Ljetnje računanje vremena ove godine počinje 30. marta. To znači da će se tog dana u 2:00 poslije ponoći pomjeriti sat na 3:00, odnosno za jedan sat unaprijed.
Ljetnje računanje vremena, kao i zimsko, svake godine izaziva dosta pažnje, iako se danas sve uglavnom odvija automatski, pa ne moramo brinuti o pomjeranju kazaljki na satovima. Ipak, prelazak na ljetnje računanje vremena može uticati na naše svakodnevne aktivnosti, kao što su saobraćaj, san i poslovni planovi. Takođe, poznato je da promjena vremena može nositi određene zdravstvene rizike, kao što su problemi sa snom, umor i smanjenje produktivnosti u danima nakon pomjeranja sata.
Iako se često govori o mogućnosti ukidanja pomjeranja sata, trenutni raspored nas i dalje drži u ritmu sa dvije promjene godišnje — na proljeće i na jesen. Ljetnje računanje vremena započinje krajem marta, ali tačni datumi se svake godine mijenjaju. Ove godine, dakle, sat ćemo pomjeriti unapred 30. marta u dva sata ujutru, što znači da ćemo izgubiti sat vremena sna, ali će večeri postati duže.
Za razliku od toga, na zimsko računanje vremena vraćamo se 26. oktobra, kada ćemo sat pomjeriti unazad – sa 3:00 na 2:00 ujutru. Tada ćemo dobiti sat vremena sna, ali će dani biti kraći.
Istorija promjene vremena:
Pomjeranje vremena uveo je Bendžamin Frenklin 1784. godine, kao dio plana za uštedu energije, smatrajući da će ljudi u ljetnjim mjesecima trošiti manje svjetla i energije ako iskoriste više dnevne svjetlosti.
Međutim, ozbiljnija primjena ljetnjeg računanja vremena započela je u Prvom svjetskom ratu, kada su mnoge evropske zemlje, uključujući i Veliku Britaniju, usvojile ovu praksu kako bi uštedjele energiju tokom rata.
Ljetnje računanje vremena prva je uvela Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedjelja kasnije i Velika Britanija.
Obje su tada bile u jeku Prvog svjetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svetlost, a sačuvaju ugalj.
Sljedeće godine to je uradila Rusija, a 1918. i Sjedinjene Američke Države. Ipak, u mirnodopskim uslovima to nije zaživjelo u Americi.
Pod pritiskom farmera, američki predsjednik Vudro Vilson ubrzo je ukinuo ljetnje vreme, navodeći da se zemlja ponovo vraća „Božjem vremenu“.
U Drugom svjetskom ratu, ljetnje računanje vremena je ponovo postalo obavezno, a nakon rata mnoge zemlje nastavile su sa njegovom primjenom.
U Sjedinjenim Američkim Državama, praksa ljetnjeg računanja vremena postala je obavezna 1966. godine Zakonom o standardnom vremenu, dok su evropske zemlje to uvele u periodu nakon 1970-ih.
Danas, mnoge zemlje širom svijeta i dalje primjenjuju ljetnje računanje vremena, dok neke zemlje, poput Rusije, Argentine i Japana, nisu usvojile ovu praksu.
Zanimljivo je da postoji sve više debate o tome da li je pomjeranje vremena još uvijek korisno, jer se pokazalo da u nekim slučajevima više donosi štete nego koristi, posebno zbog njegovog uticaja na zdravlje.
Foto: elements.envato
