa, jer je njihovo postojanje nužno.

Ipak, saglasna je sa Popović Trstenjak da odlučivanje o njima treba da postane zakonski obavezno u jasno postavljenom roku.

“Sve drugo je prolongiranje, pravna nesigurnost i stvaranje nepovjerenja u ovaj institut od strane građana, kojima je je namijenjen”, ističe ona.

Božović ocjenjuje da građani nisu dovoljno edukovani o modelima neposrednog učešća u odlučivanju, kao što su peticija, građanska inicijativa, model “slobodna stolica”, zbor građana, mjesni i opštinski referendum, da ti pravni mehanizmi nisu dovoljno dobro razrađeni kroz zakonski okvir, ali i da ih nadležne institucije ne podstiču onako kako bi trebalo.

Aktivne tri peticije na sajtu parlamenta

Što se tiče peticija koje je još moguće potpisati, jedna predlaže mjere racionalizacije budžetskih sredstava za visoko obrazovanje. U objašnjenju ove peticije navodi se da je neophodno spriječiti duplo finansiranje istih studijskih programa, osnivanje duplih javnih institucija, kao i da je potrebno sve javne ustanove visokog obrazovanja uvesti pod okrilje državnog univerziteta.

Druga se odnosi na ukidanje deponije “Mostina” u Rožajama, jer, ističu njeni inicijatori, ona ugrožava zdravlje 10.000 ljudi.

Posljednjom peticijom se zahtijeva izglasavanje Rezolucije o komunističkim zločinima u Crnoj Gori. Njeni inicijatori, pozivajući se na rezoluciju Evropskog parlamenta, zahtijevaju istraživanje zločina, suzbijanje simbola, uključivši i imenovanje javnih površina i institucija prema nosiocima vlasti iz tog perioda i uspostavljanje kulture sjećanja kroz obrazovni, kulturno-naučni i svaki drugi vid državne politike.

Foto: Skupstina.me

Prijava
Obavijesti o
0 komentara
Umetnuti fidbek
Vidi sve komentare
NIKŠIĆ PROGNOZA

Table of Contents