Primjer mještana dijela Vraneša, koji gravitiraju Mjesnoj zajednici Galica svjedoči o lošem odnosu nadležnih prema udaljenim područjima bjelopoljske opštine. Zbog toga Dejan Čabarkapa, jedan od mještana tvrdi da je seljačka muka pregolema, a jedan od većih problema im je loša putna infrastruktura. Do sela na ovom području bilo je skoro nemoguće doći i uzalud su se u više navrata za pomoć obraćali lokalnoj upravi i nadležnim državnim institucijama. Druge im nije bilo osim da se dogovore i saniraju dio puta prepun udarnih rupa. Ova dionica duga sedam kilometara svojevremeno je bila asfaltirana, a danas je, kako ističu mještani, gora od bilo od svakog makadamskog, piše Dan.
– Nebo začas prekriju modri oblaci, naiđe voda, udare potoci i sav rad i muku odnesu u i onako ostavljena i zapuštena imanja. Nema tu mnogo pomoći, seljaku samo ostaje da od muke baci kapu od zemlju i da se za glavu uhvati žuljevitim rukama – kaže Čabarkapa.
Tako po ko zna koji put grčevito brane svoj opstanak na svojim ognjištima mještani sela Vukanovića, Sokolca, Brda, Pisane Jele i ne bi im bilo teško da se brane, kako navode, od nekih osvajača, nego se „brane od sopstvene opštine, sopstvene države“.
Putni pravac Tomaševo – Sokolac svojevremeno je presvučen asfaltnim zastorom i tada se činilo da otvara budućnost ovih sela, a zapravo je otvorio put koncesionarima koji preko dvadeset godina eksploatišu prirodna bogatstva ovih krajeva, pritom uništavajući putnu infrastrukturu. Mještani su sve to mogli samo nijemo da posmatraju.
– O još težim greškama koje je država u novijoj istoriji pričinila selu i seljacima dosad je bezbroj puta ispričano. I kad su god mještani blokirali teške mašine, upravo su osuđivani i procesiurani, državi je izgleda državi preči profit nego ljudi i njihov opstanak na ovom području – kaže Čabarkapa.
Ističe i da je u područnom odjeljenju Sokolac prije deset godina školu pohađalo dvadesetak učenika.
– Nije li to bio dovoljan podstrek opštini da ulažući u putnu infrastrukturu pomogne vrijedne domaćine sela Sokolac. Da pomognu ljudima koji su sa svojih deset prstiju formirali domaćinstva, osnovali porodice i ostali na selu, održali školu bez ičije pomoći. Moglo se makar toliko očuvati sedam kilometara asfalta – naglašava on.
Naglašava i da smo konačno postali pravna država i zakon ne bi trebalo da se krši kada treba da se zaštiti seljačka muka.
– Pitanje je može li sistem da zaštiti mještane od par koncesionara i omogući im bolje uslove života. Je li u redu da mještani ionako uskraćeni brojnih pogodnosti odvajaju novac od penzije, dječjeg dodatka, socijalnog dodatka, da bi koliko-toliko popravili putni pravac Tomaševo- Sokolac i ostali na svojim ognjištima. Kojim putem koračamo. Putem nestanka ili putem opstanka, zaključite sami. Zahvalan smo svima koji su učestvovali u donaciji i požrtvovanju da opet možemo kući prići, ali kubici šume će i dalje nekontrolisano odlaziti – kaže Čabarkapa.
Uloženo skoro 15 hiljada eura
Predsjednik Mjesne zajednice Galica Vukoman Krgović zahvalan je mještanima, ali i, zavičajcima koji su učestvovali u prikupljanju donacija da se ovaj putni pravac osposobi za saobraćaj. Naglašava da je u kompletan posao uloženo skoro 15 hiljada eura i da osim mještana niko nije dao ni centa.
– U akciji koja je ličila na one nekadašnje radne akcije učestvovalo je više od 50 mještana. Svi smo složno odradili posao i popravili udarne rupe od Slijepač mosta do Sokolca, u dužini od sedam kilometara. Nadamo se da će ove godine ovo što smo uradili odoljeti vremenskim uslovima i koncesionarima, a da će lokalna uprava konačno smoći snage da postavi novi asfalat – kaže Krgović.
On dodaje da su lokalnoj upravi olakšali posao, završili kompletan posao pripreme puta. I da sad samo treba postaviti asfaltni zastor.
Izvor, foto: Dan
