Život u malim sredinama za LGBTIQ osobe gotovo uvijek znači krupnije i specifinije teškoće, u odnosu na one koje bi ih dočekale u većim gradovima. Njihova svakodnevica, kažu sagovornici “Vijesti”, obilježena je stalnim strahom, intenzivnijom diskriminacijom i osudom, vidljivijim nedostatkom podrške.
Pritisak tradicionalnih i patrijahalnih normi u malim sredinama dodatna je prepreka na putu ka poštovanju osnovnih ljudskih prava bilo koje marginalizove grupe, a naročito LGBTIQ osoba. Što dalje od Podgorice, dalji je i put do dostojanstvenog života bez osude, straha i nasilja…
Programska direktorica LBGT Foruma progres Milica Špajak za “Vijesti” kaže da je odrasla u Kolašinu, pa razumije i izazove sa kojima se suočavaju marginalizova grupe van Podgorice.
“U manjim gradovima i ruralnim područjima Crne Gore i dalje je prisutna stigma prema različitostima, uslovljena ustaljenim tradicionalnim i patrijarhalnim normama, gdje društveni pritisak ‘da se uklopiš’ nadjačava pravo na sopstveni identitet. Za mnoge LGBTIQ osobe to najčešće biva život u tišini, na konstantnoj ‘klackalici’ od osude do straha od nasilja”, objašnjava ona.
Kada je riječ o bezbjednost LGBTIQ osoba, posebno onih sa sjevera Crne Gore, podsjeća Špajak, stanje pogoršava činjenica da nemaju pristup osnovnim resursima i servisima pomoći i podrške (savjetovališta, psihološka i socijalna podrška, dnevni centri…) To, kaže, stvara jači osjećaj izolovanosti i otežava kvalitet svakodnevnog života.
“Na osnovu iskustva naše organizacije, članovi zajednice u tim sredinama se često osjećaju kao da su ‘prepušteni sami sebi’, u konstantnom strahu da će ukoliko potraže pomoć, izložiti ne samo sebe, već i svoje porodice. LGBT Forum progres već godinama radi na ‘decentralizaciji’, odnosno fokusiranju aktivnosti na LGBTIQ osobe koje žive i van Podgorice i nemaju pristup ključnim resursima i servisima. Smatram da smo dosadašnjim obukama policijskih službenika/ca, zdravstvenih i socijalniih radnika/ca, nastavnog kadra…, bar djelimično omogućili da LGBTIQ osobe iz manjih sredina prepoznaju ‘osobe od povjerenja’ u institucijama sistema, kojima mogu da se obrate za pomoć i podršku”, kaže Špajak.
U odnosu na prije 10 godina, prema njenim riječima, postignut je značajan napredak, ali je do poštovanja ljudskih prava LGBTIQ osoba dug put. Fokus LGBT Foruma porgres, objašnjava ona, ostaje na “osnaživanju pojedinaca, povezivanju zajednice i institucija, pružanju podrške porodicama, kao i podizanju svijesti javnosti kako bismo smanjili i te kako prisutnu stigmatizaciju i strah”.
Zakoni i planovi malo znače bez svijesti
Zakoni do sada, kako kaže psihološkinja Katarina Puletić, nijesu obezbijedili, kad je rječ o poštovanju ljudskih prava, dobro stanje “na terenu”.
Sagovornica “Vijesti” objašnjava da “s obzirom da smo postali izuzetno tolerantno društvo na svaki vid nasilja, ono je poprimilo različite oblike i pod plaštom svakodnevnice nekada ostane neprimijećeno”.
“Unapređujemo zakonsku regulative, ali postavljam pitanje koliko zapravo radimo na razvoju svijesti. Razvoj svijesti, pored poštovanja prava iz domena zakona, znači i uvažavanje bića kao takvog. Svakom je postojanjem pripalo pravo na uvažavanje ličnosti. Položaj svih ranjivih grupa u malim sredinama, a i generalno u cijeloj Crnoj Gori, nije na nivou države koja pretenduje ulazak u EU. Smatram da dok se god kao društvo samo i jedino oslanjamo na formalno ispunjene uslova nećemo mnogo postići. Legislativa i planovi jesu mnogo važni, međutim ako ostaju samo kao spisak želja onda njihovo donošenje samo po sebi ne rješava mnogo”, upozorava ona.
Puletić navodi da “promjena ne kreće od planova, već od pojedinca”, te ocjenjuje kako se LGBTIQ osobe u manjim sredinama jače i intenzivnije suočavaju sa diskriminacijom, a kako krupan izazov u tom smislu prepoznaje nedostatak savjetovališta ili sigurnog prostorora.
“Nerijetko pritisak porodice i lokalne zajednice pojačava osjećaj izolacije, dok su prijetnje nasiljem i govor mržnje česti, a mogućnosti za prijavljivanje i rješavanje takvih stvari ograničene. Ponavljam, ovaj problem dijele svi oni građani koji se po bilo kom osnovu nalaze na margini. Ako na taj momenat dodamo društvo okupirano stereotipima i predrasudama, imamo stanje baš kako jeste”, kaže psihološkinja.
Neprihvatanje od porodice jedan od najvećih problema
Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava tvrde da su prilikom izrade Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba u Crnoj Gori (2024-2028) identifikovali ključne problem tog dijela populacije.
Istraživanje koje je sprovedeno među LGBTIQ osobama pokazalo je, objašnjavaju iz Ministarstva, “da su glavni problemi sa kojima se suočavaju neprihvatanje od strane porodice i šire društvene zajednice, diskriminacija u svim sferama života, socijalna isključenost, homofobija, transfobija…”
“Važno je naglasiti da je ovo prvi put da je za potrebe izrade LGBTIQ strategije, ta zajednica direktno pitana o sopstvenim potrebama i očekivanjima od Vlade. Istraživanje u formi upitnika je obuhvatilo 94 ispitanika/ca iz različitih starosnih grupa (od 17 do 67 godina), sa različitim rodnim i seksualnim orijentacijama. Gradovi iz kojih su ispitanici/e dolazili/e uključili su Bar, Berane, Bijelo Polje, Budvu, Cetinje, Herceg Novi, Nikšić, Petrovac, Plav, Pljevlja, Ulcinj i Tivat, Rožaje, Podgoricu…”, kažu u Ministarstvu.
Istraživanje je pokazalo da je najznačajniji faktor koji “doprinose sreći i zadovoljstvu” za LGBTIQ osobe povećano prihvatanje od strane opšte populacije, zatim prihvatanje od porodice i prijatelja, podržavajuće radno okruženje… Pravo na brak i porodicu, pravo na samoodređenje, pristup zdravstvenoj zaštiti koja je naklonjena LGBTIQ populaciji, podržavajuće okruženje u obrazovnom sistemu, vidljivost i zastupljenost LGBTIQ tema u medijima, efikasna pravna zaštita…, takođe su faktori koji su, kako je pokazalo istraživanje, jako bitni za LGBTIQ osobe.
Revitalizacija mreže lokalnih koordinatora, osnivanje centara socijalne zaštite
Direktorat za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda Ministarstva ljudskih i manjinskih prava pokrenuo je formiranje Mreže lokalnih koordinatora, koju čine osobe u lokalnim samoupravama zadužene za LGBTIQ tematiku, ali i za usvajanje lokalnih akcionih planova na tu temu.
Zbog čestih političkih promjena u proteklom periodu, kako podsjećaju iz tog resora, Mreža je pretrpjela i česte izmjene u članstvu, što je uticalo na njenu funkcionalnost i kontinuitet rada.
“Potreba da se rad Mreže revitalizuje je prepoznata od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava koje je do sada inicirao nekoliko sastanaka Mreže, u partnerstvu sa Zajednicom opština i NVO koje se bave ljudskim pravima LGBTIQ osoba. Održani su sastanci u Podgorici i Herceg Novom, a planiran je uskoro sastanak na sjeveru. Na tim sastancima adresira se i pitanje specifičnih izazova sa kojima se suočavaju LGBTQ osobe u svom svakodnevnom životu i radu”, najavljuju iz resora na čijem je čelu Fatmir Đeka.
Kao jednu od planiranih mjera u Strategiji navedeno je da se treba obezbijediti finansijska podrška za osnivanje centara za pružanje usluga socijalne zaštite LGBTIQ osobama u sjevernom i južnom regionu, uz jasno definisane kriterijume.
“Kroz dijalog između Ministarstva, Zajednice opština i jedinica lokalne samouprave, plan je da se nađe optimalno rješenje za osnivanje centara/savjetovališta za pružanje usluga u oblasti socijalne zaštite LGBTIQ osobama u dva grada – jednom lociranom u sjevernom regionu i drugom na jugu. Takođe je planirano obezbjeđenje stručne podrške pružaocima usluga socijalne zaštite namijenjenih i LGBTIQ zajednici koji su zainteresovani za njihovo licenciranje”, najavljuju iz Ministarstva.
Do 2021. godine jedna presuda za govor mržnje po osnovu seksualne orijentacije
Prema podacima tog resora, u periodu 2018-2023. godine, institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je imala ukupno deset predmeta u radu zbog govora mržnje koji su kao osnov imali seksualnu orijentaciju, interseksualne karakteristike ili rodni identitet.
“Iako se radi o jako malom broju predmeta, treba imati u vidu da se ovi slučajevi najčešće javljaju uoči i nakon važnih političkih i društvenih dešavanja, uključujući i izbore. Pritom, govor mržnje je najizraženiji na društvenim mrežama, kao i u komentarima građana/ki na internet portalima. Naime, zaključno sa krajem 2021. godine donijeta je samo jedna krivična presuda za govor mržnje po osnovu seksualne orijentacije, vrijeđanjem i zlostavljanjem i to od strane Osnovnog suda u Kotoru za izvršenje krivičnog djela rasna i druga diskriminacija”, objašnjavaju iz Ministarstva.
Centar za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu ulaže napore na polju edukacije nosilaca pravosudne funkcije. Tim obukama prisustvovalo je ukupno 32 državnih tužilaca/teljki i 67 sudija/tkinja, što predstavlja skoro 40 odsto ukupnog broja tužilaca/teljki, odnosno 24 odsto ukupnog broja sudija/tkinja.
Zvanični statistički podaci Uprave policije pokazuju da je broj prijavljenih fizičkih napada zasnovanih na pretpostavljenoj seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu žrtve značajno smanjen u poređenju sa 2019. godinom, dok je i dalje prisutna verbalna diskriminacija izražena putem društvenih mreža.
Međutim, većini tih slučajeva, podsjećaju iz Ministarstva, tužioci/teljke su u prijavljenim slučajevima cijenili da nema elemenata bića krivičnog djela čije se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
Foto: Boris Pejović/Vijesti
