U 11. nedjelju po Pedesetnici, na praznik Prepodobnomučenika Dometija i Poprazništvo Preobraženja Gospodnjeg, 20. avgusta 2023. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki Metodije služio je sa sveštenstvom Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Župskom manastiru.
Pred početak svete službe Božje, Vladika je u prvine monaškog obraza obukao poslušnicu Jelisavetu.
Obraćajući se riječima arhipastirske besjede sabranim vjernicima, mati igumaniji i sestrinstvu manastira, Preosvećeni Episkop Metodije je kazao da kad smo na Liturgiji, bili fizički prisutni ili ne, uvijek smo u sabornosti i zajedno gdje god da se nalazimo.
„Kad se molimo Hristu Bogu našem osjećamo punoću te zajednice, bez obzira da li smo u tom trenutku fizički blizu sa onima koji su nam bliski i duhovno. U svetom Jevanđelju smo čuli jednu priču koja je, zapravo, srž naše vjere i jedno od imena Božjih. To je priča o praštanju, jer bez praštanja, kaže Hristos na kraju te priče o ona dva dužnika koje je pozvao da mu vrate ono što su mu bili dužni, i kako Gospod oprašta, kao onaj kome je Gospod 10 hiljada talanata oprostio, a taj talant kad se preračuna u vrijednosti monete današnje koju mi koristimo, to su milijarde evra mu je oprostio, a to smo svi mi ovdje pojedinačno i svi pripadnici ljudskog roda kroz svu istoriju. Kad je izašao, padnuvši na koljena i ištući milost jer je trebalo ne samo on, nego i sve što je imao da padne u ropstvo i da propadne, prvog na koga je naišao a ko mu je dugovao nekakvih sto dinara, što je u današnjoj protivvrijednosti mizeran iznos, a kad ga je ovaj molio da ga makar pričeka da mu vrati on je rekao da neće da ga čeka nego će ga baciti u tamnicu“.
„Svi mi kroz svoj život, kad porazmislimo i presaberemo se, ne možemo ni izbrojati koliko smo Gospodu dužni. Čak i da nismo ništa u životu zgriješili, dužni smo Mu sve što imamo i sve što nam je dao i mi Mu to nikada i ničim ne bismo mogli uzvratiti jednakom mjerom, ni približno. A onda Gospod kaže: Ako hoćete da se spasite i da budete dio zajednice ljepšeg svijeta, zajednice u kojoj važe drugačiji principi i načela od ovih koji trenutno važe u ovom svijetu, onda morate biti spremni da oprostite, jer u kojoj mjeri mi oprostimo onima za koje mislimo da nam nešto duguju, u toj mjeri će Gospod oprostiti nama grijehe naše“, rekao je Vladika.
Dodao je da, pošto je to jedan nevjerovatan maskimalizam koji Gospod daje pred nas, jer mi po svojim slabostima i ljudskoj prirodi, ne možemo učiniti ništa bez pomoći Božje, mi treba samo da se molimo Bogu da nam pomogne da dođemo u to blagodatno stanje da oprostimo drugima za koje mislimo da nam nešto duguju.
„To je u stvari cijela filozofija našeg života da se molimo Bogu da nam da snage i da osjetimo NJegovu blizinu i NJegovo prisustvo kada ćemo shvatiti koliko smo, ne samo grešni i nedostojni, nego koliko mi NJemu dugujemo. Ima u Jevanđelju u onim događajima kada apostoli shvate u pojedinim trenucima da je Hristos, Koji im je toliko blizak bio, kad vide NJegovu silu, moć i slavu kao što smo juče proslavljali Preobraženje Gospodnje gdje se On u slavi preobrazio, ljudska priroda tada sagledava svu svoju nedostojnost i nesavršenost i padamo na koljena i govorimo: Idi od nas, Gospode, jer mi smo grešni ljudi. U toj mjeri u kojoj mi sagledavamo koliko smo grešni i nedostojni, to je mjera našeg osjećanja prisustva Božjeg. Samo tada ćemo moći da oprostimo drugima ono što i lično imaju prema nama, a i kolektivno što imaju prema nekoj našoj bližoj, užoj ili široj zajednici“, kazao je Vladika Metodije.
Naveo je da će danas, posle Liturgije, ići na Krnovo gdje je 1944. godine pobijeno više od 300 mladića bez suda i presude, nemilosrdno su pobijeni i surovo, a bez prava na grob.
„Čak su bile straže postavljene da zabrane, a pošto su svi koji su pobijeni bili uglavnom iz plemena Crne Gore, zabranjeno je bilo i njihovim srodnicima da dođu i da ih ponesu kako bi ih sahranili. Onda su oni plitko zakopani, pa je čak voda, pošto je to u vrtačama bilo, iskopavala njihove kosti i raznosile ih zvjerinje i životinje. Ostale su na jedan tužan i nesrećan način nesahranjene i razasute svuda po toj divnoj i blagoslovenoj planini Krnovu. I upravo idemo danas, kada nas priprema Jevanđelje da dođemo na to mjesto stradanja, da sagledamo svu našu grozotu, lično i kolektivno, ali i da molimo Boga da nam da snage da opraštamo, jer bez toga ne možemo više ni koraka učiniti naprijed u našem životu, i pojedinačnom i zajednice naše kao narod, ne možemo imati nikakvog napretka ako ne budemo bili spremni da praštamo, makar da imamo dobru volju i da molimo Boga da nam da snage da to učinimo“, poučavao je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
