Politika odavno upravlja cijelim društvom, a obrazovanje nije izuzetak, jer rigidnim režimima ne odgovaraju obrazovani građani sa etičkim principima kojima ne mogu da upravljaju, ocijenila je za “Vijesti” profesorica Univerziteta Crne Gore (UCG) Biljana Maslovarić.
“Obrazovni sistem počiva na dva važna stuba – vaspitanje i obrazovanje. Kad imate obrazovanog čovjeka sa etičkim principima, takvim teško možete upravljati. Rigidnim režimima i nedemokratskim društvima odgovara intelektualna i etička zapuštenost. Mi smo to pokazali – crnogorsko društvo ima problem sa znanjem. Ima problem i sa vaspitanjem”, kazala je Maslovarić.
“Vijesti” su krajem avgusta objavile upitnik, čiji je cilj bio ispitivanje stavova građana o tome koliko politika ugrožava obrazovanje u Crnoj Gori, ko je odgovoran za takvo stanje, da li su obrazovni zakoni u službi partija na vlasti.
Na upitnik je odgovorio 241 građanin/građanka, a 201 smatra je da je sistem obrazovanja ispolitizovan, 33 da nije, dok sedam nema stav.
Da je obrazovni sistem obojen politikom kroz zakone koji se donose smatra 160 građana, 47 ocjenjuje da to nije tako, dok 33 nema stav.
Čitaoci “Vijesti” dominantno percipiraju Ministarstvo prosvjete kao odgovorno za upliv politike u vaspitno-obrazovne ustanove, ali i direktore, školske odbore i nastavnike. Da i roditelji doprinose takvom stanju smatra 40 čitalaca “Vijesti”.
Kupovina socijalnog mira, marginalizovanje stručnih
“Ovo stanje traje, još od devedesetih godina, kada je došlo do promjene paradigme u svim segmentima, a obrazovni sistem je usisao u sebe i nastavio da živi. I kamo sreće da je nastavio da živi, nego je dobio najgore lice koje postoji”, kazala je “Vijestima” profesorica Maslovarić.
Prema njenim riječima, jednopartijska podobnost se vratila kao višepartijska koja se ponovo preselila u u jednopartijsku – pripadnost partijama na vlasti.
“Devedesetih godina se napravio paralelni obrazovni sistem – privatna spremanja. Nekada su privatni časovi bili karakteristični za srednju školu i tek nekoliko predmeta i disciplina, a sada djeca imaju dopunsku privatnu nastavu još od prvog razreda osnovne škole”, naglašava profesorica Maslovarić.
Njena pretpostavka je da se na taj način čuvao socijalni mir.
“To što je niska plata u školama se kompenzovalo kroz žmurenje, na način što su roditelji plaćali nekim nastavnicima da drže dodatne časove. Žrtvovana su djeca, jer oni provedu osam sati u školi, pa idu na neko spremanje, pa su opet u školi, a kad dođe PISA test, oni ne znaju ništa”, ističe Maslovarić.
Ona smatra da ne treba ukidati privatne časove, već da tu oblast treba urediti.
“Jesam za to da postoje platni razredi, jasni kriterijumi za plate nastavnika, da prepoznamo ljude koji znaju, koji se trude, koji našoj djeci pružaju najbolje od sebe. Jesam za to da se privatni časovi regulišu propisima. Ko drži privatne časove treba da plaća porez. Ako radi u državnoj školi, ne smije da drži privatne časove”, poručuje Maslovarić.
Ona je ocijenila da su mnogi razlozi doveli do toga da krovne obrazovne ustanove budu “zatrovane” političkim kadrovima.
“A stručni su bili marginalizovani do tačke kad su ih natjerali da napuste sistem. Zašto? Zato što je na cijeni bila politička podobnost najgore vrste”, objašnjava Maslovarić.
Ima li kupljenih diploma u obrazovanju?
Maslovarić je upozorila na to da priča o kupljenim diplomama u sistemu, pa ni obrazovnom, još nije zatvorena.
“NVO saopštavaju da se radi o oko 30.000 ljudi koji su kupili papir. Dobro je zvučalo kada je ministarka (Anđela Jakšić Stojanović) rekla da će se obračunati sa tom pošasti. Obećala je da će biti proverene diplome u obrazovnom sistemu. Odgovor na to pitanje bi bio blagotvoran za društvo i sigurnost. Snaga institucije, ali i konkretno ministarke, pokazala bi se kad bi ovaj proces bio doveden do kraja. Očekivala bih od ministarke da napravi taj korak i kaže: ‘U obrazovnom sistemu od predškolskog do srednje škole ima toliko i toliko lažnih diploma’ i da vidimo reperkusije toga”, ukazuje profesorica Malovarić.
Indikativno je, smatra ona, što se ta priča zatvorila ili bar javnosti nije poznat epilog.
“Ljudima, koji već rade sa kupljenim diplomama, potrebni su novi takvi ljudi kako bi sačuvali pozicije. Dok dođu do ovih prvih koji su švercovali diplomu, u međuvremenu se primilo još takvih koji sada služe kao štit”, objasnila je Maslovarić.
Imamo sve, a ne primjenjujemo ništa
Maslovarić podsjeća da je reforma obrazovanja pokrenuta 2001. godine, ali da mnoge ideje nikada nijesu primijenjene.
“Taj proces je donio ideje o tome da potpunoj promjeni obrazovnog sistema: da dobije novo lice, da se demokratizuje, da se decentralizuje. To što je napisano Knjizi promjena prije više od 20 godina i danas je aktuelno. Ali, za nama je dug period nepoštovanja sjajnih ideja”, navodi Maslovarić.
Slična je, kaže, situacija i sa zakonima koji se donose.
“To što nam fali neki zakon je manje problematično od toga što se oni koje imamo ne primjenjuju. Dakle, kada je obrazovni sistem u pitanju, mi imamo klasična Potemkinova sela – imamo školske objekte, đake, nastavnike, roditelje krovne institucije. Sve imamo, ali nam sistem ne radi”, kazala je Maslovarić.
Naglašava da su sistemu obrazovanja potrebne korjenite promjene, jer kozmetičke više nijesu dovoljne.
“Prije 12 godina, 2012, rađena je evaluacija. Analizirali udžbenici, nastava, čas… Istraživanje je bilo zaista obimno, a nakon tih rezultata moglo se kozmetički djelovati, moglo se napraviti fino podešavanje sistema, ali tadašnje vlasti nijesu tim htjele da se bave, pa se to nije desilo”, kaže ona.
Maslovarić smatra da se, sa svakim novim ministrom, sistem obrazovanja krunio.
“Nekadašnji kvalitet se polako topio, nada je izgubljena… Državna nagrada Oktoih nam je isprljana. Sad su svi najbolji nastavnici”, naglašava profesorica Maslovarić.
Kad su krivci u pitanju, kaže ona, vrtimo se u krug.
“Ako pitamo direktora, on će reći da su nastavnici krivi. Ako pitamo ministre, oni će reći da su krivi direktori. Ako pitamo roditelje oni će reći da je nastavnik kriv. A stanje je slično i u regionu. Loše je i u cijeloj Evropi. Ali šta je u Evropi dobro? Oni imaju čvrst sistem obrazovanja i kad nastupe problemi. Bore se za njegov kvalitet, stalno ulažu u ljude, promjene da bi škola odgovarala potrebama društva, djeci…”, objašnjava Maslovarić.
Možemo i moramo bolje
Reforme, navodi profesorica Maslovarić, u Crnoj Gori uvijek počinju sa predškolskim obrazovanjem.
“Tvrdim da je taj segment našeg obrazovanja najbolji. Baš kao i prvi ciklus u osnovnim školama. Svi koji se bave obrazovanjem znaju da dok stignemo do drugog i trećeg ciklusa osnovne i srednjih škola, iscrpimo elan sa kojim smo krenuli u reformu. Čekam dan da se desi ministar koji će reformu obrazovanja krenuti od šestog razreda osnovne škole i ići prema srednjoj. U jednom trenutku, naravno, treba uključiti i najmlađe. Kod njih ima najmanje rada”, kaže Maslovarić.
Podsjetila je da su hiljade nastavnika, od Herceg Novog do Pljevalja, prošli edukacije za “Step by step” i program “Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje”.
“Šta je država uradila tada? Država je očekivala da će se provući kroz rad civilnog sektora, konkretno Pedagoškog centra Crne Gore, i da će se tako zamaštrati stvari”, prisjetila se Maslovarić.
Poručuje da je, ipak, optimista da će obrazovanje ipak doći do mjesta koje mu pripada.
“Odakle crpim optimizam? Ništa se u Crrnoj Gori ne dešava, što se nije desilo nekada u drugim društvima. Ja znam da mi možemo vrlo brzo, kao mala zajednica, da se promijenimo. Kada istinito razgovarate sa svojim kolegama, kada ih naučite nešto, kada im date neko znanje, kada vam vjeruju. Oni ne vjeruju ovima koji su na čelu ministarstva, nego ih je i dalje strah”, zaključila je Maslovarić.
Foto: Vijesti/Boris Pejović
